img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Spomenar

14. децембар 2005, 19:41 Zdenka Feđver
Copied

DIJAGNOZA: Rođena sam u četvrtak, u trinaest sati, na patosu roditeljske kuće.

Mamu su vratili iz vukovarske bolnice sa dijagnozom da su trudovi lažni, zaboravljajući da i mene u to treba ubediti.

Koprcajući se na suvom, horoskopski riba, odmah sam grafički sa dva znaka obeležena.

I još uvek ne znam da li sam som ili štuka, da li to „riba ribi grize rep“ ili, kad jedna posustane, ona druga, svom snagom zamahne perajima?

Da obe mogu dalje.

TRPILA: Kada god sam se spotakla i pala, a ustajala razbijenih kolena, mama je poljubila da prođe. Istom brzinom prolazile su i čvoruge, posekotine, zaustavljala se krv – i niko nije padao u nesvest.

Naučena da stegnem zube i odmah ustanem, bez obzira na jačinu bola i količinu suza u očima, naučila sam i da ne lelečem.

Sada me ubeđuju da imam visok prag bola.

Znam ko u životu bolje prolazi.

ZABLUDA: Utrčavala bih u kuću, sretna zbog postignutog uspeha, sledile su čestitke, radost bi bila podeljena, a onda bi sledio savet:

„Nemoj se hvaliti van kuće. Nemoj se praviti važna. Neka te drugi hvale.“

Prihvatila sam to i podrazumevalo se, i meni i roditeljima, da nižem uspehe u školi, sportu, pisanju, onda vredno radim na poslu, sve čekajući – tog drugog.

Za neuspehe, odmah se našao.

KIKS: Prvu cigaru zapalio mi je otac.

Nedeljni ručak bio je završen, mama je skuvala kafu, a tata zapalio zelenu Moravu, bez filtera.

Kafa se onda pila jednom dnevno i kada dođu gosti.

Imala sam dvadeset godina, brat dvadeset tri.

Tata, siguran da sin krišom puši, odlučio je da ga oslobodi skrivanja, a da sve prođe jednostavnije, prvo je ponudio mene. Ja, nepušač, prihvatila sam. Brat, takođe nepušač, odbio je.

Ćutke je tata prineo upaljač, onaj starinski, metalni, punjen benzinom preko gužvice vate i… zagrcnuo se.

Umesto mene.

BALAST: „Ispravi se, Seko“, govorila je, između ostalog, mama – i svaki put me, onako usput, bubnula u leđa. „Uvuci stomak! Suknju ne drži stomak, već pojas… Ne zabijaj glavu u tanjir. Ne služi glava ruke, već ruke glavu…“

Vrlo brzo naučila sam uspravno i pravilno da rastem.

Danas, kada spazim svoj poluvekovni odraz u izlogu, nemoćno pognut, odmah se setim majčinskih opomena.

I uspravim se, nenaučena pravilno da starim, samo do sledećeg izloga.

A baš sam se, u životu, bubotaka naprimala.

ŽAL: Ni slutila nisam da sekira može izazvati toliko topline.

Izronila je iz ugla podruma. Malecka. Kao za dečju šaku. A nije.

Ja sam bila dete.

Tata je njom sedeći na jednom panju na drugom seckao drva. Isključivo za potpalu. To je zvao trešće. Moj zadatak je bio da što više tog trešća naslažem u naručje, a tata bi svoje naručje napunio krupnim komadima, ne obazirući se na ogromnu pletenu korpu, kupljenu baš za nošenje ogreva.

Onda smo uredno, u kuhinji, slagali unesena drva. On u sanduk, ja ispod peći.

Još se grejem.

UČENjE: Kao mala, najviše sam mrzela nameštanje kreveta. Naročito bračnog, roditeljskog, a i to mi je bio zadatak.

Znate ono: ogromne dve perine, sa četiri jastuka, jedva dohvatiš, a mora biti sve ravno, ravno i prekriveno ogromnim prekrivačem.

Kao velika, premorena ili ne, najviše sam mrzela razmeštanje kreveta.

U zrelim godinama, usvojila sam sinov princip.

Krevet je uvek razmešten, nije baš sve ravno, ali sve je pokriveno toplim žutim prekrivačem.

BUMERANG: Kada god bi čula dečji vrisak i ciku, mama je znala da sam to ja tresnula. I da će neko od dece dotrčati da kaže šta se to Seki desilo.

Uspela sam da preživim proveru da li dvogodišnje dete zna da pliva; uspela sam da izbegnem kupanje u kipućoj vodi; da odbijem proveru štekera šnalom…

U vreme odrastanja, uspela sam da špediterska kola pređu preko mene (mudri konji, u trku su kopita razdvojili i ostala sam bezbedno da ležim između točkova); na orahu, visokom preko šest metara, baš ona grana na kojoj sam ja stajala odlučila je da pukne (doktor je s nevericom gledao snimke i opipavao kosti, a sve su bile čitave); uspela sam da kroz krov propadnem na tavan… i tako sam uspevala, uspevala…

Kako je mama uspevala sve to da izdrži – nikada nisam pitala.

U vreme majčinstva, rodila sam Sinišu.

Sve mi je vratio.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure