img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Jesen

04. децембар 2019, 21:31 Nevena Milojević
foto: john frenzel / freeimages
Copied

U mom kraju noću se čuju kurjaci koji zapomažu mesecu da sačuva njihovu kost i kožu još jednu zimu.

Drveće opušta svoje nekada božanstvene grane svuda po vidokrugu, peca poslednje molekule kiseonika koji su se zaturili zabludelim prolaznicima ispod pazuha, davljenički grli ustajali vazduh i kaljugu na horizontu, vlažno gnjecavo lišće miriše milostivo, teškim defektnim mirisom starog bakinog Dior parfema koji omamljuje sve što još mili i puza i uspavaljuje životinje koje još gmižu naokolo.

Poslednji gram lepote grca u golim i sirotim granama koje milostivo pružaju nagore svoje kvrgave ruke kao u grlu zastao povik za spasenje, već izborane, sa tromim venama i staračkim pegama, nemo šalju u nebesa signale da ih poštede.

Brda, nekad jedra, sada su samo sećanje na kukove nekad stasite seljanke koje je nosila ponosito, noge su joj trome u vunenim čarapama, veđe ogromne natmurile kapke, stalno je pospana, beličastog tena, sad se zapustila, očerupana od mrazova prepušta se jesenjim vetrovima koji je rastržu na sve strane, razdiru joj kožu, nekada rumenu i veličanstvenu, sada žutu, sa skramom sna koju nikako da sakrije u tamne podočnjake.

Ne podnosim jesen. Tmurna je i nestalna. Buđavo poetična. Prohtevna i kapriciozna. Čas mi je vruće, čas podrhtavam. Energija u defanzivi. Život u regresu. Moram da falširam volju za životom i uverenje da onome što zovemo život uopšte doprinosim svojim malim postojanjem.

Jesen me je zatekla nespremnu, teturam se kao pijana od vlage i naslaga odeće, sve u meni se stislo u grč opstajanja, samo da ovo prođe pa ponovo da se sunce razlije po svetu i vrati minuli smisao postojanja.

Nebo se spustilo na moje čelo, teško defektno sivilo pogled mi drži zaptiven za zemlju, bauljam po močvari od vazduha, i onako sam kratkovida a sad tek ništa ne vidim, ni izlaz iz ovog jesenjeg ludila, lutam jer gubim odjek koraka u lišću koje se u svojoj smrti množi u nekoj neshvatljivoj suicidnoj pomami, čija je smrt zalog za večni život prirode, obnevidela od žute ljutite lepote koja kao da je poslednji krik života koji se u slobodnom padu po sopstvenoj odluci okončava.

Stalno dobijam vesti da neko umire. Samo u poslednjih nedelju dana umrli su jedna moja baba-tetka, deda moje drugarice i nekoliko ljudi iz javnosti. Svi se predaju, i lakše je. I ja bih da nisam u cvetu mladosti i pravim se da ti cvetovi ne poznaju sezonske promene.

A onda dolaze teške novembarske kiše i jesenje rapsodije dobuju po svetu, kao dežavi na potop i prvo grcanje civilizacije, i odjednom nadiru prvobitni strahovi i voda spira sa nas glazuru kurtoazije, svi su nervozni, otresiti i psuju, pokazuju svoju pravu prgavu prirodu koju je nekada još i bilo moguće sakriti pod lakim vedrim raspoloženjem rane jeseni a sada niko ni ne stiže da se pretvara da mu je stalo do elementarne pristojnosti i uzusa socijalnog ophođenja.

A opet, ima i jesen svoje čarolije. Noći su prelepe u svojoj sirovoj estetici, svetkovina kamerne prirode i morbidno napajanje melanholijom. Svaka sirota noć priziva još mističnije svitanje, samo mlečno sivilo koje se meškolji na horizontu i jedva iznedri nešto malo svetlosti.

Noću ni ne dišem, grcam u kratkim uzdasima, stalno se borim za vazduh, pratim ugljen-dioksid koji emitujem u vazduh i zamagljujem svojim izduvnim gasovima zvezde na kraju brda, koje nisam videla mesecima, sem u jednoj jedinoj kristalnoj noći kada je sve bilo sasvim jasno, i kada sam se lakonski nastavljala na ceo kosmos koji mi se odjednom pružio nebom kao na tacni.

Jedino u jesen vidimo duše drveća, kao što reče otac junakinje iz Nimfomanke, njihovu suštinu bez kićanki od cveća i lišća, golu istinu i napuštena gnezda koja zvrje prazna kao sećanje na proleće i pupoljke kada je ovde još bilo životne užurbanosti, porodične idile i radinosti, privid smisla iza sitnih poslova svakodnevnice.

Sada ne mogu ni za toliko da se foliram da svakodnevne rutine u pčelinjem kovitlacu i užurbanosti formiraju neki smisao života. Ima nečeg duboko smirujućeg u kasnoj jeseni, kao kada dođeš na groblje sitničavo obuzet svojom tričavom svakodnevicom a onda nabasaš na profano iskustvo života – smrt, i shvatiš da je ta silna užurbanost samo odraz nemoći da svoju praznu svakodnevicu ispuniš radnjama koje joj daju privid ispunjenog i smislenog života.

Jesen me svojim opštim odumiranjem odjednom oslobađa fantazija i bolnih nada da ovaj život nečemu vodi, da postoji svetlost na kraju tunela, druga do one karavađovske dihotomije koju spoznješ u jesen na groblju kada se promoli jedan jedini hitac svetlosti i suicidno se zabije u zemlju baš dok čekaš da se upokoji neka duša i kaže ti da svetlost stanuje tamo negde iza pogleda, da tamo negde nikad ne presušuje, da se u njoj kupaju ubogi i tužni. I čežnja duše za prolećem i letom samo je sećanje na kupanje u svetlosti koju ništa na ovoj planeti ne može da zadovolji.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
09.октобар 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.октобар 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.септембар 2025. Dragan Todorović

70

17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

Komentar
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Ulaz u Narodno pozorište

Komentar

Narodnim pozorištem se ne može vladati pretnjama i novcem

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1814
Poslednje izdanje

Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije

Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati se
Vučićeve Hit tvit pretnje

Pokušaj kroćenja državnih službenika

Naftna industrija Srbije

Flota iz senke protiv američkih sankcija

Intervju: Brankica Janković, poverenica za ravnopravnost

U društvu se pojavila nada

Dokumentarni film

Ocean i dlan

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure