
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Podnošenje ostavki zbog lične ili moralne odgovornosti nije blisko srpskim političarima. A kad javnost to zatraži, kreće odbrana. Odlazak sa funkcije doživljava se kao kraj života
Da li možete odmah, bez da koristite gugl, onako iz glave da se setite ko je od političara u Srbiji podneo ostavku iz moralnih razloga ili osećaja odgovornosti?
Teško. U ovdašnjoj političkoj kulturi ostavke su statistička greška. Ako i do njih dođe, pre su deo taktike političke borbe poput „skraćenja mandata“ Borisa Tadića.
Nisu, a trebalo je
Ni Bratislav Gašić nije ni pomišljao da podnese ostavku, iako je je cela Srbija imala priliku da čuje njegove reči “volim ove novinarke koje ovako lako kleknu”. Javnost je brujila o ovoj seksističkoj izjavi, a Gašić tada sa funkcije ministra odbrane nije svojevoljno otišao, već je, po priznanju Aleksandra Vučića, to uradio tek na njegovu molbu. Da bi potom postao šef BIA.
Ni Siniša Mali, posle otkrića da je plagirao doktorat, a kod njega je bilo još dosta spornih momenata, ni Aleksandar Vulin, posle afere “tetka”, nisu pomišljali na ostavke.
Odlazak srpskih političara sa funkcije u rangu je onog pitanja ima li života posle smrti. To se doživljava kao kraj, a samo postavljanje pitanja o mogućoj ostavci doživljavaju kako najoštirji napad na lični integritet. Ali, po pravilu, odbrana stranačkih kolega brzo stiže.
Odbrana neodbranjivog
Slično je i sada. Posle tragedije u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u kojoj je jedan učenik ubio osmoro svojih drugova i čuvara škole, javnost je postavila pitanja odgovornosti aktuelnog ministra prosvete Branka Ružića i zatražila njegovu ostavku.
„Mislim da je relativno pitanje da li će ministar Ružić podneti ostavku ili neće“, deo je odbrane koju je izneo njegov stranački šef i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić.
Ružić je spreman da podnese ostavku, kako kaže Dačić, ako ima neke nejgove individualne odgovornosti u “svemu tome”. Međutim, ne vidi Dačić nikakve koristi od toga.
Izostalo je još da Dačić kaže „Ne dam, Ružića“, pa da nas podseti na slučaj pada vojnog helikoptera i tadašnji odgovor aktulenog predsednika države na zahteve javnosti za smenu ministara Bratislava Gašića i Zorana Lončara.
„Ja bih razumeo da je reč o individualnoj odgovornosti i propustu, ovde je reč o jednoj objektivnoj odgovornosti“, rekao je Dačić.
Da li to u Srbiji ne postoji politička, simboličke ili moralne odgovornosti?
Ako u nezapamćenoj tragediji i nema direktne odgovsti i povoda za ostavku nadležnih ministara, njihovo ponašanje i izjave nakon tragedije svakako jesu.
Gde je granica?
Kako je to u komentaru napisao Filip Švarm, Branko Ružić je iskoristio nezapamćenu tragediju da bi prikupio jeftine poene i spalio pijetet prema žrtvama na lomači dnevne politike.
Kome je promaklo, Ružić je na vanrednoj konferenciji za novinare u Vladi Srbije rekao da je tragedija u školi Vladislav Ribnikar posledica vrednosti koje dolaze sa zapada. Niko od prisutnih ga nije podseti na tragediju u Rusiji iz septembra prošle godine kad je u školi ubijeno 17 osoba, među kojima i 11 dece.
Ni predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije izdržao da u danu tragedije ne skrene pažnju na sebe. U obraćanju naciji govorio je o tome koliko zarađuju roditelji dece koja pohađaju ovu školu, malo je bio psiholog, forenzičar, predlagao je izmene zakona…
Pojedinačnu odgovornost nije pominjao. Odgovornost celog društva jeste.
U svojoj odbrani Ružića, Dačić je rekao i da je pitanje sada da li će se tragedija ponoviti, da li će neko da kopira model ponašanja.
Da li to treba da se desi da bi se osećala ta individualne odgovornosti ministra prosvete ili bilo kog drugog, pa da podnesu ostavku? Ili bi posle ove rečenice i Dačić mogao makar da razmisli o njoj.
Jedan tabloid blizak vladajućoj stranci iz koje dolazi ministar policije objavio je poruke iz telefona dečaka koji je ubio devet osoba. Uz sve to se naglašava da je telefon dečaka trenutno na veštačenju.
Odakle jednom mediju ove informacije? Da li će i za ministra Gašića biti dato isto opravdanje da tu nema individualne odgovornosti i propusta?
Biće da je samo celo društvo krivo, dok oni koji ga vode nisu, niti ikada mogu da budu. Dok su na vlasti.
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve