

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Priroda je svoju moć demonstrirala potapajući veliki deo banatske ravnice u Srbiji i Rumuniji. Stanovnici sela na granici spasavali su glave kako su znali i umeli – Noje nije stigao na vreme


Banatska sela Jaša Tomić i Međa bila su do pre desetak dana poznata po tome da su u grupi najsiromašnijih u bogatoj Vojvodini. Reka Tamiš, koja se izlila prošle nedelje, odnela je stanovnicima i ovu sirotinju. „Banatski cunami“ pretvorio je veliki deo Banata (na srpskoj i još u većoj meri na rumunskoj strani) u jezero („Panonsko more“) koje se prostire na više hiljada hektara (samo je u ataru sela Jaša Tomić poplavljeno oko 2000 hektara obradivih površina). Poslednji podaci i izveštaji kazuju da je voda odnela više od 200 kuća u Jaši Tomiću i još stotinak u okolnim manjim selima. Selo sa imenom i prezimenom gotovo je u potpunosti evakuisano čim je nepogoda počela (više od tri hiljade duša), a na bedemima su ostali samo muškarci kojima su u pomoć pritekli pripadnici Vojske SCG. Potencijalno je u Banatu ugroženo preko 80.000 hektara zemlje i oko 40.000 stanovnika.
Tamiš je „nabujao“ u Rumuniji i probijajući krhke barijere doneo je količinu vode koju korito nije moglo da prihvati, a ni zapušteni vojvođanski kanali. Stanovnici pograničnog područja znali su da se nevolja sprema, ali nisu mogli da znaju kojom će se brzinom talas sručiti na njih. Meteorološka predviđanja nagoveštavala su ovakav ishod, jer su stizali glasovi o velikim kišama u Rumuniji i o Tamišu koji dolazi „na velikom talasu“. Kako se to obično dešava, postupa se tek pošto se nešto dogodi i svi se suočavaju sa posledicama. U trenutku kada se predstavnici Vojske i „civilnih službi“ trude na sve načine da opskrbe evakuisane građane i spreče poplavu u Sečnju gradeći nove nasipe i dok preostali meštani pokušavaju koliko-toliko da zaštite makar nešto od imovine jer su iz kuća izašli u pidžamama, možda je neumesno postavljati pitanje ko je kriv za ovo što se događa, odnosno ko je trebalo da se stara da se ovakva katastrofa barem delimično spreči.
Predstavnici svih nivoa javne administracije (od opštine do republičke vlade) došli su na lice mesta i pokušavaju da organizuju zaštitu građana i „poslednju liniju odbrane“ pred nabujalom rekom. Vojska i policija, prema dostupnim izveštajima, organizovali su se tako da transportuju hranu, čuvaju preostalu imovinu (odmah su se pojavili lopovi) i sprečavaju pojedine građane koji bi samoinicijativno nešto preduzeli i time možda ugrozili sebi život. Na inicijativu predsednika Srbije Borisa Tadića i predsednika Izvršnog veća Vojvodine Bojana Pajtića, Vojska je interventno uputila 400 pripadnika u opštinu Plandište, koja bi mogla da prođe kao Jaša Tomić ukoliko se bedemi ne pojačaju. Sa svih strana stižu apeli za pomoć, jer je izbeglim ljudima trenutno potrebno bukvalno sve. Smešteni su u obližnjim školama i motelima. Dodatan problem su lešine domaćih životinja koje spasioci takođe pokušavaju da pokupe i spreče širenje zaraznih bolesti. Sa mutnom i prljavom vodom stigla je šuga, a nekoliko inficiranih je izolovano da se zaraza ne bi širila.
Opsežnu akciju spasavanja imovine i zbrinjavanja nastradalih obećavaju iz Koštuničine administracije. Vlada je već odredila da se opštinama Sečanj, Žitište i Plandište pomogne sa 59 miliona dinara (oko 750.000 evra), saopštio je ministar Velimir Ilić. On je obećao da će biti podignute nove kuće na mestu porušenih u stihiji i da niko zimu neće dočekati van doma. Ministri Jočić i Naumov posetili su područje sa koleginicom Dulić-Marković. Predvodio ih je premijer Koštunica, koji je pokušao da narodu ulije nešto optimizma obećavši da ih država neće zaboraviti.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve