
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
“Stojim u kordonu, a moja ćerka mi viče ‘av, av, ubice’. Kako da postupim? Da mi narede – bacio bih pendrek i pancir i stao na stranu svog deteta”, kaže za “Vreme” policajac sa juga Srbije koji po potrebi radi u Policijskoj brigadi Beograd
Podrška pripadnika policije režimu Aleksandra Vučića “kruni” se svakog dana. To je vidljivo ne samo ljudima koji protestuju na ulici, nego i običnim građanima, čak i gledaocima televizija. Policajci se od početka januara, a sad je tek vidljivo u aprilu, indolentno ponašaju prema nalozima sa vrha vlasti. Ali ne direktno nego indirektno, preko šefova, koji im, preko volje – a samo njima znanim dogovorenim šiframa – izdaju naređenja kako da postupaju.
U Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu bili su veliki protesti, gde su šefovi i ministri dobijali nastupe besa zbog delovanja policije na terenu.
“Vidi, brate, ja jesam pukovnik policije, ali ne mogu narediti angažovanje mojih snaga ako nije zakonsko”, objašnjava za “Vreme” sagovornik iz MUP-a. “Meni Vučić ne sme da naređuje, a ni Dačić kao ministar, može samo direktor policije. Pomoćnike direktora ne računam, oni nisu ‘vlasni’. Između mene i ministra stoji zakon, a on je jači od nas!”
Ovaj policijski oficir čija su deca studenti i redovno učestvuju u protestima, kao roditelj konstatuje: “Ja da šaljem svoje ljude na svoju decu – nikad. Jer moja deca su u pravu!”
PODIZANJE PENDREKA
Ono što autor ovog teksta pouzdano zna jeste da je raspoloženje običnih policajaca u policijskim upravama širom Srbije ispod istorijskog minimuma još od 5. oktobra 2000 – ljudi gledaju u blokadama svoju decu, sestriće, bratanice…
“Stojim u kordonu, a moja ćerka mi viče ‘av, av, ubice’. Kako da postupim? Da mi narede – bacio bih pendrek i pancir i stao na stranu svog deteta”, kaže za “Vreme” policajac sa juga Srbije koji po potrebi radi u Policijskoj brigadi Beograd.
Slučaj u Novom Sadu, gde načelnik Policijske uprave i šef odeljenja kriminalističke policije tuku nemoćnog starca, predmet je sudskog postupka. A koliko li je tek takvih slučajeva po Srbiji?
Policija svoj posao, generalno, obavlja korektno osim kad se radi o onima iz Policijske brigade sa Banovog brda. Oni kao da su projektovani da štite vlast po svaku cenu. Njihov bivši komandant, pukovnik Dušan Puvača pokušavao je da rešava sukobe mirnim putem i u tome je imao uspeha, niko se na njega nije žalio. Nikad nije naredio da se na građane “podigne pendrek”, kako bi to rekao Aleksandar Vučić , osim ako se nije radilo o direktnom napadu na ovlašćena službena lica, a i tad je bilo minimalno. Sada ova brigada (i ne samo ona) reaguje instinktivno – prvo pendrek, pa onda “diplomatija”. Sadašnji
v. d. direktora policije Dragan Vasiljević iskusan je policajac, ali i nemoćan. Zapravo, stavljen je u v. d. stanje dok ne ode u penziju za godinu-dve.
Policija se raspada uzduž i popreko, i tu više niko ne može da im pomogne. Uzalud razne prekomande po horizontali i vertikali. Taj haos jedino ne vide ministar unutrašnjih poslova i njegovi najbliži saradnici.
“NAREDILI NAM”
Onda se dolazi do specijalnih jedinica, najviše plaćenih, Žandarmerije i SAJ. Žandarmerija, kao “udarna pesnica”, odavno je ministru postavila svoje uslove. Nisu oni protiv vlasti i spremni su da je štite, ali sa “čistim računima”. Komandant Žandarmerije, pukovnik Saša Kosović – bivši pripadnik “Crvenih beretki”, a potom i PTJ – smogao je snage da to ministru Ivici Dačiću i javno iskaže, ono što njegov prethodnik Dejan Luković nije mogao. A to je da će ta jedinica štititi Srbiju. Šta znači “štititi Srbiju”, veliko je pitanje. Takođe i da li je obećanje bivšeg pripadnika “Crvenih beretki” jače od onog koje je dao diplomac Policijske akademije Luković, školovan za taj posao.
Odeljenje za javni red i mir beogradske policije ključno je za izvršavanje zadataka tokom protesta. Svi rade u civilu i daju realne procene o broju prisutnih na nekom skupu, bolje nego svi ostali iz MUP-a. U 90 odsto slučajeva, reč je o školovanim mladim ljudima ili onim u srednjim godinama, dok ostalih 10 odsto zovu “cepanice” – došli preko veze. I ti ljudi imaju realne procene, ali onda njihovi šefovi to “friziraju” svojim nadređenim šefovima. Interesantno je i to što proteste prate i pripadnici Uprave Kriminalističke policije, Odeljenja za istraživanje ratnih zločina, pa čak i Interpola. Na pitanje zašto, odgovaraju: “Naredili nam”. Neki od njih se maltene izvinjavaju što su tu zatečeni.
Izvor “Vremena” iz vrha MUP decidno je rekao: “Vasiljevića (v. d. direktora policije) znam decenijama i on nikad ne bi prekršio zakon. Može sve narediti osim da policija napadne mirnu decu. To mu nije svojstveno. Bio je godinama načelnik u Novom Pazaru, odakle je rodom. Ono što se malo zna jeste da su zahvaljujući Vailjeviću studenti iz Novog Pazara nesmetano došli do Beograda”.
Inače, brojni policajci govore da se MUP raspada. Više se ništa ne zna – ni kad dežuraju, ni za šta su odgovorni, a čuvanje “Ćaćilenda” je priča za sebe.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve