img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Životni spomenar

23. novembar 2016, 19:51 Zdenka Feđver
Copied

Kada imaš pet godina i kada preseliš u drugi grad, seoba te uopšte ne boli, potpuno ti je svejedno, važno je da si sa mamom i tatom. Mnogo sećanja na bivši grad baš i nemaš. Izrone kasnije, ali ni onda nisi siguran da li su to stvarno tvoja sećanja ili si roditeljske priče prigrlio kao svoje. U životni spomenar, istinski, svoje stranice tek u tom drugom gradu sam počinješ da stvaraš. I pamtiš.

Doselili smo se na somborsku periferiju, na Gakovački put bb. Kasnije je put postao Ulica Josifa Marinkovića, uz ime ulice dobili smo i kućni broj 9, iza njega još broj 11, jer kuća sa leve strane više nije bilo – put je ostao Gakovački. Kuća sa desne strane ulice uopšte nije bilo. Vijugala je pruga.

Bila sam mala da bih znala da smo na periferiji, a još manje šta je periferija, ali sam znala da se u dugačku ulicu u kojoj je dućan „Čika Imreta“ stiže stazom koja ide preko pruge, pored Kasarne i Bolnice, a ako se dugačkom ulicom nastavi, stiže se do centra grada. Ako se naspram Bolnice skrene u prvu ulicu levo, pa u prvu ulicu desno, stigne se takođe u dugačku ulicu u kojoj je „Pekarica Stanka“.

Iako su bile važne, nisu to bile prve stranice mog spomenara pisanog u Somboru. Prve su bile važnije, to su one kada radoznalo i hrabro, stopu po stopu, sam istražuješ okolinu i hodaš sve dalje i dalje od svog gnezda.

Iako teritorija nije bila mala, iza naše ulice bilo je ogromno naselje, nikada se nije desilo da se izgubim. Nisam se gubila ni kada bi me mama, a tome sam se posebno radovala, poslala da časkom, skoro kilometar, trknem do čika Imreta i kupim nešto što je ona zaboravila. Kod pekarice Stanke prvo je išao tata. To je, pre nego što ode na posao, bio njegov zadatak. Kasnije, išao je moj brat, stariji od mene.

A kasnije? Saznala sam da je pruga koja vijuga drugom stranom naše ulice – Gakovačka pruga; pruga koju prelazim, kada idem u dućan – Vinkovačka; ulica kojom idem u dućan – Vojvođanska, a da do pekarice Stanke stižem Radišićevom ulicom. Saznala sam i da je Vojvođanska ulica nekada bila Bajska, jer je iz Sombora vodila ka Baji, i da je Radišićeva dobila ime po salašima Radišići. Kao što su salaši, sasvim prirodno, dobili ime po osnivačkoj porodici, tako je i put kojim su Radišićani stizali u grad stekao svoje ime. I dugo, dugo, u Vojvođanskoj ulici nije bio nijedan drugi dućan, a u Radišićevoj, pekara pekarice Stanke bila je i ostala jedina pekara.

A još kasnije? Sabrala sam sve moje seobe. Što sa roditeljima, što bez njih, što sa nekim drugim, što u istom gradu, što iz grada u grad – ukupno petnaest. I potpuno mi je prirodno da je danas moje pretposlednje stanište – baš u Radišićevoj ulici.

Živim u staroj švapskoj kući. Nekadašnjoj Hornovoj „Pećari“. Desetak godina posle Drugog svetskog rata, Hornovi su odlučili da odsele u Nemačku. Pećaru su prodali gradu, grad Pećaru preselio u Ciglanu na Gakovačkom putu, kuću u Radišićevoj pretvorio u kancelarije, Pećaru i Ciglanu u građevinsko preduzeće „Dušan Staničkov“, onda i preduzeće odselilo, kancelarije pretvorilo u šest stanova, što uličnih, što dvorišnih, a dugački zajednički tavan u magacin kalupa za kaljeve. Tu su i danas – a još iz doba Austro-Ugarske. U moj životni spomenar kancelarije sam vrlo brzo upisala. U onoj najvećoj, odmah do ulice, pretvorenoj u salu, dobila sam prvi paketić od Deda Mraza.

Sa ulice, kuća je i dalje izgledala kao gazdinska švapska kuća. Fasadni ukrasi, sa neobičnim ornamentima, čvrsto su se držali i uopšte nisu asocirali na kaljeve peći. Ne asociraju ni danas, a isti su, otporni na sve nepogode i promene. Više podsećaju na cvećaru ili kuću dojilje, jer na početku i na kraju kuće ornamenti su kao cvetni buketi, a između buketa bujaju razgolićene dojke, sve sa bradavicama.

Ni sanjala nisam da ću mnogo, mnogo godina kasnije, završavati spomenar u dvorištu Hornove kuće. I eto mene, kćeri pećara, u pećarskoj kući. Istina, nema mirisa gline od koje se u kalupima prvo formaju, potom suše, pa glaziraju kaljevi, nema ni peći u kojima se ti kaljevi peku, nema ni Deda Mraza, nema ni roditelja…

A stranice mog spomenara mirišu, mirišu. I greju, zimi najviše. Kada ogrev veselo zapucketa u kaljevim pećima, sazidanim majstorskim tatinim rukama, zamirišu i buketi na fasadi, a i grudi dojilje majčinski greju.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure