Predsedniku Srbije uspelo je prošle nedelje da u formi izvinjenja niškom dopisništvu Radio-televizije Srbije pošalje još gore i veće uvrede od inicijalnih. Branša se ipak digla. Četrdesetak niških novinara odbija da izveštava o Vučićevim nastupima, a pridružilo im se novosadsko dopisništvo RTS
Izgleda da u pogledu razumevanja slobode medija nije sve izgubljeno. Iako novinare decenijama “kuvaju” i navikavaju da treba sve da istrpe, delić samosvesti još je živ. Ili je makar oživeo kada je predsednik Srbije Aleksandar Vučić dozvolio sebi da novinarku Radio-televizije Srbije nazove “imbecilom”. Dogodilo se to nakon velikog građanskog protesta u Nišu, sa kog je RTS sasvim korektno izvestio.
E sad, pristojan čovek ima hiljadu želja, a nepristojan samo jednu, da uređuje sve medije u zemlji iako nije ni novinar ni medijski radnik. Predsednika Srbije pogodilo je izveštavanje novinarke Lidije Georgijev.
“U knjigama, u beletristici, vi lepo pročitate sintagmu, neko koristi i kaže, odjeknula je tišina. I to mogu ja da kažem, to mogu da kažu naši politički protivnici. To možete čuti da kažu na Informeru, na N1. Imaju pravo, privatne televizije, mogu da rade šta hoće. Zamislite, juče oni izveštavaju iz Niša i to neki imbecil iz niškog dopisništva koji se dodvorava i dogovara sa demonstrantima kako da tobože dolaze u njegovu imovinu, pošto mu je tata ostavio državnu imovinu, pa da ih on podrži, tobože i ne znam šta sve. Kaže, odjeknula je tišina”, zagrmeo je predsednik.
A I TO ŠTO ČITAJU, KRIVE STVARI ČITAJU
Molimo čitaoce za strpljenje, ovo je nedeljni magazin i nigde ne žurimo. Hajde prvo da vidimo ovo oko čitanja. Nije teško, pogotovo u eri interneta, čitati mnogo a nekvalitetno. Takođe, može neko da bude najbolji student prava, ali ako ni dana nije radio u struci, to se znanje zaparloži (što je metafora), he-he (što je onomatopeja). Pa kad se već dohvatio lingvističke analize izveštavanja Lidije Georgijev, predsednik, biće najpodložnije kritici, dužno je da istrpi i analizu i kritiku svoje načitanosti. Za početak, išao je na siguricu (što je sleng), te je upotrebio reč “sintagma”. Kad neko ne može da se seti koja je stilska figura u pitanju, najsigurnije je da kaže “sintagma”. To je, inače, uređena grupa reči spojena u jednu pojmovnu celinu koja obavlja neku funkciju u rečenici. Široko je definisana, ne može se pogrešiti. Problem je u tome što je Vučić hteo da ispadne načitan, ali nije mogao da se seti koju je stilsku figuru upotrebila Lidija Georgijev.
Da pomognemo: reč je o oksimoronu. Možda mu je zato iz podsvesti izleteo “imbecil”, ali stilska figura “oksiimbecil” ne postoji.
E sad, zašto on, njegovi, TV N1 i Informer smeju da koriste stilske figure, a RTS ne sme, nije pojasnio. Izgleda da je on tako propisao dekretom. Jer, kad 100000 ili 200000 ljudi stoji i ćuti, to je zaista toliko upečatljivo i potresno da “odjekuje tišina”, a možda više i nije stilska figura već najverodostojniji moguć opis.
SOLIDARNOST JE POČELA ODMAH
Povodom Vučićevog napada na Lidiju Georgijev prva se oglasila dopisnica TV N1 iz Niša Gordana Bjeletić i tako, praktično, alarmirala javnost, ujedno je podsetivši da su ovakve stvari nedopustive. Potom su reagovali i studenti u blokadi Univerziteta u Nišu.
“Najstrože osuđujemo i želimo da izrazimo snažnu podršku Lidiji, kao i svim novinarkama i novinarima koji, uprkos izazovima, svoj posao obavljaju savesno, odgovorno i u skladu sa Etičkim kodeksom novinarki i novinara Srbije”, saopštila je univerzitetska radna grupa za medije i komunikaciju niških studenata u blokadi.
Ubrzo se oglasilo i Udruženje novinara Srbije i osudilo uvrede na račun koleginice, a RTS je to ujedno preneo. Sam javni servis pričekao je dok se oglasio, a kad je to učinio, izgrdio je i vlast i opoziciju.
ŠTA SU REKLI
Programski kolegijum RTS i redakcija Dopisništva RTS izdali su odvojena saopštenja.
“Nijedan nosilac javne funkcije, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripada, nema pravo da na tako uvredljiv način govori o našim kolegama”, saopštio je RTS i dodao da je jedina medijska kuća, “koja uz sve svoje slabosti, pokušava da u programu održi duh tolerancije i započne kakav-takav dijalog suprotstavljenih političkih strana”.
Ovo oko dijaloga nije baš tačno, za započinjanje je kasno, a neke druge medije predstavnici vlasti u potpunosti ignorišu deceniju i više.
Redakcija Dopisništva RTS izdala je posebno saopštenje, u kom je osudila izjavu predsednika: “Redakcija Dopisništva RTS-a najoštrije osuđuje izjavu predsednika države kojom je uvredio našu koleginicu Lidiju Georgijev, urednicu Dopisništva RTS-a u Nišu, a time i sve kolege niškog dopisništva. Tražimo javno izvinjenje. Takođe, osuđujemo svaki vid pritiska i sve druge napade na medijske radnike od strane vlasti i opozicije. Želimo da radimo svoj posao bez pritisaka. Molimo sve političke aktere da prestanu sa pokušajima da uređuju i disciplinuju medije”.
Ovo je saopštenje poštenije od onog koje je izdao kolegijum, a iza njega je imenom stala Gordana Jakovljević, odgovorna urednica Dopisništva RTS.
foto: fonet/instagram predsednika srbije…
KAKO SE NE IZVINITI
Ima jedan tvit koji je godinama viralan. Ko zna zašto, dve korisnice mreže X su se posvađale, pa se jedna drugoj “izvinila” tako što joj je napisala “Izvini što sam te uvredila, krmačo debela.” E pa otprilike tako se i Vučić izvinio RTS.
“Da budemo načisto, kao predsednik Republike, bez obzira na torturu kroz koju svakodnevno prolazim, iako nenadležan, nemam pravo da bilo koga nazivam imbecilom i izvinjavam se građanima Srbije i novinarima pomenutog dopisništva RTS što sam to učinio”, saopštio je Vučić. Ali, onda je usledila, da upotrebimo metaforu: rafalna paljba. Ma, kiša uvreda…
“O profesionalizmu i objektivnosti pomenutih novinara mislim jednako loše i mislim da su sramota za svoju profesiju, tj. mislim da nisu novinari, već politički aktivisti”, rekao je Vučić i nastavio: “Verujem da ljudi vide razliku i u odnosu na one opozicione političare koji prete smrću, potpuno svesno i bez volje i želje za izvinjenjem, ali i razliku u odnosu na licemerni kolegijum RTS koji nije osudio fizičko ometanje i napad na ekipu RTS tokom protesta 1. februara u Novom Sadu, kao ni prethodno na Autokomandi. Uostalom, plenum je pobedio na RTS, a moj posao je da učinim sve da Zakon i moral pobede u Srbiji. Uvek ću imati dovoljno hrabrosti, makar ostao potpuno usamljen u svojoj borbi za Ustav, zakonitost, pravo i pravdu i nikada me neće uplašiti ni pretnjama smrću, ni obojenim revolucijama, niti bilo čim drugim.”
NEĆE DA MOŽE
Nakon ovog saopštenja, koje nije izvinjenje nego novi niz uvreda, Vučić je ohrabrio novinare da se još više solidarišu sa Lidijom Georgijev. Više desetina medijskih radnika iz Niša, među kojima su najvećim delom novinari i novinarke, saopštili su 3. marta da ne prihvataju izvinjenje predsednika države Aleksandra Vučića. Oni su najavili obustavu izveštavanja “o svim predsedničkim aktivnostima do primerenog javnog izvinjenja”.
U saopštenju dostavljenom medijima, niški medijski radnici koji su potpisali saopštenje ukazali su na to da su “Zakonom o javnom informisanju i medijima novinari dužni da javnost izveste istinito, pravovremeno i sveobuhvatno o svim događajima od javnog interesa, što su kolege iz niškog dopisništva RTS-a 1. marta i uradili”.
I taman kad smo pomislili da se ama niko iz RTS neće solidarisati sa koleginicom Georgijev, u utorak 4. marta oglasilo se novosadsko dopisništvo ove kuće. Dopisnik RTS iz Novog Sada Milan Srdić objavio je da ovo dopisništvo neće pratiti aktivnosti predsednika Srbije ni stanačke skupove SNS dok se Vučić primereno ne izvini njihovim kolegama sa RTS. Srdić je dodao da se dopisništvo iz Novog Sada potpisuje kao 47. na spisku medijskih radnika iz Niša. “Sličnu inicijativu, javnu, sa potpisima – imenima i prezimenima – očekujem i od ostalih kolega sa RTS”, naveo je Srdić.
Podsetimo, Milan Srdić se oglasio još 17. januara i izneo detalje o tretmanu dopisnika iz Novog Sada, grada u kom je pala nadstrešnica i ubila 15 ljudi, grada u kom se desilo ono zbog čega je Srbija na ulicama već četiri meseca. Tada je napisao šta se sve u novosadskom dopisništvu događalo od pada nadstrešnice naovamo: “Bili smo na svakom događaju, protestu, blokadi fakulteta, tišini, od tog crnog dana do danas. Snimili smo sate materijala, poslali nebrojeno mnogo izjava, napisali desetine tekstova, koje je redovno samo objavljivao sajt naše kuće… U programu RTS, sporadično su odlazile kratke vesti i slike, dok 99 posto stvari nikada nije objavljeno.”
I Vučiću to nije dosta. Ali dobro je znati: u RTS postoje ljudi koji čuvaju dostojanstvo profesije, iako im ne daju da se čuju i vide. Ipak, nalaze način.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.