

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Novi nalazi Demostata, o kojima „Vreme“ piše u idućem broju, pokazuju da su građani nepoverljivi prema svim političkim institucijama osim predsednika, da su nezadovoljni svim aspektima vlasti, ali da su, načelno, zadovoljni svojim životom
Dve trećine građana Srbije zadovoljno je „svojim životom u celini“, pokazuje novo istraživanje Demostata. Nezadovoljan je tek svaki deveti ispitanik (11) odsto, kod ostalih su osećaji pomešani.
Dalje brojke sugerišu da postoji izvesno ograđivanje od politike po sistemu „imam svoj mali svet i oko njega Kineski zid“.
Jer, kada se gleda koji faktori utiču na opšte zadovoljstvo životom, onda su to najviše sopstvena stambena situacija, porodica i međuljudski odnosi na radnom mestu.
Daleko najmanje na zadovoljstvo ljudi utiču njihov uticaj na odluke u opštini ili mesnoj zajednici, i još manje opšte političko stanje u zemlji.
Ovo istraživanje naslovna je tema idućeg broja „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (10. oktobar).
Ne veruje se ni partijama vlasti ni opozicije
O istraživanju za „Vreme“ piše sociolog Srećko Mihailović, glavni istraživač Demostata, koji analizira i moguće nelogičnosti.
Naime, ljudi su nezadovoljni gotovo svime što vlast radi. Recimo, borbom protiv kriminala i korupcije nezadovoljno je čak dve trećine ljudi, a zadovoljno samo 13 odsto. Istovremeno, policija uživa najviše poverenja (nisu mereni vojska i crkva) sa 47 naspram 28 odsto.
Ljudi su nezadovoljni i sudstvom (53 odsto naspram 14 odsto zadovoljnih), školstvom (53 prema 21), zdravstvom (49 prema 22), stanjem demokratije (44 prema 29) i jedino je nešto više zadovoljnih javnim uslugama poput saobraćaja i čistoće.
Građani nikome ne veruju – osim predsedniku Aleksandru Vučiću. Njemu veruje 49 odsto naspram 36 odsto nepoverljivih. Očajno je nisko poverenje u stranke vlasti (15 odsto) i opozicije (6 odsto).
Šta sa tim?
„Da li će narod koji je zadovoljan životom, nezadovoljan radom vlasti i nema poverenja u političke institucije, većinski da se angažuje (na izborima, u protestima i bilo gde) na strani onih koji su na vlasti ili na strani onih koji bi da tu vlast promene?“, pita se Mihailović u tekstu.
„Mislim da je to malo verovatno dok je vlast ovakva kakva je, dok su opozicione partije ovakve kakve su, a organizacije civilnog društva i društvena elita ovakve kakve su“, zaključuje.
Ceo tekst Srećka Mihailovića i istraživanje Demostata čitajte u „Vremenu“ od četvrtka (10. oktobar). Ovde se možete pretplatiti na štampano ili digitalno izdanje


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve