

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Nakon službenog dela razgovora, ostajemo u kancelariji, čekamo da zapisnik bude završen. Ćaskamo. Gospođa iz tužilaštva me pita da li sam razmišljao o tome da se preorijentišem isključivo na univerzitetsku karijeru, umesto što se borim sa vetrenjačama. "Časnije je boriti se protiv vetrenjača, nego protiv vetro-parkova", kažem
Idete u zgradu SIV-a“. Tako su nam, lapidarno, pojasnili kako da što efikasnije pronađemo Upravu kriminalističke policije, gde za podne imam zakazan razgovor povodom, mislio sam, prisluškivanja mojih telefonskih razgovora. U pozivu stoji kvalifikacija da me pozivaju „u svojstvu građanina“, iako bi prirodno bilo da me tretiraju kao oštećenog. U režimskim (većinskim) medijima ni jedno, ni drugo. Tamo sam već osuđen. Atmo-sfera linča. Zbog nečeg sam osumnjičen, ali nikom nije jasno zbog čega. Kafka. Verovatno sam kriv zato što sam u telefonskom razgovoru čuo da Kum reketira po Srbiji. Gospodar je najavio da neko mora odgovarati za „uznemiravanje javnosti“. Čovek koji je autor najvulgarnijih i najprimitivnijih rečenica i optužbi kojima on i njegova stranka kriminalizuju Demokratsku stranku u prethodne tri i po godine, odjednom smatra da je „javnost uznemirena“ zbog otkrića da je Kum uhvaćen sa rukama u pekmezu. Biće da su ipak samo Kumovi uznemireni. Javnost traži pravdu.
U kancelariji u kojoj se odvija razgovor – četvoro ljudi. Nude mi poligraf.
„Drage kolege, ja sam profesor Pravnog fakulteta“, kažem.
Nisam izdržao da se ne nasmejem. Njihovo je da pitaju. Svi u prostoriji savršeno dobro znaju da je značaj poligrafa u krivičnom postupku ekvivalentan značaju bogojavljenske vodice u lečenju teško obolelih pacijenata. I potpuno su svesni da je potpuno nezamisliva situacija u kojoj bi dr Nebojša Stefanović, nakon poligrafskog istraživanja, obznanio da je opozicija u pravu, da je Kum reketirao, da je Vučić obmanjivao javnost. Rezultati Stefanovićevog poligrafa bili su poznati već u momentu kada su se na sajtu „Teleprompter“ pojavili izvodi iz telefonskog razgovora sa Lidijom Udovički: 1. Kumovi ne lažu; 2. Kumovi ne kradu; 3. Kumovi će vam oprostiti što su vas reketirali.
Razgovor se nastavlja u prisustvu inspektora, inspektorke i daktilografkinje…
Ceo tekst dostupan je pretplatnicima, a možete ga pronaći i u štampanom izdanju.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve