img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Volonter

30. јун 2005, 00:20 Dr Petar U. Živković
Copied

Vraćam se kući s posla i prolazeći ulicom Dr Subotića mimoiđem se s grupicom mladića i devojaka. Pametne glavice, odlični đaci, čujem u prolazu kako pričaju o prijemnom ispitu.

Baš tu, ispred dekanata Medicinskog fakulteta, pre deset godina sam video da sam primljen na fakultet. Činilo mi se da sam pobedio ceo svet, a koga sam pobedio ni sad ne znam. Takvih nas je bilo 800, a primali su 500. Na kraju su primili sve, jer su oni „ispod crte“ štrajkovali glađu. U to vreme se svaka pobuna, štrajk ili i najmanje pobuna protiv režima gurala pod tepih. Bolje primiti još 300 studenata nego da oni šetaju gradom sa nekakvim transparentima i zviždaljkama. I tako ti štrajkači glađu budu primljeni. Sledeće generacije su samo pominjale štrajk, čak nisu morali ni da pođu u protestnu šetnju do Ministarstva, automatski su primljeni.

Šta je bilo posle? Studentski dani, prava uživancija; naravno, ima da se uči, ali to si hteo, pa sad ćuti. Bilo je i onih koji su odustali – nekima se zgadila anatomija, neki nisu mogli da polože hemiju iz deset puta, neki se razočarali, nekima je veza prešla na drugi fakultet, neki otišli u inostranstvo… Ostali su gurali, brže ili sporije, među njima i oni koji su štrajkovali glađu i oni koji su bili među prvima na listi. Prve tri godine su institutski predmeti – malo dosadno, ali bez toga se ne može. Ima i tu svašta zanimljivog, ali te i maltretiraju, a svetlo na kraju tunela se nazire – doći će i klinički predmeti, konačno rad sa pacijentima, prava medicina! Neki su se pronalazili i u tim prvim predmetima (anatomija, fiziologija, patologija…), tu su ostajali kao demonstratori, pisali radove, išli na kongrese. Uz sve to prolaze i štrajkovi, demonstracije, bombardovanje i ostala, svima dobro poznata dešavanja. Sve je to poprilično poremetilo studiranje, ali nekako smo došli do kraja.

Završili smo – ne svi, ali velika većina. Ima tu i onih koji su štrajkovali glađu i onih koji su bili prvi na listi.

Šta sad? Sa dna mora si izronio na površinu, a ono oko tebe samo voda, kopna nigde, vazduh je tu, nadisao si se i umoran si od ovog gnjuranja, sad bi malo da prilegneš, a kopna nigde, sad moraš da plivaš do kopna, ali kuda? Ako nemaš od čega da živiš, moraš da radiš ono što može za platu, ako te mama i tata finansiraju, počneš da volontiraš i radiš „ono što hoćeš i voliš“. Radiš ceo mesec, a po platu dođeš kod tate. I tako te proglase – za radnika meseca sobe koju deliš s mlađim bratom koji upravo završava gimnaziju, a za radnika godine u čitavoj porodici. Dobro, prva godina je lekarski staž, biće bolje kad položim državni ispit, konkurisaću za specijalizaciju, ali koju? Neko hoće nešto što može lako da se radi privatno (ginekologija ili oftalmologija), a i specijalizacija ne traje dugo, drugi bi internu – to je kraljica medicine, treći hoće hirurgiju i ništa drugo – „to ti je, čoveče, prava stvar, konkretno radiš“. Ima onih koji hoće čak i opštu praksu, samo da se ne vraćaju kući u unutrašnjost. „Tamo ću da istrunem“, kažu. Među njima su i oni koji su štrajkovali glađu i oni koji su bili prvi na listi.

Neki su na volonterskoj specijalizaciji, neki opet volontiraju bez specijalizacije i čekaju da se ponovo odobre. Tu je „kvaka 22“. Ima specijalizacija, ali treba dve godine rada u opštoj praksi i zaposlenje u bolnici kojoj baš treba specijalista kakav ti hoćeš da postaneš, ali bolnica ne može da te zaposli, može da zapošljava samo onoga ko je na specijalizaciji. Circulus vitiosus – i to smo učili iz fiziologije i patofiziologije, dešava se često u patološkim procesima i uglavnom se loše završava. Na primer, kod štrajka glađu – prvo ne jedeš jer štrajkuješ, pa slabiš, pa gubiš apetit, i tako ukrug.

Malobrojni primaju platu. Ostali ulažu u budućnost. Oni na internoj volontiraju pored internista kojih ionako ima previše, na ginekologiji ili oftalmologiji pokušavaju da ukradu znanje i otvore ordinaciju. Na hirurgiji uvek ima posla tako da volonteri imaju šta da rade. Naravno da treba ljudi, ali odobrenja za nova radna mesta daju oni koji tu i ne zalaze sve dok im se ne razboli neko od bližnjih. Tek tada vidi koliko se na hirurgiji radi, a oduševi se i kvalitetom usluge (jer taštu odmah smeste u apartman).

Radiš ono što može za platu – u opštoj praksi ili u rodnom gradu gde ponekad ima mesta baš tamo gde hoćeš. Ili odeš u farmaceutsku kuću, prodaješ lekove i medicinsku opremu iako te to ne zanima – ali plata je prihvatljiva, imaš lap-top i kola koja nisu tvoja, nudiš preparate koji su „najbolji“ i „najjeftiniji“, srećeš kolege sa godine koji volontiraju na hirurgiji. Sedam je ujutro a oni upravo završili operaciju – neki i dalje bez papira, zahvaljujući svojim učiteljima, rade velike operacije; drugi, zahvaljujući učiteljima, ne znaju ni nokte da poseku. „Blago njima“, kažeš sebi, „ima ko da ih finansira pa mogu da rade ono što vole i deset godina bez plate, a ja crnčim i radim ono što nikad nisam hteo za velike pare“… Ima tu i onih koji su štrajkovali glađu i onih koji su bili prvi na listi.

A pacijenti? Najbolji su oni koji dolaze da se požale, da čuju od čega boluju, poslušaju savet, redovno dođu na kontrolu, uzimaju prepisanu terapiju, postave pitanja i saslušaju odgovor, i sa osmehom, uz stisak ruke, odu kući. Malo ih je, ali zbog njih sve ovo vredi.

Sve mi to prolazi kroz glavu dok stižem do vrha ulice Dr Subotića, gde vidim još jednu grupicu budućih studenata medicine. Gledam ih i hoću da im sve ispričam, da im kažem kako nije toliko strašno ni ako budu ispod crte, ali da nikako – nikako – ne štrajkuju glađu da bi se upisali na medicinu, da još jednom razmisle, da ne očekuju mnogo da se ne bi razočarali… I još mnogo toga sam hteo da kažem ali odustao sam, ne bi vredelo. Već su odlučili.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

Komentar

Komentar

„Antisrbin“ i „blokader“: Pumpaj Nole!

Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obilazi novu deonicu auto-puta E-763

Komentar

Pakovraće – Požega: Vučić na putu iracionalnosti

I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr