Zloupotreba javne traume: Ministar za demagogiju i politikantstvo

Srbija je u šoku. Građani traže objašnjenje za nezapamćenu tragediju u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar. Niko ne zna, niti može znati što se zbivalo u glavi četrnaestogodišnjeg dječaka u pubertetu, kakvi su ga sve unutrašnji i vanjski demoni naveli da oduzme živote vršnjacima iz školske klupe. Odgovor na ova pitanja domena je psihologa – špekulacije i teorije zavjere ne vode nikud.

Međutim, izvjesno je da je ministar prosvjete Branko Ružić odmah, pred duboko traumatiziranom javnošću, krenuo u najprizemniji lov na najjeftinije politikantske poene. Kao temelje tragedije, on je osudio poguban uticaj „takozvanih zapadnih vrednosti“. Što li je time želio reći? Ništa drugo osim da je iskoristi bol i empatiju građana kako bi profitirao od podrške iliberalnim modelima vlasti poput onog Putinovog i produbio odium spram Evropske unije. U najkraćem Ružićeva  poruka glasi – u Srbiju svako zlo uvijek dolazi sa Zapada. Na ovaj način,  pijetet prema žrtvama spaljen je na lomači dnevne politike.

Točno je da se ovakve tragedije najčešće dešavaju u Americi. Ali njih ima i u mnogim drugim državama koje nipošto nisu „vesternizirane“. Tokom posljednjih godina, na primjer, bilo ih je u više navrata i u Rusiji. Riječ je velikom i ozbiljnom problemu suvremenog svijeta za koje ne postoje laka i jednostavna rješenja.

Ružić kaže da je „svima nama jasno da je potreban krupan preokret“.  Ako ga vidi u jačanju patrijarhalizma i sličnih „porodičnih vrijednosti“ onda upravo otvara vrata uvozu najmračnijeg konzervativizma iz Amerike. On se, inače, sasvim dobro prima u Srbiji o čemu svjedoči i uključivanje u tamošnji krstaški rat protiv abortusa. Tragedije poput ove iz Ribnikara zato nikad ne smiju biti zloupotrijebljene protiv sloboda i prava građana. Reakcija Norveške poslije jezivog zločina na otoku Utoja predstavlja odličan putokaz.

Ipak, jedan od Ružićevih krupnih preokreta je moguć i neophodan. U pitanju je vatreno oružje u posjedu građana. Ono uglavnom služi za ubojstva članova porodice i samoubojstva, a djeca – kao što svjedoči tragedija u Ribnikaru – uvijek nađu način da ga se dokopaju ako je u kući. Zabrana posjedovanja ili makar krajnje rigorozna kontrola ovog oružja zato nije ograničavanje građanske slobode. Naprotiv, riječ je zaštiti najosnovnijeg ljudskog prava – prava na život.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com