

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Nužne investicije u tehnološki razvoj i infrastrukturu, kako bi se povećala konkurentnost poljoprivrede Srbije
Od 15. do 17. oktobra u Subotici je održan peti po redu poljoprivredni forum „Hrana za Evropu“. Ovogodišnji Forum, čiji je slogan bio „Agroprivreda Srbije u pretpristupnom periodu“, organizovali su Ekonomski institut i Društvo agrarnih ekonomista Srbije. Posetioci su mogli da slušaju razmišljanja učesnika o ukupno sedam tema koje su bile podeljene na sedam panela, održanih u petak i subotu, a širok spektar učesnika na Forumu bio je sastavljen od raznih članova upravnih i nadzornih odbora, direktora i menadžera poljoprivrednih i prehrambenih kompanija. Prisutni su bili i individualni poljoprivredni proizvođači, predstavnici države, stručna javnost, kao i zaposleni u finansijskom sektoru – bankama i osiguranjima.
Dragan Šagovnović, generalni direktor Ekonomskog instituta, jednog od organizatora Foruma, izjavio je da peti Forum ima isti naziv kao i prvi, sa željom da se ukaže da agroprivreda Srbije još nije tržišno emancipovana: „Agroprivreda je decenijama najveći neiskorišćeni potencijal naše privrede, iako ima stratešku ulogu za ekonomski suverenitet Srbije. Neophodni su znatno operativnija strategija, sveobuhvatne strukturne promene, razvoj različitih modela udruživanja i investicije u tehnološki razvoj i infrastrukturu kako bismo mogli da poboljšamo konkurentnost srpske agroprivrede“, rekao je Šagovnović.
Nikola Vujačić, direktor operacija Victorija Groupa, učestvovao je na panelu pod nazivom „Efekti privatizacije i privatnih investicija u agroprivredi Srbije“, naglasivši pritom da je privatizacija Sojaproteina jedna od najboljih privatizacija u srpskoj privredi. „Od fabrike koja je imala krajnje skroman obim prerade zrna uz proizvodnju mahom sojine sačme, danas naša sojara preradi 250.000 tona soje, pri čemu u strukturi proizvodnje 70 odsto čine proizvodi dodate vrednosti visokog stepena tehnološke obrade. Više od 70 odsto prodaje predstavlja izvoz, najvećim delom u zemlje Evropske unije, ali smo prisutni i šire na svetskom tržištu, od Južne Koreje do Čilea“, rekao je Vujačić.
On se osvrnuo i na privatizaciju Victoriaoila: „Fabriku Victoriaoil smo kupili u neoperativnom stanju sa nekoliko zaposlenih, a stigli do situacije u kojoj preradimo 350.000 tona uljarica, dok polovinu prodaje plasiramo u izvoz. Veliki je izazov biti konkurentan na globalnom tržištu, naročito u zemljama gde su subvencije u poljoprivredi velike, za razliku od Srbije gde se suočavamo sa većom cenom koštanja usled nedostatka subvencija za domaće farmere. Uspeh postižemo stalnim ulaganjima u konkurentnost. U poslednjih deset godina smo realizovali zaista ogromne investicije, preko 200 miliona evra, i zahvaljujući tome se danas u našim postrojenjima nalaze najsavremenije tehnologije na svetskom nivou“, zaključio je Vujačić.
Na panelu „Ekspanzija trgovinskih lanaca u Srbiji“ čula su se mišljenja da tzv. supermarket revolucija u Srbiji nije nikome donela koristi, osim pojedincima koji su obezbedili monopolske pozicije. Pomenuta je činjenica da su od 2000. do 2012. znatno porasle maloprodajne cene – na primer, pasulja za 106, a mleka za 119 odsto. Jedan od zaključaka bio je i da u maloprodaji ne postoji zdrava konkurencija, što dovodi do postojećih cenovnih politika.
Miloš Milovanović, internacionalni konsultant UN FAO i koordinator FAO-EBRD projekata u Srbiji, bio je jedan od učesnika poslednjeg, sedmog panela pod nazivom „Finansiranje i osiguranje u poljoprivredi“. Govoreći o forumu „Hrana za Evropu“, Milovanović je istakao da ovaj forum već tradicionalno predstavlja platformu dijaloga privatnog i javnog sektora u oblasti agrobiznisa. „Aktuelni trenutak domaće agroprivrede nameće potrebu donošenja dugoročnih sistemskih rešenja koja mogu biti kreirana i uspešno implementirana jedino na osnovu prethodnog sveobuhvatnog dijaloga svih relevantnih činilaca agrobiznisa zemlje iz oba sektora. Neka od rešenja koja su u Srbiji ustanovili FAO i EBRD, u saradnji sa nadležnim državnim organima, prvi put su prezentovana upravo na ovom forumu, poput Zakona o predžetvenom finansiranju poljoprivrede koji je nedavno stupio na snagu. Ovaj zakon sistemski uređuje oblast finansiranja poljoprivrede na bazi budućeg roda a težište finansiranja prebacuje sa javnih tj. budžetskih na privatne izvore finansiranja“, rekao je Milovanović.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve