

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Izgleda da ja najviše cenim aktuelnu srpsku vladu: na godišnjicu rada Koštuničinog kabineta pretežne ocene anketirane ekspertske i šire javnosti kretale su se od uvredljive nule, pretežne jedinice, do utešne dvojke, a ja sam u nekakvoj prigodnoj emisiji RTS-a u četvrtak 3. marta dao ocenu tri plus.
Odmah su počeli da zvone telefoni, a umesto „dobro veče“ čulo se po pravilu „da li si ti normalan“. Pod pritiskom javnosti, već sutradan, u petak 4. marta, u televizijskoj emisiji B92 korigovao sam ocenu. Vidim da se javnost ne slaže, rekao sam, pa Vladi oduzimam ono „plus“ i dajem joj – trojku. Mislio sam – nema više. Ali, u „Utisku nedelju“ u nedelju 6. marta politički analitičar Slobodan Antonić izjavio je: „Slažem se sa Dragoljubom Žarkovićem koji je Vladi dao tri plus!“
Analitički sud mu je bio briljantan: citira me kao da sam klasik, ali telefoni su ponovo zvonili. Meni, ne Antoniću.
Nemam potrebu da se pravdam zbog ocene koju sam dao. Kriv sam jedino što sam pristao da učestvujem u igri bez jasnih kriterijuma, podjednako opasnoj kao žiriranje za P(j)esmu Evrovizije, gde su, i u slučaju Vlade i u slučaju pesme, svi koji su glasali odmah podeljeni na „naše“ i „njihove“.
Nemam potrebu ni da ponovo obrazlažem šta me je rukovodilo da ovako ocenim učinak Vlade, ali mi se čini da najžešći kritičari Vlade zaboravljaju baš ono zbog čega sam je ja povoljno ocenio. Naime, ova vlada pokazala je dobar (za „trojku“) stepen političke i socijalne prilagodljivosti i spremnost da prizna neke zablude i greške. Navešću samo nekoliko. Počela je s lošom fiskalnom politikom, a onda je odustala od populističkog koncepta i priznala kroz rebalans budžeta sopstvenu grešku, odustala je od revizije privatizacionih procesa, prilagodila je politiku zahtevima Haškog tribunala… Kritičari će reći da je sve to zbog pritiska međunarodne zajednice, ali, kako je u početku izgledalo, bilo je osnova da će ta ista zajednica biti „deveta rupa na svirali“.
Uostalom, svako ocenjivanje je vrsta poređenja. Jednu ocenu bi ova vlada dobila da je poredimo s nekom drugom, drugačije bi bila ocenjena ako je poredimo sa sopstvenim očekivanjima, ali ako je poredimo s njom samom s početka mandata i sada na kraju prve godine, nisam spreman da idem ispod ocene koju sam jednom već korigovao – trojka.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve