
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Šefica diplomatije Evropske unije Ketrin Ešton bila je „delighted“ što se nalazi u Beogradu baš u istorijskom trenutku kada je pravdi priveden Ratko Mladić. „Ovo je bitan dan za celokupnu međunarodnu pravdu“, rekla je Eštonova na konferenciji za novinare u hotelu Hajat u Beogradu, a kasnije je podsetila da je to i „veoma važan dan za sve porodice žrtava i rođake i zato treba danas da ih se setimo“.
Ni drugi funkcioneri EU, šefovi država i vlada, zvaničnici NATO-a nisu štedeli reči hvale na račun Srbije i njenog predsednika Borisa Tadića niti sputavali svoje zadovoljstvo što je posle Osame bin Ladena, koji je ubijen, drugi najtraženiji svetski zločinac konačno uhapšen. „Čestitam predsedniku Tadiću na njegovom ličnom vođstvu i posvećenosti koja je dovela do ovog važnog uspeha. Ponavljam svoju podršku njegovom neumornom radu u cilju evropske perspektive Srbije“, naveo je predsednik Saveta Evropske unije Herman van Rompej u svom saopštenju. Predsednik Evropskog parlamenta Jirži Busek rekao je da je hapšenje Mladića „dobra vest za Srbiju, za stabilnost regiona i da daje novi elan procesu pristupanja Srbije EU“. On je istovremeno podsetio da je Goran Hadžić i dalje na slobodi i da moraju biti preduzeti svi mogući napori da se on uhapsi i izvede pred sud. I predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo i evropski komesar za proširenje Štefan File smatraju da je hapšenje Mladića „odlična vest“ i „istorijski potez Srbije koji pokazuje da je shvatila suštinski značaj regionalnog pomirenja“.
Oduševljen je, naravno, i glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc, koji očekuje da se Mladić uskoro nađe u Hagu i koji je odao priznanje „srpskim vlastima na obavljenom poslu“. Nemačka kancelarka Angela Merkel govorila je o „dobroj vesti, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Srbiju, zapadni Balkan i time za celu Evropu“. U tom tonu su govorili svi koji su pitani šta misle o hapšenju Ratka Mladića, ili koji su se osećali pozvanim da nešto prokomentarišu na tu temu.
Naravno, i predsednik SAD Barak Obama, koji je lično čestitao svom srpskom kolegi Tadiću, misleći valjda na uzbuđenje koje je sam osećao dok je uživo gledao ubijanje Osame bin Ladena. Srpske bezbednosne službe takvih tehničkih mogućnosti još uvek nemaju.
Sa hapšenjem Mladića nestao je „uslov svih uslova“ za napredovanje Srbije na njenom putu evropskih integracija. Od 5. oktobra do danas, kad god je bilo reči o postepenom priključivanju Srbije EU, uvek je sledilo ono ali koje se ticalo potpune saradnje sa Haškim tribunalom, to jest hvatanja Ratka Mladića.
U moru čestitki i priznanja jedva da je neko od svetskih zvaničnika u kontekstu hapšenja spominjao nekakvu nagradu za Srbiju, u smislu ubrzavanja evropskih integracija. Kada Mladić bude izručen Hagu, konačno će nestati najveća prepreka za evropski napredak Srbije, ali će svi uslovi za dobijanje statusa kandidata i početka pregovora za priključivanje EU ostati nepromenjeni – od pitanja Kosova do reformi pravosuđa i svega ostalog, kao i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Ne može Srbija u trenutku kada EU izdvaja stotine milijardi evra za svoje posrnule članice Grčku, Portugal i Irsku, da računa ni na nekakvu dodatnu finansijsku pomoć. Naravno da hapšenje Mladića pozitivno utiče na imidž Srbije u svetu, naravno da će prosto biti lakše srpskim zvaničnicima da razgovaraju sa svojim kolegama i imati adut više. Ali, posmatrano iz Brisela i prestonica zapadnih država, Srbija je ispunila svoj domaći zadatak. I to je to.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve