Aleksandar Vučić, generalni sekretar SRS-a, u saradnji sa podivljalim delom Državne bezbednosti počeo je da kolportira iskrivljene i unakažene podatke iz operativnih arhiva i dosijea Službe. Da li je Državna bezbednost toliko probušena da curi na sve strane? Da li će pretnje bivšim i budućim haškim svedocima prolaziti bez reakcije vlasti
DA LI ĆE KLEVETANJE I ZASTRAŠIVANJE BITI SANKCIONISANO: Aleksandar Vučić
Već smo se bili zabrinuli za „Laufera“, čuveni izvor „podataka“ za Šešeljeva spletkarenja: zašto ćuti? Da nije došao na vlast? Onda je u nedelju u podne, računajući na manjak događaja od interesa za novinare, Aleksandar Vučić priredio vanrednu konferenciju za štampu. Održao je govor jezikom službenih beleški i „analiza“, tj. „preseka“ Službe državne bezbednosti, žargonom dostojnim komedija Dušana Kovačevića, a sve mašući nekakvim papirima (po radikalskom običaju) koje je Šešelj „dobio od Službe“. Odahnuli smo: „Laufer“ je živ i zdrav, iako je na vlasti.
Prevedeno na srpski, Vučić je optužio dva novinara „Vremena“ da su radili svoj novinarski posao, a kao dokaz naveo je službene beleške radnika Državne bezbednosti koji su „dužili“ Dejana Anastasijevića i Jovana Dulovića. Obojica su, naravno, „bezbednosno interesantni“; ne samo zato što su svedočili u haškom suđenju Slobodanu Miloševiću. Da se njihovi – i ne samo njihovi! – telefoni slušaju, kretanje prati, a „kontakti“, je li, „analiziraju“, pa se sve to kolportira po raznim nivoima vlasti u obliku „preseka“ i „informacija“, to znaju i vrapci na Banjici. Kakav je kvalitet tih „analiza“, „preseka“ i „informacija“ najbolje govore papiri kojima Vučić maše: profesionalni put Jovana Dulovića opisan je potpuno pogrešno; Dejanu Anastasijeviću pripisani su kontakti sa nekoliko ljudi koje u životu nije ni sreo ni čuo. Toliko o lažima.
Ostatak te uobičajeno šuplje i pretenciozne monodrame Aleksandra Vučića drži se proverenog postupka: normalne aktivnosti dvojice novinara, njihov profesionalni rad čiji su rezultati objavljeni i/ili emitovani, prevode se na jezik Ilije Čvorovića. Ako čovek napravi intervju s nekim, napiše tekst ili snimi TV emisiju o nečemu – to je bilo „po nalogu i za novac“. Ako čovek primi nekoga u goste ili se s nekim vidi na javnom mestu – „ostvarili su konspirativni kontakt“. Sama okolnost da se neko s nekim viđa sumnjiva je na „špijunažu“: šta on ima da se viđa? To što je posle objavio intervju s tim nekim mora biti da je „legenda“. Ali, ako operativac Državne bezbednosti navali, pa se nametljivo i uz podrazumevanu pretnju viđa s nekim i posle o tome piše službene beleške, e to je onda „saradnja sa Službom“. Upravo od takvih nametljivaca je Dejan Anastasijević morao da pobegne u Beč 1999. (i to je Vučić pogrešno shvatio, jer ne ume da čita ono što mu „Laufer“ daje). E, taj isti operativac, onaj Milan Letić koji se proslavio kad je 22. februara 2003. istresao Bagzija Milenkovića tako da ovaj više nikada nije smeo da sedne u kamion (a u stvari ga je Slobodan Pažin oterao iz GSUP-a Beograd, ali to je druga priča), dakle taj Letić sreo je slučajno Dejana Anastasijevića na ulici posle oktobarskog prevrata, ispričao se s njim i odmah sastavio službenu belešku; trebalo mu je za učinak. Tako sada siromah Vučić ne može da se odluči da čiji je Dejan Anastasijević agent, jer nečiji agent biti mora: da l’ Službin, dakle „naš“, d l’ strani?
Sve bi to bilo smešno kao što jeste – ali ovo nije takva država. Ovo je država čiji je aparat unutrašnje bezbednosti očigledno probušen, čim interne i poverljive budalaštine stižu do Šešelja i Vučića. Ako su podaci iz dosijea i ostalih arhiva Službe dati Šešelju za potrebe njegove odbrane u Hagu, oni se ne smeju koristiti za klevetanje bivših i potencijalnih svedoka – ili bilo kog drugog u zemlji; neka ih Šešelj kleveta u Hagu, a ne Vučić ovde.
Ima tu jedan još ozbiljniji ugao koji više nije smešan: Aleksandar Vučić izneo je pretnje bivšim, pa time i budućim svedocima koji bi mogli biti pozvani da se pojave pred Tribunalom. Njegova je poruka jasna: ko god da ode u Hag i tamo svedoči drugačije od partijske linije SRS-a provešće se kao Dulović i Anastasijević. Ima da mu nađu svaku cedulju iz Službe, da mu oklevetaju ženu, da mu protumače svaki susret kao „konspirativni kontakt“, da ga optuže da je zaradio „debele pare“ i to „devizne“ (ej!) radeći svoj posao i da ga uopšte naprave „izdajnikom“, „stranim špijunom“, „antisrpskim“ i „anacionalnim“ izrodom i saradničkom vezom Službe u isto vreme.
Da podsetimo mladog Vučića: onaj Beć Bećaj sa Kosova što su ga spakovali u C-130 i odneli u Ševeningen radio je to isto, a nije bio čak ni generalni sekretar velike i jake političke stranke. Dr Šešelj ima pravo da se brani kako zna i ume – ali pred sudom, a ne tako što će Vučić po Beogradu klevetati i zastrašivati potencijalne svedoke za svaki slučaj, jer bi možda mogli biti pozvani da svedoče.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Stvari se odigravaju zapanjujućom brzinom, jednako zapanjujućom kao i brzina kojom je Vučić priznao ubedljiv poraz. Nestrpljenje je razumljivo, ali nije na mestu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.