

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Vrelo leto 2026. U supermarketu je prijatno rashlađeno, a među najvećim civilizacijskim dostignućima tog dana nalazi se šest samouslužnih kasa koje, začudo, sve rade. Na njima je pet kupaca. Troje od njih, potpuno nezavisno jedno od drugog, u istom trenutku gleda u telefon. Ne skroluju. Ne dopisuju se. Gledaju isti video.
Izašao je novi snimak Medenog.
Poslednjih nedelja u Srbiji to je postao mali društveni događaj. Kao nekada nova epizoda omiljene serije ili jutarnje izdanje dnevnih novina, Medeni izlazi u nastavcima. Ljudi ga čekaju, prosleđuju, komentarišu i raspravljaju o njemu. Njegove objave ne dolaze iz redakcija, državnih institucija niti sa konferencije za medije. Objavljuje ih begunac od crnogorskog pravosuđa, prvostepeno osuđen za organizovanje kriminalne grupe.
KAKO SMO SAZNALI ZA MEDENOG
Miloš Medenica Medeni postao je poznat široj javnosti u Srbiji 14. maja, kada je na svom Iks nalogu “Istina134696” objavio svoja saznanja o ubistvu u restoranu “27” na Senjaku. Otprilike, rekao je sledeće: “U utorak veče (12. maja, prim. nov), u 23 sata, u restoranu “27”, vlasništvu Andreja Vučića na Senjaku, na očigled osoblja i gostiju, desilo se teško ubistvo, na očigled i načelnika beogradske policije Veselina Milića”.
Tvrdio je da je Veselin Milić pozvao Aleksandra Nešovića Baju na piće, kao i da je Baja “organizovao ljude da prebijaju studente”. Po dolasku u restoran, Nešović je zatekao Sašu Vukovića Bosketa, tvrdi Medenica, kojeg je uvredio, nakon čega je Boske izvukao pištolj i upucao ga sa dva metka u stomak ispred prvog čoveka beogradske policije i pred ostalim gostima. Takođe je tvrdio da su policajci pomagali da se telo iznese iz restorana. Naveo je i da “SNS mafija na čelu sa braćom Vučić i njima odanim ljudima koji kontrolišu službu, već dva dana fingiraju tragove i prave dogovor kako da reše problem i smanje štetu”. Rekao je i da je Nešovićevo telo bačeno pored auto-puta.
U početku, Medenica je zvučao kao još jedna “sveznalica” sa interneta. Tada se još zvao samo “Istina134696” i javnost u Srbiji baš i nije znala o kome se radi.
Ima tih pojava, pogotovo na Iksu: dođe neko sa dramatičnim nadimkom, poput ovog “Istina…” i iznese razne poluistine i neistine, začinjene ponekim opštepoznatim tačnim detaljem, ali uglavnom samo želi svoj delić internet slave. Međutim, istog dana Veselin Milić je uhapšen. Medeničine tvrdnje o Milićevom učešću i o tome da je telo bačeno pored auto-puta pokazale su se delimično tačnim: bivši šef beogradske policije jeste bio u restoranu, ali se brani da je izišao pre pucnjave, što je prihvatilo i Više javno tužilaštvo u Beogradu, a telo je pronađeno kod Šimanovaca, pored auto-puta u zakopanom buretu. Tvrdnja da je restoran u vlasništvu Andreja Vučića ostala je demantovana.
Tako je Medenica, zvani Medeni, stekao kredibilitet dela javnosti u Srbiji. Istina, poverenja sa rezervom, ali teorija da je reč o još jednom liku sa Iksa koji se pravi da ima dobre informacije pala je u vodu. Medeni je zaista imao krajnje interesantne informacije.
Međutim, nalog “Istina134696” na Iksu bio je suspendovan više puta. Prvi put polovinom maja, ali je ubrzo vraćen i preimenovan iz prvobitnog naziva u “Medeni bez cenzure”, a već 18. maja suspendovan je ponovo.
Od 4. juna nalog nije dostupan na Iksu, nakon čega se Medenica preselio na Tiktok i Telegram. I sa Tiktoka je brzo nestao, ne zna se da li svojom ili tuđom voljom, pa sada sve objavljuje na Telegram kanalu “Medeni zna sve”.
KO JE GOSPODIN NA BELOJ POZADINI
Medenica svoje video-klipove snima uvek u istom okruženju: u kadru je samo on, a iza njega beli zid. Ne čuju se nikakvi zvuci spolja, pa je teško odrediti tačnu lokaciju. Rekosmo već, reč je o prvostepeno osuđenom beguncu. Optužnica podignuta 2022. predstavila ga je kao organizatora kriminalne grupe koja je, prema navodima tužilaštva, organizovala krijumčarenje cigareta, učestvovala u trgovini narkoticima, koristila uticaj radi rešavanja sudskih predmeta, posredovala u korupciji, vršila protivzakoniti uticaj na nosioce pravosudnih funkcija, pokušavala da uklanja ili prikriva dokaze.
Viši sud u Podgorici 28. januara ove godine osudio je Medenicu na 10 godina i dva meseca zatvora, te novčanu kaznu od 50.000 evra. Presuda mu je izrečena za dela: stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, protivzakoniti uticaj i sprečavanje dokazivanja.
Inače, optužnicom je bila obuhvaćena i njegova majka Vesna Medenica, koja je od 2007. do 2020. bila predsednica Vrhovnog suda Crne Gore. Optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva iz oktobra 2022. teretila se da je bila deo kriminalne organizacije svog sina čiji je cilj bio krijumčarenje cigareta i protivzakoniti uticaj na sudsku vlast. Oslobođena je optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, ali je osuđena za protivzakoniti uticaj, primanje mita i uticanje na sudske odluke. Trenutno je na služenju zatvorske kazne.
No, do najzanimljivijeg dela priče o Milošu Medenici dolazi samo dan nakon izricanja presude, dakle, 29. januara ove godine. Pobegao je iz svog stana i nestao… Ali, izgleda da je reč o onom tipu osobe koja voli pažnju javnosti. Na mreži Iks prvi put se oglasio već 1. februara, dva dana posle nestanka. Nakon bekstva ukazao se i tako što se video-pozivom uključio u televizijski program uživo.
Samo dve nedelje pošto je pobegao, tokom emisije “Načisto” na TV Vijesti, voditelj Petar Komnenić obavio je video-poziv sa osobom koja se predstavila kao Medenica, ali tokom bloka reklama, a ne uživo u programu, jer ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović (jedan od gostiju u studiju) nije dozvolio uključenje. Razgovor je trajao tridesetak sekundi, Komnenić je tražio od osobe da razgrne kosu kao dokaz autentičnosti, a ona je to i uradila. Snimak je prikazan tek pošto su gosti napustili studio.
“Da pozdravim i da mahnem tim ljudima u studio i da stavimo tačku više na ovu temu, da ne smaramo”, čuje se na početku razgovora. Komnenić traži da skine kapuljaču. “Evo, makao sam kapuljaču”, odgovora osoba sa druge strane. “Pozdravljam sve u studio, pogotovo vas, gospodine Komneniću, i stavljamo tačku na ovu temu, da ne smaramo više crnogorsku javnost sa ovim. To je to, pozdrav”. “Možeš li samo da razgrneš kosu?”, pitao je Komnenić. “Pozdrav, pozdrav, evo, razgrćem kosu”, poslednje je što se čuje.
Nakon toga, mesecima je redovno objavljivao videe na Iksu, prozivao crnogorske zvaničnike, a srpska javnost ga uglavnom nije pratila sve do afere “Senjak”.


OVAJ IH ZNA IZNUTRA
Dakle, Medeni iznosi detalje ubistva na Senjaku dva dana nakon što se ono dogodilo. Pre toga, ne oglašava se Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je od starih i normalnih navika zadržalo još samo to da redovno izdaje saopštenja o kriminalnim obračunima. Ne oglašava se nijedna institucija države Srbije.
Nakon Medeničine objave, direktor beogradske policije Veselin Milić je uhapšen i smenjen. A kao nusprodukt Medeničinog razotkrivanja ubistva na Senjaku, u junu je došlo do hapšenja pripadnika Interventne jedinice 92 zbog pucnjave na Autokomandi u novembru 2025. u kojoj je takođe učestvovao Saša Vuković Boske. Potom je uhapšen i bivši zamenik načelnika UKP Nemanja Đuran pod sumnjom da je zloupotrebio položaj i uticao na uklanjanje dokaza koji bi Bosketa povezali s pucnjavom.
Ako je nakon otkrića o Senjaku Medeni stekao kredibilitet, daljim nastupom na društvenim mrežama, a pre svega na Telegramu, počinje da stiče i poverenje javnosti u Srbiji. Iako na Telegramu svakodnevno izbacuje različite sadržaje, jedna objava posebno je privukla pažnju javnosti.
Pevačica Jelena Marjanović ubijena je 2. aprila 2016. godine. Do danas, ovo ostaje jedna od medijski najpraćenijih istraga ubistava, zloupotrebljavana i od tabloida, ali i u političke svrhe. Na primer, u jeku kampanje za predsedničke izbore 2017. Aleksandar Vučić obećavao je i “skoro rešavanje” tog slučaja. Na kraju je, pod sumnjim da je izvršio ubistvo, uhapšen u septembru 2017. Jelenin suprug Zoran. Prvostepeno je osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora, ali je presuda poništena 2024. godine, a suđenje vraćeno na početak. U maju 2026. još uvek su izvođeni dokazi, tako da postupak i dalje traje.
Međutim, ponovo se javio Medenica i izneo tvrdnju da Zoran Marjanović nije ubio svoju suprugu Jelenu, već da je kompletan slučaj montiran kako bi se zaštitio stvarni izvršilac. Tvrdio je da je Jelenu Marjanović ubio biznismen i finansijer SNS-a Aleksandar (ili Andrija) Radovanac zvani Raki. Prema njegovim rečima, tadašnji direktor beogradske policije Veselin Milić je pomogao tako što je svesno sklonio dokaze i zaštitio ubicu koji mu je, navodno, kum.
Medenica navodi da je Milić zauzvrat dobio udele u poslovima sa izgradnjom luksuznih stambenih objekata u Srbiji. Istakao je da je cela istraga namerno “spakovana” Zoranu Marjanoviću, koji je potpuno nevin poslat u zatvor. Nadležne institucije i zvanični organi u Srbiji se nisu oglasili povodom ovih tvrdnji, dok javnost i analitičari na mrežama ukazuju na neke nelogičnosti u Medeničinoj priči: on naizmenično koristi ime Aleksandar i Andrija. Ono što je javnosti poznato zahvaljujući radu istraživačkih mreža jeste da su Aleksandar Radovanac i Andrija Radovanac otac i sin. Andrija je 2016, u vreme ubistva Jelene Marjanović, imao petnaestak godina. No, njegov otac Aleksandar rođen je 1975. godine (izvor: Agencija za privredne registre), jeste biznismen i istraživačka mreža BIRN ga povezuje sa SNS-om i brojnim aferama, uključujući rušenje u Savamali. Nije isključeno da je u pitanju lapsus, jer smo do sada naučili da ih Medeni često pravi. Ipak, javnost u Srbiji, ako je suditi po eksploziji komenara na društvenim mrežama, ovi detalji nisu sprečili da mu poveruje. Jer, ono što je rekao o Senjaku poklopilo se sa činjenicama.
Dodatni argumenti onih koji mu veruju bili su i navođenje svih okolnosti u vezi sa ubistvom Jelene Marjanović: ponašanje policije, neverovatna količina tabloidnih tekstova čiji intenzitet godinama nije opadao, teorije zavere i pominjanje crne magije u medijima, astro-analize horoskopa ubijene… Mnogima je toliko zatrpavanje javnog prostora bizarnim detaljima zaličilo na namerno zataškavanje istine.
Nakon ove objave, Medeni je od relativno kredibilnog insajdera postao osoba kojoj deo javnosti sve veruje. Kako je prvostepeno osuđeni begunac u tome uspeo?


POVERENJE KAO VALUTA
Za manje od dva meseca Medeni je počeo da koristi obrasce tipične za influensere. U njegovom nastupu prisutni su brojni elementi koje uglavnom viđamo kod kreatora sadržaja na internetu: uvek je u istom prostoru, uvek se obraća publici istim pozdravom: “Zarobljena Crna Goro, Srbijo i vi kolege iz kazneno-popravnih ustanova…”, dok svaki video završava “tizerom” za naredni, tj. najavom teme i pozdravom: “A do tada vas ljubim i volim”.
Kada sa pratiocima svog Telegram kanala (njih gotovo 9.500) komunicira tekstualnim porukama, obraća im se sa “medenjaci”. Davanje nadimaka pratiocima ili “fan-bazi” često se javlja u svetu influensera i muzičkih zvezda… Možda najčuveniji primer jesu fanovi kantautorke Tejlor Svift koji sebe nazivaju “sviftiji”.
Samo na osnovu strukture njegovih obraćanja može se naslutiti da Medeni ne gradi sebi publiku, nego zajednicu, što je jedna od pretpostavki za ostvarenje uticaja u digitalnoj sferi.
Dalje, Medeni je shvatio nešto što čak ni mnogi tradicionalni mediji nisu. Poslednjih godina mnogo se govori o ekonomiji pažnje: razni kreatori sadržaja na internetu, velike kompanije sa svojim kampanjama i slično bore se za našu pažnju i ona im je najvažnija valuta. Menadžeri društvenih mreža više ne mere broj pregleda nekog sadržaja, nego prosečno vreme zadržavanja publike na njemu. Medeni je zato dobro odabrao “nišu”: kriminal i korupcija. Ali, on o ovim temama ne govori iz perspektive posmatrača i eksperta nego kao insajder, neko ko je u tome učestvovao i ko zna kako stvari funkcionišu iznutra. Zato privlačenje pažnje za njega nije problem.
Ali pažnju je danas relativno lako osvojiti: dovoljno je uraditi nešto šokantno. Međutim, u onlajn svetu postoji još jedna, vrednija valuta: poverenje. Kada korisnik, publika, pratioci, zovimo ih kako god, odluče da osim pažnje daju i poverenje, izvor prestaje da bude samo zanimljiv i postaje relevantan. Medenica nije postao fenomen kada je privukao pažnju, nego kada je kod dela publike stekao reputaciju kredibilnog izvora koji raspolaže informacijama koje drugi nemaju. U stvaranju svoje internet persone, počeo je privlačenjem pažnje, pa je stekao kredibilitet i na kraju zadobio poverenje, što je recept kog se drže oni influenseri koji na internetu opstaju godinama i imaju lojalnu bazu pratilaca.


ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU…
Otkako je Miloš Medenica Medeni postao poznat široj javnosti u Srbiji, kroz medije i političke analize provlači se teza kako dobar deo građana više veruje odbeglom osuđeniku nego predsedniku države. Istini za volju, Aleksandar Vučić je dugo gradio odnos nepoverenja sa građanima, ali možda ova teza jeste na tragu nečega.
Vučić se uvek obraća s pozicije autoriteta i s visine, uvek tvrdi da sve zna iako, po Ustavu, ne bi ni smeo da ima pristup informacijama koje iznosi. Medeni, s druge strane, ne govori sa vrha, već obrnuto, iz neke metaforičke rupe u koju se sakrio. Paradoksalno, baš ta “rupa” mu daje neočekivani izvor autoriteta: dok Vučić nastupa sa pozicije “ja znam jer ja sam država”, Medenica govori iz perspektive “ja znam jer sam bio unutra”. To su dva različita modela legitimiteta i deo građana očigledno između njih radije bira da veruje informacijama koje dobija od Medenog nego zvaničnim verzijama koje plasiraju predsednik države i Vlada Srbije.
Na koncu, Medeni se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Na ovom mestu teško je ne setiti se narodne bajke U cara Trojana kozje uši. Jedino što Medeni nije nikakav čestiti berberin koji tajnu ne govori nikome osim rupi. Pre će biti da je Medeni ona trska koja je iz rupe nikla i sama progovorila. A to su tle decenijama dobro đubrile i prihranjivale vlasti obeju država.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve