Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Zimska idila na koju smo pomalo i zaboravili – veliki sneg, hladno vreme, prizori dece koja se spuštaju sankama niz Košutnjak – samo je na trenutak skrenula pažnju sa problema koji muče Srbiju i postavila još jedno pitanje: zašto je sneg napravio haos u zemlji i glavnom gradu
Iako su novogodišnji praznici, protkani euforijom i kućnom trpezom, usporili život na nekoliko dana, tako usporeni građani znali su kakvo ih vreme očekuje. Već sredinom decembra meteorolozi su najavili da će dani pred nama biti snežni i “začinjeni” ledenom kišom i niskim temperaturama. Izgleda da su poruke RHMZ čuli svi osim vlasti i nadležnih službi. A onda su praznici prošli.
Umesto alarma u javnim preduzećima grada Beograda zavladala je omerta. Niko se nije oglašavao i, što još više zabrinjava, skoro niko nije reagovao. Skromnih 20 centimetara snega, koliko je palo u Beogradu, minimalno je mobilisalo gradske službe i predstavnike gradske vlasti. Mašine je retko ko viđao, građani su hodali po poledici, a autobusi sa letnjim gumama i tankim šarama “plesali”. Gradska vlast je čekala da se sneg otopi.
Tako je, ukratko, izgledao kraj decembra i početak januara u Beogradu, u kojem je prvi put posle nekoliko godina viđena prava zima. Zimska idila na koju smo pomalo i zaboravili – veliki sneg, hladno vreme, prizori dece koja se spuštaju sankama niz Košutnjak – samo je na trenutak skrenula pažnju sa problema koji muče Srbiju i postavila još jedno pitanje: zašto je sneg napravio haos u zemlji i glavnom gradu?
METEOROLOZI NAJAVILI, VLAST OĆUTALA
Kako su upozorenja stigla na vreme, niko nije očekivao da će skromnih 20 cm snega napraviti pravu pometnju u Beogradu, prestonici koja nema mediteransku klimu i u kojoj je 2012. godine palo dva i po puta više pahulja. I tada smo čuli da je sneg iznenadio putare, da nije bilo dovoljno dobre reakcije, da je vlast kriva. Ako izuzmemo tradicionalni zimski humor o tome da su nadležni opet iznenađeni snegom, problemi sa kojima se suočavaju građani su sumorni i realni. Nakon prvih pahulja i pojačanog intenziteta padavina, bilo je jasno da je Grad nespreman dočekao zimsku čaroliju. Mašine, poznate grtalice, nisu viđene satima ni u samom centru gradu, a o periferiji se očigledno nije ni razmišljalo. Zavejana je bila Ulica kneza Miloša, Bulevar Kralja Aleksandra, Ruzveltova, Brankov most – mesta sa velikim intenzitetom saobraćaja, što je ranije bilo nezamislivo. Kada je reč o naseljima poput Kumodraža, Mirijeva, Altine ili rubnih delova grada, tamo su jedino tragovi automobila i autobusa krčili put.
AUTOBUSI SA LETNJIM GUMAMA I GRAĐANI SA GLAVOM U TORBI
Iako svake godine građani Beograda iz budžeta Grada plaćaju oko 400 miliona evra za održavanje Gradskog prevoza, sa snegom su ostavljeni da se snalaze kako umeju i znaju. Vozači GSP su se zaustavljali, uključivali sva četiri migavca i slali putnike na put peške zbog manje poledice i snega od nekoliko centimetara. Grad koji je navikao na zimu brzo se predao, a postalo je očigledno da zimska oprema – uprkos upozorenjima RHMZ – ili ne postoji, ili je vrlo skromna i smanjene funkcionalnosti.
Vladimir Momčilović, profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, nema dilemu da autobusi nisu bili pripremljeni za snežne uslove. Na snimcima sa društvenih mreža jasno se vidi da su angažovana vozila koja nemaju šaru na pneumaticima. Bez takve šare točkovi proklizavaju čak i na manjoj poledici.
“Generalno, kada pada sneg, ne postoji obaveza da naši autobusi imaju zimske gume na svim točkovima, samo na pogonskim. To je minimum, a zbog bezbednosti je preporučeno da imaju i na ostalim. Problem je što se na pojedinim vozilima jasno vidi da autobusi imaju letnje pneumatike”, objašnjava profesor Momčilović za “Vreme” i ukazuje na to da kombinacija neočišćenih puteva i autobusa na ulici bez zimskih guma predstavlja veliku opasnost za sve.
“Postoje i vozila sa all season gumama, ali takve gume nemaju ni izbliza dobre karakteristike kao zimski pneumatici. One se koriste i leti i zimi, pa se zbog velike kilometraže vozila GSP habaju i propadaju. Ako dočekamo zimu sa pneumaticima od prošle godine, oni su već prešli između 60.000 i 100.000 km. To je dovoljno da se za dve godine potroši šara, kao što smo i videli na nekim snimcima autobusa”, ističe profesor i dodaje da bez adekvatne opreme autobusi ne mogu da savladaju uzbrdicu i imaju ozbiljnih problema sa proklizavanjem, što je, po njegovom mišljenju, nedopustivo.

BEZ MAŠINA, SOLI I RADNIKA
Deo autobusa nije ni mogao da izađe iz garaža jer nije imao adekvatnu opremu, a vozači koji su imali sreće da dobiju vozila sa dobrom pneumatikom susretali su se snežnim nanosima. Svoje vozačke veštine dokazali su oni koji su uspevali da stignu sa Košutnjaka do Kneza Miloša ili Dorćola, budući da su gradske ulice više ličile na skijališta. Mašina koje su u prethodnoj deceniji sklanjale sneg i posipale so po bulevarima i ulicama skoro da nije ni bilo.
Ove godine Grad je odlučio da unese promene tako što će skratiti rotaciju zaposlenih i angažovanih na čišćenju snega. Odbornik u Skupštini grada Beograda Stefan Simić je javnosti predočio da je čak 35 vozača u firmi “Beograd put” na bolovanju, te da od 1.200 radnika, 800 sedi u administraciji i da nema ko da čisti sneg. Pored toga, ukazao je i na to da nema dovoljno soli i kalcijuma za posipanje po putu, kao i da je na terenu dostupno samo 29 kamiona iako je potrebno čak 70 kako bi sistem opstao.
Prethodne gradske vlasti efikasnije su pristupale problemu velikog snega u prestonici, pa je današnja uprava Grada lako mogla da primeni metode i uputstva iz prošlosti. Nekadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas je taksativno objavio smernice o tome kako Grad može da se bori protiv snežnih nanosa. Između ostalog, aktuelni predsednik Stranke slobode i pravde je na društvenoj mreži Iks skrenuo pažnju na to da se so posipa pre nego što sneg počne da pada, a da mehanizacija javnih preduzeća i građevinskih firmi na ulice izlaze ako ima potrebe. Dalje, naveo je da se, ukoliko je temperatura daleko ispod nule, ulice prskaju kalcijum hloridom pošto so na niskim temperaturama gubi pojedina svojstva. Ipak, jasno je da vlast nije sledila nijednu smernicu, već je prepustila stvari sudbini.
Odbornik Stefan Simić naglašava da je ovo vrlo opasna situacija, zbog čega traži odgovornost. “Jasno je da se trenutna gradska vlast kocka sa životima građana Beograda. Nisu bili pripremljeni za zimu, a mi smo na to upozoravali još u oktobru i novembru. Posao gradonačelnika je da ode u ‘Beograd put’, da razgovara sa direktorkom i rukovodiocima sektora, da se analizira sa čime se ulazi u zimsku sezonu. Bilo je neophodno proveriti koliko imamo mehanizacije, sirovina i ljudi na terenu koji su spremni da reaguju u kritičnim situacijama”, poručuje Simić za “Vreme”.
Prema rečima odbornika Pokreta slobodnih građana, gradska vlast je priznala da nije očekivala hladnu zimu jer prethodne nisu bile tako jake, što je, kako kaže, nedopustivo.
“Zbog toga smo u situaciji da gledamo u nebo i nadamo se da neće biti snežne zime, umesto da obezbedimo mehanizaciju koja će nam, ako ne bude korišćena, svakako ostati. Ništa neće propasti. Od prošle zime, kada je mehanizacija vraćena u garaže, nismo imali remont. Polovina vozila nije bila u ispravnom stanju. Sada vidimo da se brže-bolje montira oprema, što nije dobar način. Umesto planski, radi se ad hoc. Sistem je na ivici i definitivno ne funkcioniše”, zaključuje Simić.
ŠAPIĆU, GDE SI
Beograđani su navikli da im se gradonačelnik nedeljama ne obraća. Redovne konferencije za medije je zamenio vanrednim, a obraća im se jednom u mesec dana. Sve češće ga viđaju na bazenima u svojstvu vaterpolo trenera, a Skupštinu grada ne posećuje odavno. Šapić je u javnosti poslednji put viđen 25. decembra prošle godine kada je u društvu predsednika države obilazio radove na izgradnji novog mosta na Savi. Pored mosta, tema opuštene šetnje sa predsednikom bila je i dekoracija Beograda za Novu godinu, za koju je predsednik rekao da je “tanka” i da bi “trebalo da se pojača”. Spekuliše se da je Šapić od tada u inostranstvu, a Beograđani su zaista i dobili dekoraciju – ledenu i klizavu.
Nikola Radin iz organizacije “Beograd u pokretu” naglašava da je gradonačelnik “politički i operativno nevidljiv”, što dodatno produbljuje haos u gradu koji se suočava sa zaduživanjem, poskupljenjima komunalnih usluga i potpunim izostankom ozbiljnih razvojnih projekata. “Šapićevo ponašanje sve jasnije pokazuje da mu Beograd ne služi kao grad kojim treba upravljati, već kao politički poligon za lične ambicije i eventualnu predsedničku kampanju”, ističe sagovornik “Vremena”. Kao i većina opozicione javnosti, Radin nema dilemu da je glavni grad zreo za nove izbore.
“Beograd danas nema gradonačelnika koji je prisutan, odgovoran i posvećen svakodnevnim problemima građana. Kada grad ostane bez liderstva, logična posledica je institucionalni zastoj, gubitak poverenja i upravljanje bez legitimiteta. Upravo zato su novi beogradski izbori neminovni – kao jedini način da Beograd dobije vlast koja ima mandat, podršku i odgovornost da vodi grad, a ne da od njega beži”, zaključuje naš sagovornik.

SISTEM FUNKCIONIŠE
Ipak, gradska vlast nije potpuno tiha. Iako se gradonačelnik Beograda nije pojavio ni u centru, ni na periferiji grada, Sekretarijat za informisanje prosledio je saopštenje Grada Beograda u kojem je naveo lepezu fraza uveravajući građane da je sve u redu: službe su angažovane u punom kapacitetu, javna preduzeća rade na čišćenju ulica, javnih površina i trotoara i “sneg nikoga nije iznenadio”, kako se to kaže u pošalici. Kada već gradonačelnik nije, saopštenje dostupno na sajtu Grada Beograda nenadano je ponudilo odgovor na pitanje o nedostatku neophodne mehanizacije: “Gradonačelnik Šapić je pre par godina objašnjavao i iznosio podatke baš na temu padavina u Beogradu, gde je upravo govorio da je u Beogradu u poslednjih 15 godina prosečno bilo manje od 10 snežnih dana godišnje i da je u skladu s tim politika Grada da je ovaj broj vozila koja uklanjaju sneg za sada sasvim dovoljan, da se ne bi bacale pare i da vozila ne bi stajala u garažama i propadala. Beograd nije Moskva, Kalgari ili Vankuver gde godišnje imate više od šest meseci snega, pa da je i opravdano trošiti velika sredstva na mehanizaciju koja ga uklanja.”
Drugim rečima, mašine i vozila se neće kupovati jer će se sneg svakako otopiti, a Beograđani neka se snađu.
OSTATAK SRBIJE
Nesporno je da su muke Beograđana pogođenih snežnim talasom velike, ali je mnogo je teže stanovnicima manje razvijenih opštinama i gradova širom zemlje. Sneg je okovao Osečinu, Mionicu, Majdanpek, Loznicu, Priboj i Prijepolje, koji danima nisu imali struje. U trenutku pisanja ovog teksta vanredna situacija traje u 10 opština, dok je bez struje čak 13.603 domaćinstva, a prisutni su problemi u funkcionisanju mobilne mreže, sa povremenim prekidima signala. Pogođeni su Valjevo, Loznica, Osečina, Krupanj, Mali Zvornik, Sjenica, Majdanpek, deo Prijepolja, Lučana i Ivanjica. Majdanpek je posle tri dana dobio struju pošto je javnost burno reagovala, a premijer Đuro Macut obećao da će se situacija ubrzo normalizovati.
Dok iz EPS-a i EMS-a uveravaju da su sve ekipe na terenu i da je situacija teška, ali pod kontrolom, nismo videli veću mobilizaciju članova Vlade Srbije ili predsednika kako bi se situacija zaista normalizovala. Pored izjava premijera Macuta oglasila se ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Aleksandra Sofronijević koja je procenila da je u “početku bilo nesnalaženja, ali da ne bi rekla da je bilo ko zakazao”. Da li jeste ili nije, najbolje će oceniti građani Srbije koji se po ledu i snegu pažljivo probijaju do posla i prodavnice, u nadi da neće završiti u Urgentnom centru.
Kada je postalo jasno da će ulice ostati pod snegom i, još opasnije, ledom, studenti su još jednom pokazali snagu duha solidarnosti. Studenti u blokadi Univerziteta u Beogradu su 9. januara, rano izjutra, otpočeli akciju čišćenja snega koju su nazvali “Koridor 2026”. Početak akcije bio je u okviru Kliničkog centra Beograd. Studenti su čistili sneg i led kod Klinike za dečju neurologiju, Klinike za infektivne i tropske bolesti, KBC Zemun, kod domova zdravlja, na stazama za slepe. Pozvali su sve koji žele da im se pridruže i poručili da će čistiti “tamo gde je pomoć najpotrebnija”.
Dan kasnije, Studenti u blokadi fakulteta u Novom Sadu pozvali su na akciju čišćenja snega na više lokacija. U subotu i nedelju 10. i 11. januara čistili su parkove, pijace, prilaze domovima zdravlja, te okruženje škola, vrtića i domova za stare. Gradska uprava je veče uoči studentske i građanske akcije objavila da je u Novom Sadu skoro sve očišćeno, ali video-snimci i slike su ih demantovali.
Akciji su se odazvali i novosadski zborovi građana. Jedan od njih, MZ “Žitni trg” je čistio od snega mesto sećanja na stradale u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Na svom Fejsbuk profilu preneli su i ovo iskustvo: “Dok smo čistili sneg kod ograde na Železničkoj stanici i iz snega vadili ikone, vence i igračke, obišli su nas policajka i policajac. Prilikom prvog prolaska samo smo se međusobno pozdravili, a u njihovom povratku sa rute kojom su patrolirali, zajedno sa nama su upalili sveću. Ponudili su se da nam donesu čaj ili kafu i rekli: ‘Samo da znate – nismo svi isti’”.
M.Vasić-Nikolić
Nikola Jovanović, Centar za lokalnu samoupravu
“Komunalni sistem u Beogradu broji oko 16 hiljada radnika i velika većina radi dobro i požrtvovano svoj posao. Ali godine urušavanja ključnih preduzeća – pre svega kroz postavljanje nestručnog, poslušničkog i korumpiranog rukovodstva – dovele su do toga da danas plaćamo veliki danak.”
Jovanović je dodao da se sistem raspao kao kula od karata zbog nedostatka plana i manjka kapaciteta i hrabrosti da se brzo reaguje i donesu odluke.
“Videli smo i bojkot jednog dela radnika koji su sistematski ponižavani i kojima nisu isplaćivane dnevnice, što je slučaj najviše u ‘Beograd putu’ koji se spektakularno obrukao. Taj isti ‘Beograd put’ plaćamo 6,2 milijarde ove godine, pa se običan čovek puta: zašta vas, bre, plaćamo i ko je postavio karikature na ključne pozicije?”
D. Savić
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve