img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pismo iz mahale

05. август 2009, 16:29 Od Nikoline Mustapića za Momira Turudića
Copied

Nova sredstva komunikacije slabo mi se primaju. Jedva sam sa obične pošte prešao na elektronsku, Skajp sam uveo ali ga nikad nisam koristio, na Fejsbuk sam se prijavio, bez slike i profila, ali od puste lenjosti pristupio sam mu tek posle nekoliko meseci. I tamo među porukama jedna – „Jesi se dobro kamuflir’o… Znam da je fb globalna mahala, ali kontakt je kontakt… hajd’ učestvuj“ – da me podseti na pismo na koje nisam odgovorio.

„Vrijeme odmiče u Sarajevu. Odmiče svugdje. Vidim i kod vas da se štošta dešava. Kod mene onako istočnjački – po istilahu. Još uvijek radim na starom mjestu u galeriji, na ćošku dviju ulica, blizu policijske stanice i kafane metuzalemskog fudbalskog kluba iz koje svakodnevno naručimo desetinu kafa. Donosi nam ih vlasnikova žena, četrdesetih godina, našminkana tako da uplaši i najhladnokrvnije, gunđa u svakom momentu svoga budnog stanja, a kad ne gunđa, onda psuje, viče, praska, prijeti. Nemoguće je naći sekundu tišine da nešto naručiš. Pričaš uglas sa njom. Sve dobro čuje, unatoč silnoj galami koju sama pravi, bez greške isporuči i zavrne za ćošak gunđajući. Ne znam kako, ali nešto dobrodušno ide iz nje i uvijek nas oraspoloži.

Ima više od deset dana kako sam se preselila u stari dio grada, skoro na obronke Trebevića, u dio koji se zove Megara. Naglasak je dugosilazni na prvom slovu a. Megara znači pećina, valjda na turskom ili možda na grčkom, a pećina stvarno ima nekoliko u neposrednoj blizini. Uz rat su se ljudi tu krili od bombardovanja i ostalih nevolja. Ulica u kojoj sam zvala se ranije Čolin potok. Potok su sveli u ogromne cijevi i zasuli asfaltom, ali je ime ostalo iako su ga poslije poslijednjeg rata promijenili. Znamo da toponimi najviše odolijevaju promjenama. Kada s proljeća i s jeseni vode s planine nabujaju, taj potok predstavlja glavni faktor divljanjima Miljacke, koja se većim dijelom godine pravi lijena i beznačajna gradska rijeka.

Sada živim u mahali, a mahala je fenomen za sebe, država u državi, organizam koji živi po sebi svojstvenim zakonitostima, španska serija uživo, miris vlage i roštilja. Mahala je puna djece. Na malom i strmom trgu neometano igraju fudbala, uzbrdo, nizbrdo. Pozavidim im kako su puni života, koliko energije imaju i kako bez kompleksa na sve strane rasipaju pamet i iskustvo svojih pet, osam ili deset godina. Kažu da je psihološki zdravije stanovati tamo gdje ima puno djece. Tu je život. Tamo gdje su samo starci miriše zemlja i obloge od rakije. Istina, ako čovjek želi nešto da pročita, napiše ili da domisli jednu misao, mora se savršeno isključiti iz neprestane graje. Djeca nemaju razumijevanja za ono u čemu ne učestvuju.

U našoj mahali stanuje Husko, umobolna dobričina pedesetih godina, pocupkuje kad hoda i ne skida fes sa glave. Kako vidi mlađe žensko, tako se krevelji – Maaalaaa! Prošle subote bila je svadba u mahali. Sretnem ga u uskom sokaku, a on će – Kad ćemo tebi zapjevat’? Po količini smijeha koji se tada zaorio shvatila sam da mahala ima sto vječno budnih očiju.

Stanujem sa dvije sestre, studentkinje. Kuća je njihova, žive od rente gornjeg sprata i ove sobe koju izdaju meni. Poneku sitnicu zaradi i mama koja sa mlađom sestrom živi u drugom gradu. Oca su im zvali Jablan. Bio je visok preko dva metra, nekrunisani kralj evropskih šibicara, neustrašiv pred lokalnim moćnicima malo širih razmjera, čovjek koji je ovjerio nekoliko evropskih zatvora, od šibice podigao ovu kuću i tri kćerke. Kad je Jablan umro prije tri i po godine, bila je to sahrana za pamćenje po broju ljudi koji su došli, po broju političara koji su s njim bili bliski i tu se pojavili. Znamo da su danas politika, kriminal, šibicarenje, zatvori, kocka, pa skoro sinonimi. U mladosti je drugovao sa zagrebačkom boemijom, sa Štulićem, i kažu da je njemu posvećena pjesma Drugom stranom Jablane kreni, popularna valjda osamdesetih godina. Djeca su začudo fina, vrijedna i sa izuzetno zrelim osjećajem odgovornosti da moraju završiti fakultete na vrijeme jer njihove depresije i histerije očigledno nema ko da finansira.

Do posla pješačim jedva petnaestak minuta, prođem Baš-čaršiju s vrha do dna. Ulica ispred galerije je trenutno u fazi renoviranja i borimo se s prašinom i bukom. Prekopavanje ulica je redovna ljetna turistička ponuda grada Sarajeva, pa znamo da će i to proći. U gradu su horde turista, zbunjenih i obično neadekvatno obučenih. Galerija se nalazi na putu u jednu kuću sačuvanu u izvornom izdanju, interesantnu svima, pa taman kad se debeli radoznalci spuste s brda, nalete na nas i tu se nakrcaju u mali prostor. Kinezi iz Hongkonga su najčešći i od svega najviše vole da vrše revizije među galerijskim otpadom. Sve im je interesantno, kao Amerikancima branje pamuka u Turskoj.

Poslom sam zadovoljna, platom manje, ali što kažu ovdje – ne valja slutiti fukaraštini. Posao nekako podmiruje moje potrebe za statikom i dinamikom. Često mi na um padne hamvaševski stav da čovjek treba da pravi raj oko sebe gdje god da se makne i šta god da radi, pa mi je s tim viđenjem i najlakše. Što je najvažnije, niko me u tome ne ometa. Praveći raj, ponekad napravim i neku štetu, nešto ne ispadne dobro, mora se rastavljati, bacati, prepravljati, ali se gazda do sad još nije bunio.

U slobodno vrijeme, koga ima hvala bogu, čitam jednu još neobjavljenu, ali divnu knjigu o razvoju kalendara kod slovenskih naroda. Pisca sam upoznala u ratu, u onim zlim vremenima. Dolazio je sa suprugom i četvorogodišnjom kćerkicom svaki dan kod mene na par sati da se grije. Nisam ih poslije toga vidjela godinama i sad ih pronađem u kafani, i malo-pomalo dođemo na temu knjige i kalendara i tako se dočepam zanimljivog štiva. Knjiga je obimna, pisao ju je dvadesetak godina.

Nedostaje mi pokoja beogradska knjižara i nešto svijeta sposobnog da u rakiji ne razmišlja, no da postoji…

Puno vas pozdravljam i nadam se viđenju krajem ljeta… pa da ispijemo ono vino… a ja odoh sad na pivo. Inače živim blizu sarajevske pivare i prosto je šteta ne uvesti gradski pivovod. Ja bih bila siguran potrošač.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure