

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kada izbori i formalno budu raspisani, studenti objašnjavaju da se neće promeniti suština, već obim kampanje. “Kampanja će ostati bazirana na onome što studentski pokret jeste već dve godine, ali očekujemo da tokom kampanje bude masovnije nego što je ikada bilo, jer veliki broj ljudi odgovara na naše pozive da se priključe opštinskim timovima”, objašnjava student Filip Kovačić za “Vreme”
Iako izbori još uvek nisu zvanično raspisani, politička kampanja studenata i vlasti je u punom jeku. Aktuelni predsednik Srbije i kandidat za budućeg premijera Aleksandar Vučić već mesecima šibicari sa datumom izbora, ali je njihovo raspisivanje, koje bi označilo početak predizborne kampanje, čista birokratska formalnost za naivne.
Strategija vlasti, koja je u hroničnoj predizbornoj kampanji već više od decenije, dobro je poznata – bizarno izokretanje poruka i strategija protivnika. Tako je 2023. godine, nakon masovnih ubistava u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” i selima Dubona i Malo Orašje, opozicija skovala slogan “Sve mora da stane”, na šta je naprednjački režim na parlamentarnim izborima u decembru iste godine odgovorio grotesknim populističkim sloganom “Srbija ne sme da stane”.
Vlast sada poruke preuzima od studenata i potpuno ih izokreće. Tako je, kada su studenti organizovali šetnje širom Srbije, vlast imala svoje “šetače” sa Kosova, potom su se pojavile nalepnice “Studenti pobeđuju”, a štamparija Srpske napredne stranke počela je da štanca nalepnice “Srbija pobeđuje”. Međutim, trebalo je vremena režimu da smisli kako da izimitira akciju “Student u svakom selu” i dosetila se da može da rekonstruiše svoja dobro poznata šatorska veselja, koja će ovog puta, osim za razne režimske analitičare i ministre, biti dostupna i za biračko telo vlasti.
ŠATORSKA VESELJA I VOŽNJA U FIJAKERU
Predsednik Vučić tvrdi da “nije u kampanji” dok neumorno obilazi šatorska veselja na kojima se jede pečenje, pije rakija, a okupljene zabavljaju estradne zvezde poput Ane Bekute i Ere Ojdanića. Svojevremeno je predsednik obećao i da će Srbiju obilaziti u svojoj staroj “škodi”, ali ne kao funkcioner, nego kao “običan građanin”. Ipak, protekle nedelje je izabrao drugo prevozno sredstvo, pa se u Belegišu, u opštini Stara Pazova, provozao fijakerom. Paralelno sa tim, po ko zna koji put je najavio “veliki skup u Novom Sadu” koji je do sada najavljivao više puta, ali koji se u ovom gradu nije održao nijednom od pada nadstrešnice na Železničkoj stanici.
Šta onda očekivati od vlasti u kampanji kada izbori i zvanično budu raspisani? Ništa novo. Očekuje nas, kao i uvek, asfaltiranje nekoliko destina metara seoskih puteva, svečana obećanja kanalizacione mreže u naseljima koja decenijama žive u fekalijama, paketi šećera i ulja za najugroženije i tradicionalno jednokratno deljenje novca iz državne kase.
Ne bi se trebalo začuditi ako predsednik u izbornoj kampanji iz fijakera uskoči u kombajn ili bager uveravajući biračko telo da je on najveći seljak ili radnik u ovoj zemlji, dok će stranačka mašinerija dovoziti ljude autobusima na predizborne mitinge širom Srbije da aplaudiraju predsedniku simulirajući opštenarodno zadovoljstvo.
STUDENTI KREĆU “OD VRATA DO VRATA”
S druge strane, studenti, za razliku od naprednjaka, priznaju da su u izbornoj kampanji iako izbori još uvek nisu raspisani. Studentkinja Jovana Ignjatović sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu kaže za “Vreme” da su, pored akcija “Student u svakom selu” i “Student zove”, počeli da rade i kampanju “od vrata do vrata” jer je, kako kaže, komunikacija licem u lice potpuno drugačija od one preko mreža i medija.
Prema poslednjem istraživanju javnog mnjenja koje je uradila organizacija “Crta”, građani Srbije navode da su najveći problemi sa kojima se suočavaju rast cena, nasilje, korupcija i bahatost vlasti.
Studentkinja Jovana Ignjatović potvrđuje ove navode. “Iz mog iskustva, problemi građana su uglavnom lokalne prirode, poput vode, kanalizacije i puteva. Takođe, ljudi navode i sistemsku korupciju i ekonomske probleme, prvenstveno visinu plata i penzija.”
I na Andrićevom vencu se zna da su ovo najveći problemi koji tište građane Srbije, pa je tako predsednik Aleksandar Vučić proteklog vikenda u poseti Prijepolju penzionerima obećao povećanje penzija, ali tek nakon što za dvadesetak dana dobiju “poklon od države” i pojeftinjenje lekova sredinom avgusta. Najavio je i da će povećanje penzija pratiti i rast plata.
Kada izbori i formalno budu raspisani, studenti objašnjavaju da se neće promeniti suština, već obim kampanje. “Kampanja će ostati bazirana na onome što studentski pokret jeste već dve godine, ali očekujemo da tokom kampanje bude masovnije nego što je ikada bilo, jer veliki broj ljudi odgovara na naše pozive da se priključe opštinskim timovima”, objašnjava student Filip Kovačić za “Vreme”.
Glavni adut koji studenti planiraju da iskoriste u zvaničnoj kampanji jeste da kandidati sa njihove liste, čija će imena javnosti biti poznata tek po raspisivanju izbora, među kojima, kako kažu, ima veliki broj stručnjaka iz različitih oblasti, budu prisutni na terenu u razgovoru sa biračima. “Kandidati će zajedno sa studentima učestvovati u plasiranju programa studentske liste”, najavljuje Kovačić.
Jovana Ignjatović potvrđuje da je to jedini način da se, kako kaže, probije medijska blokada, jer kandidati nemaju drugi izbor osim direktnog kontakta sa građanima. “Kandidati će imati određeni medijski prostor, ali biće uključeni i u druge aktivnosti i tribine s obzirom na to da su neki od njih stručnjaci za različite oblasti”, objašnjava ona.
ŠTA JE SA OPOZICIJOM
Sudeći po trenutnom rasporedu snaga, opozicione partije koje planiraju samostalni izlazak na izbore rizikuju da zvanično kampanju dočekaju u ulozi skrajnutih posmatrača. Potisnuta višedecenijskom medijskom mašinerijom režima, ali i entuzijazmom studenata koji su preuzeli primat kao “nosioci promena”, opozicija ima znatno sužen prostor za privlačenje birača.
Neke opozicione partije, poput Demokratske stranke i Zeleno-levog fronta, podržale su studentsku listu i tako se priklonile, prema istraživanjima javnog mnjenja, najjačoj opozicionoj opciji, dok se čini da druge stranke koje planiraju samostalni izlazak na izbore, poput Narodnog pokreta Srbije i Nove demokratske stranke, mogu da upadnu u zamku međusobne borbe za mali deo biračkog tela koji ne veruje ni Vučićevoj propagandi ni studentima.
U toj grupi je i Stranka slobode i pravde (SSP), koja je krajem juna ponudila plan pod nazivom “Srbija posle Vučića” u kom detaljno razrađuje korake nove vlasti u prvih sto dana. Predsednik SSP-a Dragan Đilas je tada kazao da Srbiji nije potrebna tek smena vlasti, već konkretna promena sistema.
“Ovo nije obična promena vlasti jer ovo nije bila demokratska vlast pa da dolazi druga demokratska vlast, već je ozbiljna promena koja zahteva promenu sistema, jer je ova vlast diktatorska, autokratska, srasla sa mafijom, korupcija je na svakom koraku, a privreda je u ogromnim problemima”, istakao je Đilas naglašavajući da se kroz kalendar vlasti i precizne rokove građanima mora ponuditi garancija da promena neće doneti haos.
Međutim, pitanje je koliko ovakvi programi mogu doći do prosečnog birača kada vlast kontroliše većinu medija, a studenti prednjače u kampanji na društvenim mrežama i na terenu.
TRI FRONTA PRED IZBORE
Predstojeći izbori biće test i za vlast, i za opoziciju, i za studente. Prvo, pokazaće se koliki je zaista domet režimskog šatorskog cirkusa i da li se duboka društvena kriza može prikriti pečenjem, povećanjem plata i penzija i predsednikovim izletima po Srbiji. Drugo, pokazaće da li je terenski rad studenata dovoljan da sruši dobro organizovan režimski aparat SNS-a bez klasične stranačke logistike. I treće, izbori će dati odgovor na pitanje da li parlamentarna opozicija ima dovoljno snage da pređe izborni cenzus i ostane relevantan politički faktor.
Izbori još uvek nisu raspisani, pa tako ni zvanična kampanja još uvek nije počela, ali čini se da su političke uloge već podeljene – vlast pod šatrom, studenti “od vrata do vrata”, opozicija neusaglašena, a građani čekaju “dan posle”.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve