

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Vladika Lavrentije oduzeo parohiju popu Bogdanu zbog bavljenja građevinskim biznisom, a šta će sa popom koji se bezobrazno ponaša prema ženskom polu


Sredinom prošle nedelje vladika šabačko-valjevski gospodin Lavrentije oduzeo je parohije sveštenicima Bogdanu Simaniću i Tomi Lukiću, jer se bave izgradnjom i prodajom stanova, dok je sveštenik Voja Petrović, koji u neposrednom susedstvu vladičanske zgrade drži kafić „Zvonce“, opomenut. Pop Voja je pošteđen jer je poslušao vladiku koji ga je savetovao da dâ kafić bratu. Mediji su preneli i da je vladika, o kafiću, rekao da u njemu nikad nije bio, ali da, pošto živi u blizini, zna da se u njemu sluša prijatna duhovna muzika.
SELJAČKI FAZONI: Slučaj popa Bogdana postao je tema u Šapcu nakon što je početkom godine, u „Glasu Podrinja“, objavljeno pismo Svetislava Damnjanovića, u kome ovaj kaže da se pop ponaša neprimereno pozivu, zaboravi da dođe na parastos, dolazi da sveti vodicu u pogrešno vreme, upućuje neprijatne poglede ćerkama, suprugama, sestrama… da Bogdan, u najmanju ruku, nije ono što treba da bude.
Damnjanović, sa kojim razgovaramo u Šapcu, kaže da su ljudi razočarani, ali i nemoćni, da je crkva crkva, svi misle da je pop crkva, te da se teško odlučuju da iskažu nezadovoljstvo. Lično bio kod vladike i tražio da mu se promeni sveštenik, jednostavno ne može da podnese da mu se takav čovek maje oko ikone i kandila, pa nije mogao reći vladiki da mu je pop Bogdan pozvao sestru, koja je student medicine, da dođe kod njega da joj pokaže sponu između medicine i teologije.
Pop Bogdan je u Šapcu, u delu grada Donji šor, od ’99, i njegovo ponašanje, kažu, nije od juče. O tome govore razlozi onih koji su stavili svoj potpis na molbu Eparhiji za njegovo izuzeće i raščinjenje. Parohijani su naveli da pop ne dolazi na opela, da zaboravlja da dođe da osveti vodicu, da laže, da je neprijatan, nedolično se ponaša, da se bezobrazno ponaša prema ženskom polu… A kako se bezobrazno ponaša, pa to su, kako kažu oni koji su u svojim domovima videli popa na delu, seljački fazoni u duhovnoj formi, sve on to bogzna kako, sve lepo, sve ljubazno, sve kao u očinskoj formi dok ne počne da se ponaša kao manijak, deli ginekološke savete, zove na duhovnu okrepu, govori i da je on muško ispod mantije, da neverstvo nije greh, tako da je, po mnogima, moguće da su neke žene pale, odnosno da ih je pop okrepio. Pa dešavalo se da žene vrišteći istrčavaju iz kuća kad bi pop, posle komplimenata o lepoti i krasoti, uzimao da ih ljubi i primiče sebi.
Parohijani ni za živu glavu neće da razgovaraju, a tek da se fotografišu, za novine, tako da ćemo posredno, na osnovu video zapisa koji su snimili organizatori peticije, reći o njihovim iskustvima sa popom. Branimir Krstić se još nije oporavio, prošlog leta, kad mu je umro otac, dogovorio sa Bogdanom da dođe u dva po podne da opoja oca, i obavi sve kako red nalaže. Uopšte nije došao, niti se javio. Ukopnici krenuli kući, šta da radi, sveštenika nema, ne voli da se podseća na to, zvao druge sveštenike, niko nije mogao, tek nekako našli popa Peru, prethodno pokojni otac iznet iz kuće k’o nekrst, strašno. Posle otišao u crkvu, prijavio, starešina crkve bio zapanjen, sve zapis’o, rek’o da za drugog sveštenika mora molba vladici. Napis’o i odneo molbu vladici, vladika Lavrentije rek’o da nije upoznat, i da će Bogdan biti kažnjen. Ne razume, isto se ponaša i prema drugim parohijanima, ne razume zašto ljudi ne kažu kakve su neprijatnosti doživljavali, valjda ih sramota njegove sramote, on ne može da oprosti, otac bio vernik tolike godine, slavio, i on da ga ne opoja, i sad taj treba da mu sveti vodicu, to je ispod svake časti…
GLEDANJE ZAOVE: Tridesetogodišnja G. B. okrenula leđa kameri, prvi put videla popa Bogdana na sahrani svekrve, i tad joj bio čudan, stalno joj gledao i odmeravao zaovu, njenoj ćerci od šest godina govorio kako ima divnu i lepu mamu, dao zaovi vizitkartu i rek’o da ga obavezno nazove. Potom počeo da dolazi i u njenu kuću, mislila da to radi kao sveštenik, nije ni pomislila da ima grešne misli. Onda počeo da zove telefonom, obavezno kad muž nije kod kuće, prijavila mužu, on joj rek’o da ne fantazira, ‘de pop Bogdan… Onda jedno jutro pozvao, Alo, ja sam, dolazim za petn’est minuta. Bila zatečena, šta će sama, kako da se izvuče, pozove komšinicu, stariju ženu, kojoj je već pričala o Bogdanovim pozivima. Ova joj rekla, nemoj sine tako da razmišljaš, on je svešteno lice, očinska briga, ali pripazi, lepa si žena… Samo što joj je skuvala kafu, eto popa, iznenadi se kad vidi komšinicu, stavi i njemu kafu, on poče da priča sa komšinicom, komšinica kaže ima obaveze, mora da ide, ona joj pokaza očima da ne ide ni za živu glavu, ali ode komšinica. Čim je komšinica izašla, on je uhvati za ruku, poljubi u kosu, kaže kako je prekrasna žena, kako može majci da zahvali na tome, ona zahvali na komplimentu, ali on je prigrli, reče kako treba da se ispira sa rastvorom hipermangana, i da ne spava sa mužem. Kaže mu da žuri kod lekara, ima zakazano, on o ovome neće da priča mužu, da može da joj reši sve probleme, i da dođe kod njega kroz dva dana, posle ispiranja, da se na miru izrazgovaraju, bolje ona kod njega nego on kod nje, šta će reći komšije. Bila u šoku, nije mogla da veruje da joj se to događa, rekla da je udata žena, a on da je i pop čovek ispod mantije, i da je ona divna, lepa i krasna. Kad je došao muž, rekla mu, ako neće da veruje zateći će ga u krevetu, shvatio i pop pa više ne dolazi.
Pop Bogdan, koji pravi višespratnice u centru Šapca, koji je vladici Lavrentiju dao sto baštenskih stolica za manastir Soko, i koji vozi BMW kabriolet registarskih tablica ŠA-7007, na sve ima svoj odgovor, sve je to napad na crkvu, zna on odakle to dolazi, što nisu napisali u peticiji da su mu tražili pare na zajam, nema nameru da komentariše neistine, ali će se, i to svakodnevno, moliti za sve koji su ga oklevetali. Okrenemo popa Bogdana, pa na mobilni, on je, Nemojte više da me zovete… Posle tih reči daje nam čoveka koji hoće nešto da nam kaže, ovaj će, mora da ga znamo, Radovan Šobić, setimo se, krajem devedesetih, kad je bilo vreme, sekretar Omladinskog saveza Srbije, pomoćnik u Onom ministarstvu za sport i omladinu. Šobić kaže da su se skupili i da upravo idu u „Glas Podrinja“ da zaštite Srpsku pravoslavnu crkvu od narko-dilera i ostale mafije koja je udarila na čestitog Bogdana, obavezno da se kasnije čujemo, dogovorimo i zajednički krenemo u akciju.
Komentari: 1


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve