

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Novi nalazi Demostata, o kojima „Vreme“ piše u idućem broju, pokazuju da su građani nepoverljivi prema svim političkim institucijama osim predsednika, da su nezadovoljni svim aspektima vlasti, ali da su, načelno, zadovoljni svojim životom
Dve trećine građana Srbije zadovoljno je „svojim životom u celini“, pokazuje novo istraživanje Demostata. Nezadovoljan je tek svaki deveti ispitanik (11) odsto, kod ostalih su osećaji pomešani.
Dalje brojke sugerišu da postoji izvesno ograđivanje od politike po sistemu „imam svoj mali svet i oko njega Kineski zid“.
Jer, kada se gleda koji faktori utiču na opšte zadovoljstvo životom, onda su to najviše sopstvena stambena situacija, porodica i međuljudski odnosi na radnom mestu.
Daleko najmanje na zadovoljstvo ljudi utiču njihov uticaj na odluke u opštini ili mesnoj zajednici, i još manje opšte političko stanje u zemlji.
Ovo istraživanje naslovna je tema idućeg broja „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (10. oktobar).
Ne veruje se ni partijama vlasti ni opozicije
O istraživanju za „Vreme“ piše sociolog Srećko Mihailović, glavni istraživač Demostata, koji analizira i moguće nelogičnosti.
Naime, ljudi su nezadovoljni gotovo svime što vlast radi. Recimo, borbom protiv kriminala i korupcije nezadovoljno je čak dve trećine ljudi, a zadovoljno samo 13 odsto. Istovremeno, policija uživa najviše poverenja (nisu mereni vojska i crkva) sa 47 naspram 28 odsto.
Ljudi su nezadovoljni i sudstvom (53 odsto naspram 14 odsto zadovoljnih), školstvom (53 prema 21), zdravstvom (49 prema 22), stanjem demokratije (44 prema 29) i jedino je nešto više zadovoljnih javnim uslugama poput saobraćaja i čistoće.
Građani nikome ne veruju – osim predsedniku Aleksandru Vučiću. Njemu veruje 49 odsto naspram 36 odsto nepoverljivih. Očajno je nisko poverenje u stranke vlasti (15 odsto) i opozicije (6 odsto).
Šta sa tim?
„Da li će narod koji je zadovoljan životom, nezadovoljan radom vlasti i nema poverenja u političke institucije, većinski da se angažuje (na izborima, u protestima i bilo gde) na strani onih koji su na vlasti ili na strani onih koji bi da tu vlast promene?“, pita se Mihailović u tekstu.
„Mislim da je to malo verovatno dok je vlast ovakva kakva je, dok su opozicione partije ovakve kakve su, a organizacije civilnog društva i društvena elita ovakve kakve su“, zaključuje.
Ceo tekst Srećka Mihailovića i istraživanje Demostata čitajte u „Vremenu“ od četvrtka (10. oktobar). Ovde se možete pretplatiti na štampano ili digitalno izdanje


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve