

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Izvršna vlast najavljuje da će neugodno Tužilaštvo za organizovani kriminal pretvoriti u odeljenje Višeg tužilaštva u Beogradu – koje vodi lojalni Nenad Stefanović. O tome za novi broj „Vremena“ govori predsednik Visokog saveta tužilaštva Branko Stamenković
Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva, kaže da do tužilaštava i saveta nije stigao nijedan nacrt eventualnih izmena zakona prema kojima bi se ukinulo Tužilaštvo za organizovani kriminal kao samostalno.
No, Stamenković za „Vreme“ priča da su najave koje daju nosioci izvršne vlasti uznemirujuće. „Indikativno je da, sudeći po tim izjavama, i Javno tužilaštvo za organizovani kriminal i Javno tužilaštvo za ratne zločine, kao i Posebno javno tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, treba da postanu samo odeljenja u okviru Višeg javnog tužilaštva u Beogradu“, kaže on.
„To znači da bi glavni javni tužilac tog tužilaštva, bez obzira na to da li je to Nenad Stefanović kao sada ili neko drugi, bio ovlašćen da samostalno, bez ikakvih izbora, mišljenja i tome slično u odabiru kadra, donošenjem godišnjeg plana rada rasporedi tužioce za koje on diskreciono misli da treba da rade u tim odeljenjima, kao što je to sada slučaj sa drugim odeljenjima tog tužilaštva“, dodaje Stamenković u intervjuu za novi broj „Vremena“ koji je na kioscima od ovog četvrtka (11. decembar).
Neviđena koncentracija moći
Stamenković važi za jednog od najbližih saradnika vrhovne tužiteljke Zagorke Dolovac. I Dolovac i Stamenković i Mladen Nenadić, kao prvi čovek Tužilaštva za organizovani kriminal, ali i neki drugi tužioci nalaze se na žestokom udaru režima i njegovih pit-bul medija.
Zašto? Odgovor je jednostavan: zato što su se usudili da pokrenu istrage protiv visokih državnih funkcionera u slučaju nadstrešnice i Generalštaba, što je donedavno delovalo kao naučna fantastika.
Stamenković kaže da bi podvođenje više tužilaštva pod Više javno tužilaštvo bio „do sada nezabeležena koncentracija moći u rukama jednog šefa tužilaštva, koji bi u svojoj nadležnosti pored redovne imao i specijalističku nadležnost na teritoriji cele Republike Srbije u odnosu na organizovani kriminal, ratne zločine i visokotehnološki kriminal, a što sada nema“.
Ceo intervju sa Brankom Stamenkovićem čitajte u novom „Vremenu“ od ovog četvrtka (11. decembar) ili se pretplatite.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve