

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Marjana Karić, Kosovsko-metohijska trpeza, Jefimija pres i RTV BK Telekom


Marjana Karić nije bila te sreće da se njeno književno-kulinarsko umeće predstavi široj srpskoj javnosti na način valjan i primeren. Dok je ova majka četvoro dece, domaćica i „prava poslovna žena“, smerna supruga Zorana Karića, jednog od četvorice braće Karić, pripremala svoje obimno delo Kosovsko–metohijska trpeza (gotovo 400 stranica velikog formata), nije verovatno ni slutila da će jedinu reakciju u javnosti izazvati visina autorskog honorara. Novac je isplaćen sa računa preduzeća dinastije Karić – Mobilne telekomunikacije „Srbija“ BK-PTT d.o.o. čiji se naziv Mobtel odomaćio u javnosti. Poređenja radi, dobitnik Nobelove nagrade za književnost dobije oko milion dolara vrednu premiju za svoje literarno stvaralašvo, a za izradu jednog toma reprezentativne srpske Bibliografije (do sada objavljeno 16 tomova za trideset godina, ostalo da se uradi još nekoliko ukoliko država bude imala sredstava) potrebno je manje od dva miliona dinara. Štampana u najluksuznijoj mogućoj opremi (najfiniji kunstdruk, full colour), knjiga je, prema nekim ranijim verzijama, bila otkupljena od same BK grupe i podeljena damama za neki raniji osmi mart. Govorilo se da je njena cena 12.000 dinara u slobodnoj prodaji, ali je kratkom šetnjom po beogradskim knjižarama „Vreme“ utvrdilo da je njena cena 650 dinara.
Ako zanemarimo ove spoljne činioce i zavirimo u debelu i tešku knjigu Marjane Karić, videćemo da je ona mešavina (papazjanija, možda postmodernistička igra žanrova) kuvara, foto-albuma dinastije Karić, i skromnih poetičkih beležaka same autorke. Kratkim uvodnim tekstom Karićka nas izveštava da je knjiga jedna vrsta zajedničkog napora nje same, njenog supruga Zorana, svekrve Danice i svekra Janićija (za njega kaže da je prikupio narodne običaje). Da je ljubav između Marjane i Zorana bila od presudnog značaja u pripremanju ove knjige govore i Marjanine reči: „Zahvaljujući Zoranovoj ideji da se ožive izvori kolektivnog ponašanja i gotovo zaboravljenog kulinarstva onoga tla koje je rodilo Srbiju – rođena je ova knjiga.“ Autorka veli da je suprug Zoran (karatista, fotograf, dizajner, preduzetnik, vlasnik dela kompanije Simit u Beču i lice osumnjičeno na okolnosti krivičnog dela izazivanja opšte opasnosti prilikom pucnjave u striptiz baru „Marinela“ u Beogradu) dao knjizi konačnu formu izraženu u „spoju kulinarstva i duhovnosti, i vizuelni karakter“ (KMT, str. 14). Zaista, glavna odlika Kosovsko–metohijske trpeze jeste preplitanje mesa, povrća i peciva sa srpskim kulturno-istorijskim nasleđem, sa freskama, običajima, tradicijom, patrijarhom Pavlom, Atanasijem Rakitom, lubenicama i ajvarom. Svesna veličine nasleđa u trenutku kada iz stare patrijarhalne pećke porodice ulazi u najstariju pećku partrijarhalnu porodicu, Marjana se preko kuhinje savršeno uklopila u novi dom, a dani provedeni u kuhinji za nju predstavljaju „spoj praktičnog i estetskog, čulnog i duhovnog“. Kombinujući recepte sa opštom pričom o prisutnosti srpske kulture na Kosovu, Marjana iznosi i nove istorijske podatke: iz ove knjige saznajemo da je srpski kralj Milan 1315. godine podigao zadužbinu – manastir Gračanica.


Potrebno je: prase od 8 do 10 kg, ulje, 1 flaša piva i so.
Prase dobro oprati i suvom krpom prosušiti, a zatim ga dobro iznutra i spolja natrljati solju. U tepsiju poređati tanke drvene daščice, pa na njih staviti prase u položaj kao da kleči. Prase namazati uljem i peći prvih sat i po na umerenoj temperaturi, zatim pojačati temperaturu i peći ga još jedan sat. Treba ga nekoliko puta premazati uljem u koje se doda pivo. Praseće pečenje se seče kada se malo prohladi.
Pri pečenju praseta temperaturu treba podešavati tako da kožica postane rumena i hrskava.
Božićna, svadbena ili neka druga svečana trpeza skoro je nezamisliva bez pečenog praseta.


Potrebno je: 21 belance, 21 kašika šećera, 9 kašika mlevenih oraha, 3 kašike brašna, 3 kašike ulja;
za I fil: 14 žumanaca, 10 kašika šećera, 10 kašika brašna, 5 dl mleka, 400 g mlevenih orgaha, 150 g čokolade za kuvanje;
za II fil: 7 žumanaca, 250 g šećera, 375 g putera, 1 kašika prah-šećera;
za šlag: 5 kesica šlaga, 1 šolja mleka i 6 kašika šećera.
Umutiti tri puta po sedam belanaca sa sedam kašika šećera, dodati tri kašike mlevenih oraha, kašiku brašna i kašiku ulja. Ispeći na umerenoj temperaturi jednu za drugom tri kore.
Za prvi fil umutiti žumanca sa šećerom, dodati brašno, mleko i orahe. Fil prokuvati, a pred kraj kuvanja dodati čokoladu.
Za drugi fil umutiti žumanca sa šećerom i dodati puter umućen sa prah-šećerom. Na kraju sjediniti ova dva fila.
Umutiti šlag u prahu sa mlekom i šećerom.
Svaku koru namazati prvo filom, pa zatim premazati šlagom i poređati jednu na drugu.
Namazati tortu i sa strane tako da je cela prekrivena šlagom.
Mali savet:
Kalup za tortu ili pleh za kolače treba podmazati svinjskom mašću i posuti brašnom.U ovako podmazanom plehu torta se sigurno neće zalepiti.


Potrebno je: 10 jaja, 10 kašika šećera, 1 l mleka, 2 kašike brašna.
Za šerbet: 10 kašika šećera i 5 dl vode.
Sjediniti jaja i šećer, ali ne mutiti, i odmah dodati mleko i brašno. Masu sipati u podmazan pleh i peći u rerni zagrejanoj na 200°C oko 30 minuta.
U međuvremenu prokuvati vodu i šećer tako da tečnost ostane retka. Ohlađenim šerbetom zaliti ispečenu kajmakčinu.
Seći na krupnije komade i služiti.
(slika – PORODIČNA AKCIJA U KUHINJI: Sestra Olivera)


Potrebno je: 2 para telećih nogu sa papcima, 5 l vode, 1 glavica belog luka, 3 kašike aleve paprike i so.
Očistiti teleće noge sa papcima (dok sasvim ne pobele), dobro ih oprati i staviti ih da se kuvaju na umerenoj temperaturi. Kuvati sve dok tečnost ne postane lepljiva a meso počne da se odvaja od kostiju. Ocediti vodu, a kuvane noge dobro očistiti od žilica i samo odabrano belo meso seckati na kocke. Proceđenu supu u kojoj su se kuvale noge vratiti na štednjak da proključa. Dodati soli po želji. U međuvremenu, u avanu dobro istucati beli luk, dodati aleve paprike i sipati u ključalu supu. Promešati i ostaviti još 5–10 minuta da vri na nižoj temperaturi. Očišćeno meso rasporediti u duboke tanjire, po tri kašike u svaki tanjir, i naliti vrelom supom. Ostaviti na hladnom mestu da se pihtije stegnu. Suvišnu masnoću na površini pažljivo odstraniti kašikom.
Služe se sečene na omanje kocke.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve