

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Bezistan, nekadašnji simbol centra grada je kontrolisanim rušenjem ostao bez plafona jer nije bio bezbedan. Šut koji je tada pao na klupe i beton ostao je na istom mestu i u istom stanju do danas, a ceo prostor je ograđen zaštitnom ogradom koja je razvaljena i udubljena
Ako bi trebalo pročitati “krvnu sliku” gradskih ulica, bulevara i gradilišta širom prestonice i postaviti dijagnozu, izveštaj bi uključivao bagere, kranove, prašinu, nedostatak zaštite za građane i radnike, rupe na putevima i uveravanja vlasti da se u Beogradu nikada bolje nije živelo. Rokove za radove najčešće probijaju, neki preko svake mere, pa se neretko zaboravlja kada koje gradilište treba da se zatvori. Ako fortuna i pogleda Beograđane, pa se radovi privedu kraju, najčešće se završeni projekti vrlo brzo prebacuju u fazu remonta i obnove jer su rđavo skrojeni.
U to da je Beograd postao jedno veliko gradilište, kako u centru, tako i na periferiji, njegovi stanovnici mogu da se uvere svaki dan na putu za posao, dok koračaju ili se voze. Umesto planirane dinamike radova koja korespondira sa vizijom i pravcem u kojem se Beograd gradi i razvija tokom kalendarske godine, svedočimo stihijskim radovima i kratkoročnim rešenjima. Ipak, neke pravilnosti se uočavaju uprkos kakofoniji u gradskom odlučivanju i, naizgled, haotičnom stanju urbanističkog razvoja.
PRESTONICA POSUTA PRAŠINOM I BLATOM
Uporedo sa radovima, Beograđani se suočavaju i sa nuspojavama koje onemogućavaju redovno funkcionisanje grada. Grube radove prate veliki slojevi prašine koja pada i po prolaznicima, putevi su blatnjavi usled loše obezbeđenosti, malter se razbacuje na sve strane, a kamioni koji prevoze šut i otpad neretko to čine bez zaštite cirada. Zaštitne ograde na gradilištima su više incident nego pravilo. Sa druge strane, prestonica je sve aljkavija i zapuštenija, što ne priliči istoriji i reputaciji grada koji je nasledio Singidunum.
U svim neuralgičnim tačkama glavnog grada ovakve radove posećuje i redovno o njima izveštava nekoliko građana, među kojima je i aktivistkinja i odbornica u Skupštini opštine Savski venac Sanja Solarević. Ona naglašava da je prašina nuspojava svakog gradilišta, ali da su mnogo veći problem buka radova i oštećenja postojeće infrastrukture, kao i nepoštovanje zakona.
“Imamo primer da su stanari Mišarske ulice u februaru 2024. godine nekoliko dana bili bez vode zato što je izvođač radova oštetio vodovodne cevi prilikom radova na izgradnji sedmospratnice u toj ulici. Obrazloženje za nezakonite radove koji su doveli do havarije je, ironično, hitna intervencija zbog kvara na podzemnom kablu električnog voda kojeg uopšte nije ni bilo”, objašnjava sagovornica “Vremena”. Prema njenim rečima, gradnja se neretko sprovodi nauštrb javnog interesa, kao u slučaju uništavanja zelenih površina koje, po pravilu, prve stradaju.
“U Beogradu je sve češća pojava nelegalnih, nepropisno obeleženih i neobezbeđenih gradilišta. Najčešći, ali ne i jedini nedostatak je nepostojanje istaknute gradilišne table. Ova tabla, po zakonu, mora da sadrži bitne informacija kao što su podaci o investitoru, odgovornom projektantu, izvođaču radova”, jasna je naša sagovornica.


PRAŠINA I RAZVALJENA OGRADA
Primeri koji oslikavaju odbijanje prestonice da radove prilagodi normama koje je vlast propisala su brojni. Jedan od njih, prolaz Bezistan, nalazi se na nekoliko stotina metara od kancelarije gradonačelnika Aleksandra Šapića. Ovaj prolaz je, kažu zvaničnici, ostao bez plafona u kontrolisanim uslovima prošle godine jer nije bio bezbedan. U međuvremenu je šut koji je pao na klupe i beton tada ostao na istom mestu i u istom stanju do danas, a ceo prostor je ograđen zaštitnom ogradom koja je razvaljena i udubljena. Umesto rešenja, Bezistan koji je nekada bio simbol centra grada, sada je ruiniran prostor ostavljen da propada.
Sanja Solarević ocenjuje da se gradnjom uništava i kulturno nasleđe Beograda koje je već ugroženo, i da je tu odgovornost snose institucije koje uporno ćute. “Uprkos bezvlašću, odbrana javnog interesa je i te kako moguća i dokaz za to je velika pobeda stanara Kneza Miloša 44 i Vojvode Milenka 13”, podseća sagovornica “Vremena”. Tada je republička urbanistička inspekcija potvrdila da urbanistički projekat protiv kojeg su se stanari bunili ima brojne nepravilnosti.
SAT U SVAĐI SA VREMENOM
Da je situacija sa gradskim projektima alarmantna, najilustrativnije potvrđuje postavljanje sata na Trgu republike. Pompezno najavljivan kao povratak simbola grada, unikatnog izgleda, težak nekoliko tona i vredan 100.000 evra, sat postavljen krajem februara pokvario se posle svega pet dana. Još je poražavajuće i otrežnjujuće saznanje da je mehanizam časovnika koji su radnici morali ručno da popravljaju vredan oko pet miliona dinara. Do trenutka kada je pisan ovaj tekst, kazaljke i mehanizam nisu vraćeni na centralni gradski trg.
Dok su čelnici obećavali da će sat moći automatski da se prebaci sa zimskog na letnje računanje vremena i obrnuto, druga pitanja su bitnija za poreske obveznike. Pored cene od 100.000 evra u koju su mnogi sumnjali, nameće se dilema kako je moguće da još jedan skupoceni projekat ima manjkavosti već na svom startu. Za odbornika u Skupštini grada Beograda Stefana Simića postavljanje i kvarenje sata u svega nekoliko dana predstavlja paradigmu stanja u prestonici.
“Kada sve saberemo, sat na Trgu republike je možda ogledalo toga kako Beograd u ovom trenutku funkcioniše. Lično, kao odbornik, nisam verovao da se to dogodilo, ali kada sam video da je gradski urbanista Marko Stojčić potvrdio da je istina, da će sat u važećoj garanciji biti popravljen, ne treba se čuditi kada se dogode krupnije stvari. Ovaj sat je nadstrešnica u malom, dokaz kako se realizuju projekti u glavnom gradu. U svakom slučaju, to je i potvrda teze da Aleksandar Šapić vidi svoj posao kao hobi, a da su Beograđani njegovi taoci”, objašnjava Simić za “Vreme”.
Prema njegovim rečima, neozbiljno je što grad nema apsolutno nikakvu strategiju i podseća na obećanje gradonačelnika da će kod zgrade BIGZ biti postavljen svetionik. “Možda će mu se pokvariti lampa prvog dana, ostaje nam da vidimo”, dodaje naš sagovornik.


SAOBRAĆAJ POPUT IZVLAČENJA ŠIBICA
Pitanje svetionika i novog kružnog toka ponovo obraća pažnju na to šta vlast želi od saobraćaja u glavnom gradu. Kada je reč o širenju saobraćajne mreže i efikasnosti projekata, ne može se reći da je u Beogradu poslednjih godina bilo vizije. Nedaleko od kancelarije gradonačelnika Aleksandra Šapića, u samom centru grada, završeni su radovi u Nušićevoj ulici koja je postala dvosmerna za saobraćaj. Odlučeno je i da se zabrani levo skretanje u Makedonsku, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo kod dela vozača. U trenutku pisanja ovog teksta radovi u Kosovskoj ulici, koji traju već nedeljama, još uvek nisu gotovi. Beograd je postao pravo jezgro infrastrukturnih radova testirajući strpljenje vozača i putnika.
Ipak, jedan od najkonkretnijih pokazatelja krize ideja je slučaj na Autokomandi, u blizini auto-puta. Pre svega tri i po godine, Grad je planirao da se na tom mestu napravi sistem “parkiraj i vozi”. Cilj investicije bio je da se napravi mreža parking mesta gde bi građani ostavljali svoje automobile i dalje koristili javni prevoz, čime bi se stimulisala manja upotreba privatnih vozila. Ugovor za projekat, vredan 214 miliona dinara, dobila je dobro poznata firma “W. D. Concord West” u vlasništvu predsednika KK Crvena zvezda Željka Drčelića. Grad je objavio i snimak novih parking mesta i pozvao vozače da dođu, ali umesto automobila stigli su bageri. Srušena su mesta za vozače gde se trenutno užurbano gradi stanica “Jug”.
Stefan Simić iz Pokreta slobodnih građana nema dilemu da je taj projekat dokaz odsustva plana, koji su na kraju svojim novcem platili građani. “Grad nema ideju, niti kratkoročan ili dugoročan plan kako treba da se razvija. Zbog toga nam se dešavaju rebalansi dva meseca posle usvajanja budžeta. Projekat ‘Parkiraj i vozi’ je izgrađen pa srušen, ali mi do danas ne znamo koliko je to koštalo i gde je nestao materijal. Nedaleko odatle imate i Kumodrašku ulicu, za čiju rekonstrukciju je uloženo 70 miliona dinara a koja već sada propada. Kada neko kaže da nema novca, jasno je da je to laž. Novca ima, ali se ne raspodeljuje na način na koji bi trebalo”, podvlači odbornik.


NOVCA IMA, ALI SE RASIPA
Da se projekti sprovode diskrecionim odlukama, a novac rasipa do granice likvidnosti, potvrđuju međunarodni i domaći stručnjaci. Nova godina počela je vešću da će budžet Grada Beograda biti pod nadzorom MMF zbog nedomaćinskog poslovanja. Vlada Srbije pristala je da stavi gradske finansije pod monitoring, a više detalja ćemo saznati na leto kada izveštaj bude pred nadležnim institucijama. Upravo u leto, ali 2025. godine, domaći revizori su uočili nedostatke i zloupotrebe u finansijskom poslovanju Grada Beograda zbog čega su predložili razrešenje gradonačelnika Šapića. Do tada Beograđanima ostaje da izbegavaju rupe u asfaltu i da beže od oblaka prašine.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve