img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pakovanje

28. август 2019, 21:29 Milica Rašić
foto: pxhere.com
Copied

Mrzim pakovanje. Pakovanje zahteva da se misli o stvarima. Devetog dana letovanja, predveče, kad se najmanje nadam, stvari me uvrebaju i ne mogu da ih se otresem. Tkanina, plastika, rostfraj i papir beskrupulozno nastane moje misli i neće da odu sve dok ih ne spakujem u kofer. Da bih im do’akala, legnem da spavam.

Za razliku od mene, Sara voli pakovanje. Ono je tera na pripravnost, usmerava joj pažnju. Dok se pakuje, Sara izgleda kao da sluša muziku iznutra. Kreće se po sobi gotovo nečujno, njeni pokreti su tečni i bez viškova. Ne osvrće se, ne zastaje i ne premišlja se. Uzima jednu po jednu stvar i spušta je na određeno, samo njoj namenjeno i neotuđivo mesto. Sara voli da pronalazi mesta stvarima. U njenom koferu polako se formiraju precizne paralele i dijagonale prema kojima imam pomešana osećanja. S jedne strane, izazivaju mi nelagodu. Podsećaju me na neispadanje iz šina. Podsećaju me na nešto što je moja majka oduvek odlučno pokušavala da postigne, a nije uspevala. Podsećaju me na nešto što sve majke uvek odlučno pokušavaju da postignu, a nikad ne uspeju. S druge strane, prija mi pomisao da negde van mene, ali ipak blizu, postoje paralele i dijagonale u kojima ne moram da učestvujem.

Nakon što stvari u koferu pažljivo poslaže, Sara se posvećuje popunjavanju rupa. To me podseća na tetris. Po sredini su čvrsti predmeti, bočice, neseseri, kutije i kutijice. Oko njih se ređaju predmeti koji mogu da se uvijaju, presavijaju, nabiru i sklapaju. Rupe se popunjavaju smotuljcima od čarapa i majicama koje se ne gužvaju, pa ih Sara smota u valjak i zadovoljno ubaci u prethodno napravljenu rupu. Najproblematičniji su punjači, oštri predmeti i kutijice s uglovima. Oni nikad ne popunjavaju rupe, već prave nove, pa je Sara neko vreme obuzeta uklapanjem neuklopivih stvari na mesta koja im ne pripadaju i mirenjem s činjenicom da neke rupe moraju da ostanu nepopunjene.

Kad složi svoj tetris, Sara polako zakopčava kofer dok se u njenoj glavi još jednom postrojavaju stvari koje je upravo spakovala, kao poslednja provera, kako bi bila sigurna da joj nijedna od njih neće zatrebati sutra ujutru. Pošto ustanovi da je sve pod kontrolom, da je svaka stvar na svom ili pozajmljenom mestu, ona zakopčava rajsferšlus kofera, u sebi pljesne dlanom o dlan (da se ne probudim) i izađe na terasu da popije kafu i popuši cigaretu.

Kraj Sarinog pakovanja prodire mi u san kao alarm. Pridružujem joj se na terasi i, dok se vraćam sebi od uvek predugog popodnevnog sna, nevoljko počinjem da razmišljam o pakovanju koje, nažalost, ne mogu da izbegnem. Moje stvari nikad nisu sve na svom mestu. Mrzim kutije, kofere, ormare, fiokare, sve te oblažuće prostore u kojima stvari zadržavaju dah. Volim da ih vidim oko sebe, da mi budu u vidnom polju dok čitam ili sviram, da kad podignem pogled ugledam kutijicu od parfema i benzin za punjenje zipo upaljača pored ogledala, odeću spremnu za peglanje nehajno bačenu na dasku ili note za kompoziciju koju već mesecima ne vežbam poređane po klaviru, za svaki slučaj. Tako imam utisak da između stvari i mene još uvek postoje neraščišćena posla.

Do poslednjeg trenutka ostajem na terasi, posmatram neuredno dugačko dvorište pred kućom koje mi je ovih deset dana ispunjavalo vidik. Da nije bilo tog dvorišta, moj vidik bi bio samo loš ugao gledanja na zaliv, pogled na ogromni novoizgrađeni dok, još uvek beskoristan, i parking pored šetališta. Volela bih da spakujem taj vidik kojim dominira turistički nepoželjno zeleno. Ne fotografišem ga, jer ne želim da ga zaboravim. Spakovala bih i jutarnje trčanje dugim šetalištem, dok se sunce lenjo probija iza brda do zaliva i zatekne me uvek u povratku, negde oko osam i deset, kad nedruželjubivi Englezi po zadatku izlaze na svoje sportske aktivnosti. Spakovala bih i jedan naročit ugao pod kojim sunce osvetljava brdo s leve strane zaliva, jednu neodredivu boju vode i jedan stenoviti usek na delu plaže gde niko ne zalazi. Umesto toga, spakovaću svoju tkaninu, plastiku, rostfraj i papir. Spakovaću lepu okrnjenu školjku, manje predmet a više obećanje, koju sam dobila kao privremeni poklon da bih je po povratku vratila vlasniku. Spakovaću očvrslo prijateljstvo sa Sarom, kojoj je već neudobno u gradskoj odeći jer je prevremeno spakovana. Zaboraviću jastuk za putovanje, nenamerno. Ostaviću ponešto za pakovanje u zadnji čas, da bih, dok me sunce bude poslednji put nerviralo u povratku s plaže, i dalje imala taj blaženi osećaj nespakovanosti koji me uverava da smo i dalje tu, da još nismo otišle, da će ipak proći još mnogo sati pre nego što budem morala da počnem da se privikavam na asfalt.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure