„Hrabro kao lav, hrvatski premijer Andrej Plenković bori se za srpske interese. Barem takav utisak može da ima svako ko je pratio neke od njegovih nedavnih izjava“, piše nemački list Frankfurter algemajne cajtung povodom situacije u vezi sa Naftnom industrijom Srbije i pretnjom sankcijama koja je nadavno stigla iz Vašingtona.
Na početku članka navode se poznate činjenice – da je odlazeća Bajdenova administracija uvela sankcije ruskoj naftnoj industriji, a time i Naftnoj industriji Srbije (NIS) koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma. Autor članka Mihael Martens u tekstu pod naslovom „Srpski prilog ruskom ratnom budžetu“, podseća čitaoce da se radi o izuzetno profitabilnoj i velikoj firmi koja ima više od 5.000 zaposlenih samo u Srbiji i još nekoliko hiljada u regionu, kao i više od 400 benzinskih pumpi, piše DW.
„To je najveći poreski obveznik u Srbiji. Osim toga NIS i na druge načine utiče na srpsko društvo, na primer kao glavni sponzor fudbalskog kluba Crvena zvezda. Godišnja neto zarada, koja se meri trocifrenim brojem miliona, ostaje za ratni budžet Rusije.“
„Međutim, taj poslovni model ugrožen je američkim sankcijama. Rusija mora da se povuče iz ekonomski i pre svega politički profitabilnog posla u Srbiji i to do 25. februara, s prelaznim rokom od 15 dana za obavljanje prodaje novim vlasnicima. Ako se to ne desi, sankcije bi mogle da pogode Srbiju svom snagom. Preti velika inflacija i akutna energetska kriza“, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Plenković kao zastupnik interesa Srbije
Autor piše tekst iz Zagreba i objašnjava da zvanična Hrvatska želi da izbegne takav razvoj događaja:
„Premijer Hrvatske žarko želi to da izbegne. Plenković je još decembra 2024, kada je procurelo da će naredni američki paket sankcija pogoditi Srbiju, izjavio da je potrebno da se pronađe održivo rešenje. Posle Plenkovićevog razgovora s predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Briselu, citira se njegova izjava da nikome nije u interesu da ostavi Srbiju bez snabdevanja gorivom. Hrvatska po njegovim rečima neće biti u prvim redovima te politike.“
Potom se objašnjava da možda deluje iznenađujuće Plenkovićevo zalaganje za dobrobit Srbije, pošto nije u velikoj ljubavi s predsednikom te zemlje, ali se podseća i na činjenicu da se srpska naftna industrija skoro u potpunosti snabdeva Jadranskim naftovodom koji još od jugoslovenskih vremena vodi s hrvatskog ostrva Krk.
„Cevovodni sistem i niz skladišta povezanih s njim u većinskom je vlasništvu državne firme JANAF, koja redovno dobicima puni blagajnu vlade u Zagrebu. A najvažnija mušterija JANAF-a je novosadski Gazprom Neft. Drugim rečima, i Hrvatska profitira od ruskog posla u Srbiji. Bez ruskog preduzeća u Srbiji kao mušterije, dovela bi se u pitanje budućnost ili barem rentabilnost JANAF-a.“
Prodaja? Podržavljenje? Kupovanje vremena?
Nemački list prenosi i nagađanja u Beogradu i Zagrebu o tome kako bi moglo da izgleda rešenje:
„Prodaja neutralnom preduzeću, recimo grčkom? Prinudno podržavljenje? Ono nije opcija, jer Vučić ne želi da pokvari odnose s Moskvom, naročito jer uskoro mora da pregovara s Putinom o novom gasnom ugovoru. Ta balkanska država nije se priključila sankcijama protiv Rusije i nagrađena je isporukama jeftinog ruskog gasa. Ali da li će to da važi i u slučaju da Rusija mora da preda najvažniji instrument ekonomskog i političkog uticaja u Srbiji?“
„Za sada Moskva i Beograd kupuju vreme“, piše frankfurtski list. „Srpsko Ministarstvo energetike saopštilo je da je NIS zamolio Vašington da se sankcije odgode 90 dana. Tu molbu podržavaju vlade Srbije i Mađarske. Očito postoji nada da će Trampa nagovoriti da ukine sankcije svog prethodnika ili makar da spreči njihovu primenu.“
Ocenjuje se i da je podrška Mađarske „pametna računica“: „Tramp ima visoko mišljenje o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, a on je s druge strane dobar s Vučićem, pošto su obojica razvili sličan model vlasti u svojim zemljama.“
„Orban i Vučić, međutim, pripremaju još jednu veliku stvar, koja bi trebalo da osnaži ruski uticaj u Jugoistočnoj Evropi kao malo koji događaj prethodnih decenija. Oktobra 2022. Beograd i Budimpešta najavili su da će se cevima povezati sever Srbije i Mađarska, da bi se tamo priključile na južni krak naftovoda Družba, kojim se Mađarska još od sovjetskih vremena snabdeva ruskom naftom. Tek prošle nedelje srpska vlada potvrdila je taj plan. Tehnička priprema biće završena 2025, a gradnja 2027“, navodi Frankfurter algemajne cajtung, ali uz ocenu da je „nejasno kome će tada pripadati srpska naftna industrija“.