img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pravi put

20. jul 2005, 20:53 Jasmina Lazić
Copied

Čitavog života roditelji su me učili da je najvažnije izaći na pravi put. Verovatno iz želje da me ne obeshrabre, uvek su preskakali lekcije o krivinama i trnju.

Tako su me naučili da je najvažnije biti vredan, uljudan, pošten i, ako si devojčica, lepo očešljan. Zbog ovog poslednjeg smo uvek dolazili u konfliktne situacije.

Baka je u svom „Vodiču kroz život“ obradila i poglavlja: Tipologija životnih puteva, Budi muško i Praktično-taktično. U prvom se klasifikuju putevi života na seoske kaljuge, kaldrme i osvetljene autoputeve. Drugo pripoveda kako piti, psovati i razmišljati kao muškarac, a treće se, u sprezi sa prethodnim, poziva na „cilj opravdava sredstvo“. Treba li uopšte isticati da je bakina škola bila mnogo uputnija od roditeljske?

Jednu etapu života sam, umesto u vrtiću, provela u kasarni. To je privilegija vojničke dece. Zamislite samo suze radosnice na licu moga tate dok gleda svoje čedo kako prve samostalne korake pravi u snegu pored tenka. Tata u zelenoj uniformi, ja u roze ski-odelcetu, ceo garnizon u oduševljenju. Dakle, na radnom mestu mog tate učila sam se od malih nogu šta je rad, red i disciplina. Konfuziju u mojoj glavi pravila je tatina transformacija kod kuće. Moj tata je jedan od onih ljudi koji strogo dele privatni život od posla. Stoga je komandu u porodičnom domu džentlmenski prepustio mami. Tako sam ja ostala lišena lekcije „Zna se ko nosi pantalone u kući“.

Pošto sam odslužila tri vojna roka, na red je došlo i obdanište. Tamo sam, za početak, naučila da kačamak mora da se jede ako misliš da se igraš sa drugarima. Ostale mudrosti bile su vezane za nepiškenje u pesku, nenapadanje onih koji ti ispred nosa maznu kibicovanu igračku… Najteže mi je pala lekcija da baš i nisam epicentar sveta, iako sam uporno pokušavala da na svaki način vaspitačici dokažem suprotno. Teško je s pet godina vojevati na dva fronta, u obdaništu i kod kuće. U to vreme već sam postala sestra jedne muške bebe, tako da sam i u roditeljskom domu pala u drugi plan. Vremenom sam se pomirila s tom činjenicom, zbog iscrpljenosti.

Samopouzdanje mi se vratilo kad sam postala jedan od Titovih pionira. Po ceo dan sam paradirala s plavom kapom i crvenom maramom. Posle oko dve nedelje splasnulo je moje, a i oduševljenje bližnjih. U osnovnoj školi sam naučila da su informacije i znanje istinski izvori moći, ako planirate da se družite s učiteljicom. Profilišući se u antištrebera zaradila sam magareću klupu, i naučila da u tom svetu vlada zakon jačeg kome se valja prikloniti i da lična ubeđenja treba ostaviti po strani. Ipak, ostala sam gluva na tvrdnje da je za devojčice lastiš, a za dečake skejt. (Predomislila sam se pošto sam slomila ruku.)

Srednjoškolski period bio je burniji. Od „’El znaš ti kad se dolazi kući“, preko „Pušenje ili zdravlje, odlučite sami“ do „Kako skinuti sedam kilograma za mesec dana“ evoluirala sam u punopravnog građanina SR Jugoslavije. Dobila sam ličnu kartu, prava i pravila koliko mi duša ište. Ulicu više ne prelazim kao muva bez glave. Mama i tata su me to lepo učili dok sam bila mala, ali društvo me je iskvarilo pa sad, pod prinudom zakona, obnavljam gradivo. Jedino što sam u pogledu saobraćaja uspela da izbegnem je vozačka dozvola, a s njom i more problema.

Jedan prijatelj me je dobronamerno uputio u mudrost da su dečaci kao psi. „Pas je neko kog maziš i voliš i izvodiš u šetnju, ali tom istom psu/dečaku je potrebna dresura, mora da nauči kada i gde sme da piški i kako da ti ide uz nogu. Ako pokaže bilo koji od simptoma nekooperativnosti, neophodno je da nauči ko je gazda, milom ili silom.“ Ovo poređenje baš i nije bilo na mestu u tom trenutku, ali se kasnije ispostavilo kao poražavajuće adekvatno.

Na red je došao i dugo očekivani trenutak odvajanja od roditelja. Konačno se ukazala prilika da njima, sebi i ostatku sveta pokažem kako sam dovoljno velika da u potpunosti koordiniram sopstveno ponašanje. Pokajanje je usledilo posle prve prepone u jurcanju kao da sam puštena s lanca. Kategorično sam odbila kuknjavu i startovala s psihičkim pripremama za sučeljavanje s najvećim od svih izazova u domenu vaspitanja, samodisciplinom.

Ta spartanska vrlina je jedino oružje za hvatanje u koštac s problemima kao što su budžet, sudovi i veš (koji se peru!), ljubavna pisma iz Pošte, Elektrodistribucije i ostalih ustanova tog tipa, i mnogim drugim sitnicama koje čine život.

Kad pomislim da će u igru na red doći, pre ili kasnije, i vaspitavanje blaženog mi potomstva, jedino što poželim je da se vratim u onaj pesak kod obdaništa.

Tamo nisam morala da brinem.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure