img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bivša draga

30. novembar 2016, 20:48 Mirko Rudić
foto: m. milenković
Copied

Ova ljubavna priča namestila se mom prijatelju Milomiru, slučajno i zasluženo. Mogla se, isto tako, desiti i meni. Ili bilo kome ko je voleo, a potom plakao.

Milomir je vredan dečko, srčan i bučan, jednostavnog smisla za humor i čudnog smeha. Pragmatičar je koji dobro razume kako se prave i pronalaze rupe u kojima se ovde živi. Zajedno smo učili kako se prepisuje u školi.

Za razliku od nas ostalih vikend-pijanica iz društva, Milomir je jednom ozbiljno pio i to zbog ljubavi. Bilo je dugo i mučno. I dalje svi vrtimo glavom kad ga se setimo. Sedeo je sa našim profesorom iz srednje škole u kafani „Torino“, ćutao je, plakao ako je imao ko da ga sluša i palio cigaretu za cigaretom. Nikad pre nisam video tako prazan, a vlažan pogled. Imao sam osećaj da mu neki žiroskop drži oči otvorene, kao kod onih lutaka koje same zažmure kad ih staviš „da spavaju“.

Dugo nije hteo da prihvati da je priča zbog koje je pio završena. Džaba smo mu svi pričali da je kasno da sad nešto menja, da ne dosađuje ženi više, da mu preostaje samo da bude čovek, dostojanstven u svom porazu i sve ostale izlizane istine… Sve je on razumeo, ali ljubav je češće ćorava nego slepa.

„Sedim ja tako u Balkanskoj. Pijem, naravno. Kad vidim na trotoaru neki novčanik“, kreće Milomir da priča jedne večeri u „Torinu“.

„U novčaniku sva dokumenta: vozačka, kartice, bus-plus, dozvola za čamac, neka vizitkarta, lična karta… Para nema! Piše u ličnoj: Goran Babić, ‘48. godište. Mislim se, odžeparili su dedu i bacili novčanik.“

Gledam ga i ne mogu da prokljuvim da li izmišlja. Definitivno je pričljiviji nego inače…

„Okrenem ja 988, pitam za telefon sa adrese iz lične karte. Niko se ne javlja… Okrenem broj sa one vizitkarte, ne sećam se čija je bila… Dobar dan, dobar dan. Znate li broj mobilnog Gorana Babića? Čovek se malo zbuni, ali kad sam mu objasnio da sam našao novčanik, kaže: ‘Sine, Goran Babić je naš poznati pesnik. Nemam njegov broj, ali imam njegove sestre, ona radi u Istorijskom muzeju.’“

Ne laže, siguran sam. Ne bi mogao da izmisli sve ovo.

„Pozovem je sestru, ona mi bogzna kako zahvali i da mi mobilni. Je l’ to Goran Babić? Jeste. Našao sam ti novčanik. Jao, hvala vam mnogo, gde ste vi? Tu i tu. Eto mene odmah… Nastavim ja tako da sedim za šankom delimično pijan, kad eto ti sedog dede. Sedne malo, pita me šta radim, ja reko’ pijem zbog ljubavi, ostavila me žena… Kako da ti se odužim, pita on. Ma nikako, bre, matori, piči kući.“

„A baš si mu tako rekao, ne seri!“, skačem ja jedva dočekavši rupu u priči, ljubomoran što se meni to sve nije desilo…

„Slušaj, konju! Dobro… Nisam rekao ‘matori’, rekao sam ‘deda’… Ode on, ja ostanem opet delimično pijan. Kad… Nešto mi ne da mira! Okrenem ja njega na mobilni: ‘Alo, Gorane, Milomir ovde.’ Kaže: ‘Izvoli’, ali vidim da je malo zbunjen. ‘Ipak mi duguješ! Oću da mi napišeš pesmu!’ – ‘Jao, sine, ja sam malo zarđao, ne znam hoću li znati.’ – ‘Ma znaćeš, znaćeš!’ – ‘A je l’ mogu da ti nađem neku pesmu, pa da ti poklonim?’, pita on. ‘Možeš. Važi, važi…’ Prođe mesec dana, ja sedim u ‘Torinu’ s koleginicama, kad zvoni telefon. Nepoznat broj. ‘Alo, Milomire, Goran Babić ovde!’ Ja zaboravio, čoveče… ‘Gde si?’, pita me. ‘Evo pijem sa koleginicama, ajde dođi, baš im pričam o tebi.’ I eto Gorana Babića. Kaže: ‘Našao sam ti pesmu!’“


ne mogu to učiniti

ne mogu to učiniti
ne mogu ništa loše reći
o mojoj bivšoj dragoj
ne mogu
ne mogu to učiniti

ako kažem nešto loše
njen će je novi prijatelj
možda ostaviti
ne mogu
ne mogu to učiniti

ali šta da učinim
kad me upitaju
zašto smo se zapravo
nas dvoje razveli

reći ću im
da smo se u trenu jednom
toliko voljeli
da se to nikako
nije moglo izdržati

ništa drugo
i ništa više
za nju
za moju bivšu dragu
ne mogu učiniti


I zaista, gledam dva fotokopirana lista. Na prvom piše: „kako se uči ljubav / goran babić stihovi / arsen dedić glazba / dušan vukotić crteži / august cesarec Zagreb 1979“. Na drugom papiru, naslov, pet strofa i svojeručni potpis pesnika:

„I ne znam sad… Kako ja njoj da dam ovu pesmu? Kako da joj ispričam ovo? Mislio sam da joj kupim zvezdu. Znaš da ima ono da neka zvezda dobije ime po tebi ili nekom. E, našao sam na internetu kod nas za 3000. I da joj uz zvezdu dam i ovu pesmu, kao poslednji poklon. Samo još to i neću više da je zovem i smaram. Šta misliš?“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Vučić na Informeru: “Brlog – to sam ja!”

Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure