Kada čujem da dojučerašnja predsednica Upravnog odbora Politike AD Sonja Liht tvrdi kako „o prodaji udela VAC u Politici zna koliko i drugi građani Srbije“, setim se i drugih njenih neistina o Politici.
Kada me 2008. godine smenjivala sa dužnosti urednice „Politike“, tvrdila je da to ne radi na zahtev Borisa Tadića već – Srđana Janićijevića.
(Čitalac će se setiti da je reč o zlosrećnom generalnom direktoru Politike, koji je odmah demantovao gospođu Liht, da bi zbog te neposlušnosti i sam uskoro bio smenjen.)
Kada joj je taj izgovor propao, navodila je druge: mali tiraž, nisku vrednost deonica, pritiske sindikata. Izricala je neiskrene komplimente mom profesionalizmu radije nego da prizna da se kralju ne sviđa gluma, odnosno moja uređivačka politika.
Naravno da u Srbiji nije vest da se po političkom vrhu mota neko neiskren i neistinoljubiv, dok su nekompetentni ljudi na važnim položajima pre pravilo nego izuzetak. Gospođa Liht se, međutim, razlikovala po tome što je u očima sveta tobož bila nezavisna intelektualka, i što je sa francuskom Legijom časti na reveru za vlast revnosno obavljala neprijatne političke zadatke kojim drugi (poput režisera Gorana Markovića) nisu hteli da prljaju ruke.
U srpskom političkom mulju je radila isto što i mnogi drugi operativci režima, ali je nju krasio „legitimitet“ za koji sada od nje čujem da meni, eto, nedostaje. Kažem da je dragulj u kruni srpskog štampanog novinarstva krišom i preko noći prodat nepoznatom kupcu jer je Sonja Liht kao zastupnik državnog kapitala propustila da iskoristi pravo preče kupovine, a ona na to odgovara da „nemaju legitimitet oni koji su Politiku doveli na ivicu ambisa“.
Stvarno? Kada me gospođa Liht pre četiri godine pod lažnim izgovorima smenjivala, prosečan dnevni tiraž „Politike“ bio je 75.000 primeraka. Kada je gospođa Liht proletos ostavljala „Politiku“, tiraž se već bio srozao na pedesetak hiljada. A ljudi koji prate vrednost deonica na tržištu vele da je vrednost kompanije Politika AD sada deset puta manja nego kada je gospođa Liht pre četiri godine započela svoju nestručnu akciju „spasavanja“ najstarijeg lista na Balkanu.
Sonja Liht priznaje da je za njenog mandata bilo „teških rezova i otpuštanja“, ali dodaje da su bar ljudi odlazili „uz određeni socijalni program“.
Stvarno? „Politika“ je posle mog odlaska brutalno očišćena od novinara koji su mogli smetati novom konceptu, novinara od kojih su neki napravili najbolji antikorupcijski sajt u ovom delu sveta, Pištaljku. Kada je „Politika“ prodata, u njoj nije bilo novinara koji su umeli da otkriju kome je prodata. Sumnjam da je socijalni program gospođe Liht uteha čitaocima koji su gladni nezavisnih informacija i izvora.
Sada bi da me kompromituje aluzijama o velikoj plati, ali ne iznosi konkretne sume. Moja je plata, kada sam postala glavni urednik Politike, bila 160.000 dinara, što je bila dinarska protivrednost 2000 evra. Kada je gospođa Liht stigla u „ambis“ „Politike“, plata glavnog urednika koji je došao posle mene je višestruko uvećana. Može li „kredibilna“ gospođa da objasni tu činjenicu? Ili da je demantuje, ako može?
Sonja Liht je za vlast radila sve ono što nezavisni intelektualac ni za koga, nigde i nikada ne bi smeo da radi. Sada joj se, na njenu i našu sramotu, povodom tajne prodaje „Politike“ mora postaviti ono klasično novinarsko pitanje: šta ste znali, i kada ste to znali?
Autorka je predsednica UNS-a i bivša glavna urednica „Politike“
Plata i bonusi
Sonja Liht (na slici), predsednica Fonda za političku izuzetnost i bivša predsednica Upravnog odbora Politika A.D. je na pitanje, kako reaguje na navode prvog potpredsednika vlade Aleksandra Vučića o prodaji lista kao „političkom kriminalu uz ekonomske zloupotrebe“, kazala da o tome zna koliko i svaki građanin iz medija.
Ona je reagujući na izjavu predsednice UNS-a Ljiljane Smajlović da su ona i bivši premijer Mirko Cvetković bili zaduženi za zaštitu državne imovine – „Politike“, rekla da su rukovodioci u Politici imali visoke plate i bonuse, a da je dug rastao „iz dana u dan“.
„Nemaju legitimitet oni koji su ‘Politiku’ doveli na ivicu ambisa. Mi smo se bavili time kako da spasimo kuću od propadanja. UO je imenovan jula 2008. godine i tada smo zatekli katastrofalnu situaciju u ‘Politici’ i Politici A.D. Zatekli smo milionske dugove“, rekla je Liht.
Ona je dodala da su rukovodstvo firme, „pa i Ljiljana Smajlović dobijali ogromne plate i bonuse, a dug je rastao iz dana u dan“.
„Cela ‘Politika’ je bila pred ambisom. Kada je došlo do promene došlo se do toga da danas ‘Politika’ posluje u pozitivi. To je značilo teške rezove i otpuštanja, ali su bar ljudi otišli uz određeni socijalni program“, istakla je Liht.
„S kim i kako su vođeni pregovori UO i ja nismo znali. Znali smo da je u jednom trenutku VAC ponudio Politici A.D. da otkupi njihov deo, ali je 4,7 miliona evra za nas bila previsoka cifra. Čak smo pokušali da prikupimo sredstva iz kredita Evropske banke namenjena za medije, ali smo saznali da taj kredit ne može da se koristi u te svrhe“, rekla je Liht.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.