
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Prema rezultatima istraživanja koje je sproveo Kabinet Ministarstva bez portfelja zaduženog za populacionu i demografsku politiku u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoj i RZZ-om, svaki treći student planira da ode u inostranstvo: u Nemačku 24%, SAD 11,2%, Švajcarsku 10,7%, Austriju 8,7% i Norvešku 6,3%
Kao antiteza aktuelnoj populacionoj i demografskoj politici podsticanja rađanja, a i za potrebe odgovora nedeljniku „Vreme“, Dragana Stojanović, izvršna direktorka Asocijacije za socijalno i reproduktivno zdravlje Srbije, prebrojala je sve svoje Fejsbuk prijatelje koji ne žive u Srbiji, reproduktivnog uzrasta, jer je to kategorija u nestajanju – ukupno 42. „Kada bismo svi prebrojali svoje, sigurna sam da bismo došli do zaključka da Srbiji ne preti bela kuga nego odliv mozgova, svake godine sve veći talas. S ostajućom populacijom, uključujući mene, prirodni priraštaj nam je isti kao u Švedskoj“.
Nataša Krstić, profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije, takođe je prebrojala svoje prijatelje koji su u poslednjih pet godina otišli iz zemlje – ukupno 23 odraslih i 22 njihove dece. „Kad je reč o studiranju u inostranstvu, najviše dece iz Beograda odlazi preko, ali i nadarena deca iz Niša. Niš je, inače, rasadnik talentovane i pametne dece“, kaže profesorka. „Prvi izbor studentima je Austrija, a zatim Nemačka. Iseljavaju se i profesori u UAE ili u Kuvajt.“
Maja T. prebrojala je svoje prijatelje i poznanike koji su otišli u inostranstvo – 19 odraslih i 25 dece, uglavnom iz Beograda, troje sa decom iz Kragujevca i Čačka. „Evo i nas za statistiku, upravo se selim sa detetom za Nemačku“, piše Danka Bruin. Zorica B. je obe svoje ćerke poslala u zemlje EU, jedna uveliko radi, a druga se još obrazuje.
KREIRANJE BUDUĆNOSTI: „Dugoročni efekti migracija mladog stanovništva su veoma složeni i dalekosežni. Odlivom mladih ljudi emigraciona područja, koja već zaostaju u ekonomskom razvoju, dodatno će osiromašiti u demografskom, fertilnom, radnom, kulturnom, intelektualnom i svakom drugom pogledu“, izjavila je prof. dr Slavica Đukić Dejanović, ministarka u Vladi Republike Srbije zadužena za demografiju i populacionu politiku na konferenciji za novinare prilikom predstavljanja rezultata istraživanja „Migracija studenata“. Istraživanje je sproveo Kabinet ministra bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Republičkim zavodom za statistiku. Prema rečima ministarke, veliko interesovanje studenata za ovo istraživanje i njihova spremnost da usred ispitnog roka odvoje vreme i odgovore na pitanja pokazuje da studenti nisu samo nemi posmatrači dešavanja u društvu, već da žele aktivno da učestvuju u kreiranju svoje budućnosti.
„Prosek onih koji sada odlaze je između 28-29 godina, svaka četvrta osoba je visoko obrazovana, a oko 15.000 ljudi svake godine se iseli iz zemlje. Migracije su civilizacijska tekovina, ljudi iz Evrope idu u Ameriku, oni pak idu u Kanadu, i bedemi ne dolaze u obzir. Mislim da pre svega obrazovnom politikom i politikom zapošljavanja treba stvoriti uslove da mladi ljudi ovde ostanu da žive, da mogu ovde da ostvare elementarne potrebe. Zašto odlaze, pokazalo je istraživanje koje smo radili za Republički zavodom za statistiku koje je obuhvatilo više od 11.000 studenata. Odlaze jer obrazovani ljudi ovde ne mogu da se zaposle, a i kad se zaposle, imaju male prinadležnosti u odnosu na one u svetu. Odlaze nam one generacije koje će roditi decu negde drugde i koja će se asimilirati u te sredine“, izjavila je ministarka Slavica Đukić Dejanović u intervjuu „Vremenu“ objavljenom 17. maja 2018.
Cilj istraživanja bilo je prikupljanje podataka koji će se koristiti za planiranje aktivnosti i kreiranje konkretnih mera, zarad stvaranja povoljnijeg ambijenta za mlade da ostanu u Srbiji, odnosno da se nakon završetka studijskih programa u inostranstvu vrate u zemlju.
Rezultati istraživanja pokazuju da svaki treći student (33 odsto) planira da ode u inostranstvo, a na prvom mestu je Nemačka. Anketirano je oko 11.000 studenata, od toga 64,6 odsto žena, a 35,4 odsto muškaraca. Zanimljiv je i podatak da je u školskoj 2016/2017. godini upisano više žena (56 odsto) nego muškaraca (44 odsto). Analiza podataka prema polu nameće i razmišljanje da će odluka studenata u vezi sa migratornim kretanjima ozbiljno ugroziti „produkcioni“ i „reprodukcioni“ potencijal na lokalnom i nacionalnom nivou i da može intenzivirati negativne demografske tendencije koje dominiraju na našim prostorima. Oko 40 odsto studenata planira da se trajno preseli u mesto u kojem studira, dok se 26,4 studenta po završetku studija vraća u svoje mesto.
ZAŠTO ODLAZE IZ ZEMLJE: Kad je o prekograničnim migracijama reč, u istraživanju se ističe da trećina anketiranih studenata koji planiraju da napuste zemlju ima podršku roditelja za odlazak u 90 odsto slučajeva, dok 70 odsto studenata ima rodbinu i prijatelje koji žive u inostranstvu. Najveći udeo studenata koji planiraju da nakon završetka školovanja potraže bolje uslove života u inostranstvu jesu studenti koji imaju prebivalište u regionu Južne i Istočne Srbije (34,1 odsto), prednjače studenti informaciono-komunikacionih tehnologija (36,5 odsto) i studenti iz oblasti medicinskih nauka (36,2 odsto), dok je najmanji udeo onih koji planiraju da napuste Srbiju prisutan među studentima društveno-humanističkih nauka (28,5 odsto). Glavni razlozi za odlazak u inostranstvo jesu: nemogućnost nalaženja posla u struci (27,3 odsto), slabo plaćen posao u struci (21,3 odsto) i nizak životni standard (20,1 odsto).
Kao glavne prednosti života u inostranstvu najveći broj studenata navodi: „lakše nalaženje posla u struci“ (27,6 odsto), „bolje plaćen posao u struci“ (24,3 odsto), „visok životni standard“ (15,9 odsto) i „bolja mogućnost profesionalnog napredovanja“ (12,8 odsto). Najveći broj studenata (41 odsto) planira da ode u inostranstvo tako što će samostalno tražiti posao, dok će 27,5 odsto potražiti pomoć rođaka i prijatelja. Oko 17 odsto studenata planira da ode tako što će dobiti stipendiju za nastavak studija u inostranstvu. Države u koje bi studenti najradije otišli jesu: Nemačka (24,2 odsto), Sjedinjene Američke Države (11,2 odsto), Švajcarska (10,7 odsto), Austrija (8,7 odsto) i Norveška (6,3 odsto).
Nemačka se nalazi na prvom mestu najpoželjnijih država za studente svih područja studiranja, osim za studente informaciono-komunikacionih tehnologija, koji u najvećem procentu planiraju da po završetku školovanja odu u Sjedinjene Američke Države.
OSTALI BI U SRBIJI UKOLIKO…: Prema rezultatima istraživanja, više od polovine studenata (51,6 odsto) ne bi napustilo Srbiju ako bi im bio obezbeđen posao u struci. Oko 15 odsto ostalo bi u zemlji kada bi dobili novac za pokretanje sopstvenog biznisa; dok je svega 4,3 odsto studenata navelo da bi promenili odluku o odlasku u inostranstvu kada bi dobili stimulativni kredit/sredstva bilo koje vrste. Kada bi dobili povoljan stambeni kredit za mlade bračne parove, ostalo bi 2,3 odsto studenata, odnosno 1,4 odsto naučnika ukoliko bi dobili stambeni kredit za naučnike.
Četvrtina studenata (25,6 odsto) nije odabrala nijedan od ponuđenih motiva za promenu odluke o odlasku u inostranstvo. Među njima, većina je izjavila da ništa ne može da promeni njihovu odluku da odu iz Srbije.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Nestaje li Srbija – populaciona i demografska politika“ koji je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja
Republike Srbije preko konkursa za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve