img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Terasa

16. avgust 2006, 18:16 Tamara Skrozza
Copied

Kada sam prvi put ugledala crvene viseće muškatle na jednom predivnom vračarskom balkonu, toliko sam se zanela da sam previdela rupu na putu, rasula se koliko sam duga i ostatak dana provela vidajući razbijeno koleno. Pred prizorom predivnih ružičastih surfinija na terasi kod Kalenića, obavezno bih se saplitala, obavezno ispuštala ručku pijačnih kolica i obavezno skupljala bakaluk rasut po ulici. Da ne nabrajam, bilo je toga mnogo. Uostalom, podrazumeva se da je višegodišnje zveranje uvis ka tuđim terasama i žardinjerama disciplina koja iziskuje velike žrtve i povremeno neplanirane povrede. S tim sam se pomirila.

Ono što tada nisam shvatala jeste da sve te žrtve i povrede nisu ni prineti onome što me je tek čekalo. Pravi problemi pojavili su se kad sam se najmanje nadala – neposredno pošto su se nebeske sile smilovale i pružile mi priliku da uredim SVOJU terasu, zasadim SVOJE cveće i gledam kako drugi zaluđenici gledaju u MOJIH ruku delo. Nesvesna koliko sam zapravo naivna, već sam videla cveće koje visi s ograde, puzavice koje se uspinju uz zidove, mirise koji se šire do bližeg i daljeg komšiluka. Put do ostvarenja tog sna, kako će se pokazati, bio je više nego dug…

Najpre je tek obojeni pod počeo da se guli iz nepoznatih razloga. Rešenje: morao je da bude zaštićen lakom za brodove.

Probušene su rupe za viseće saksije, ali saksije u odgovarajućoj boji nisu pronađene. Rešenje: bilo je potrebno obići pola grada, četiri pijace, dva buvljaka i dvanaest prerađivača plastike, a zatim platiti iznos kojeg se ni „Tifani“ ne bi postideo.

Žardinjere su se klatile i predstavljale pretnju prolaznicima i parkiranim vozilima. Rešenje: privezane su za ogradu, verovali ili ne, plastičnim trakama kojima se vezuju električni provodnici (one su, kako mi je rečeno, najsigurnije).

Ipak, ništa mi nije bilo teško. Čak ni da svojeručno dovučem deset kilograma humusa iz poljoprivredne apoteke, ni da teglim crnicu s pijace, ni da organizujem prevoz džaka zemlje pomešane s peskom direktno iz bačkih vinograda, ni da sve to lagano odnesem na četvrti sprat. Bez lifta, naravno…

A onda su se, kao što to već biva, protiv mene i moje terase definitivno okrenule sve nebeske i zemaljske sile. Najpre nebeske. Pokazalo se, naime, da beogradska košava, čak i kad se nigde drugde ne oseća, poput tajfuna prolazi baš mojom ulicom, nemilice noseći sve što joj se nađe na putu. Ovoga puta, počela je s rasadom: posle samo jedne njene „seanse“, nestalo je nejakih petunija, a od muškatli sam na samom početku morala da odustanem. Za divno čudo, cveće na komšijskim terasama ostalo je netaknuto – kako se ispostavilo, niži spratovi znatno su zaštićeniji od mog četvrtog, pa je katastrofa tu izbegnuta. Posle niza novih konsultacija i kupovine adaptibilnijeg rasada, sledilo je novo iznenađenje.

Sad mi košava više ništa nije mogla, ali počela je da pada kiša. Ništa strašno, poželjno je čak, ali samo ukoliko zgrada ima normalan oluk. Ukoliko to nije slučaj, a pokazaće se da u ovom slučaju nije, sva voda koja padne na krov sliva se kao vodopad direktno u – žardinjere. I dalje nejaki rasad bukvalno je zaplivao u blatu, pa je propalo čak i ono što košava nije uspela da uništi… Ipak, ostala sam uporna. Uspela sam da nađem nešto jače biljke, otporne na sve, a one nejake smestila sam na zaštićenija mesta.

Novo zlo počelo je naivno. Par golubova svakog dana se pojavljivao na terasi, čineći idilični prizor žardinjera i saksija još idiličnijim. Muvali su se tuda stalno, ponekad ulazili čak i u sobe, ponekad iritirali upornim gugutanjem (ili šta već golubovi rade), ali uporno zadržavali status dragih gostiju. Sve dok se nisu posadili direktno u najlepšu saksiju koja im je valjda bila zgodna za međusobno udvaranje. Kako su tom prilikom potpuno rasturili najnoviju, najizdržljiviju seriju biljaka, rešenje je bilo očigledno: golubovi moraju da odu. Jurili smo se tako oni i ja nedeljama, ali borba je bila osuđena na neuspeh. Jednog dana, baš među tek ojačalim bosiljkom, zatekla sam golubicu koja leži na dva jajeta. Šta ću, kud ću, ostavih je tu gde je i oprostih se od bosiljka. Mlade, međutim, nisam dočekala: valjda uplašena da ću je na kraju ipak oterati, golubica je našla novu lokaciju.

To ipak nije bio kraj. Sledilo je kraće putovanje i prepuštanje dragih mi biljaka muškim rukama.

„Koliko vode im treba?“, lepo me je pitao.

„Proceni sam, zalivaj dok god je zemlja suva“, odgovarala sam ja, kao da sam juče pala s Marsa i da stoga posedujem duboko poverenje spram sposobnosti muškog roda. Stvarno ne znam šta mi bi.

Posle par dana odsustva, na voljenoj terasi zatekla sam sledeće: majčinu dušicu, lavandu, ruzmarin i jelkicu sa Zlatara istrulelog korena (stvarno ih je zalivao sve dok je zemlja bila suva, pa su jadne završile kao barske biljke); neuništivu paprat nepovratno sasušenu (nju je zaboravio da zalije); uvek rascvetali mimulus bez ijednog cveta i s korenom koji proviruje iz zemlje (ne zna se šta se dogodilo).

S druge strane, istovremeno se dogodilo da je mini suncokret (čije je seme kupljeno s idejom da se poseduje stvarno minijaturni cvet) izrastao toliko da se činilo da će biti neopohodan kombajn da bi se s njim nešto učinilo. Nosač za žardinjeru je zbog toga pukao, ostalo cveće je bilo ugušeno, a suncokret je uz silnu muku na kraju posečen.

Onda je pao gräd. Potom je opet počela sezona vetrova. Zatim su došle monsunske kiše i temperatura koja odgovara samo četinarima. Pojavile su se bele mušice. Posle njih, crveni paukovi. Kao vrhunac, pepelnica na lišću vrbena. Ali, pošto su već izdržale košavu, propale oluke, golubove i mušku ruku, moje lepotice sve su to preživele i, kako-tako, dočekale avgust.

Sada mirišu, cvetaju i šire se, izazivajući zavidne poglede prolaznika. A ja sva važna… Kao, nije to ništa… Zasadiš, zaliješ i čekaš da poraste.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure