Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe
Sve pršti od golova, majstorija i dobrih utakmica, stadioni su puni, navijači u zanosu, a i osnovano se sumnja da organizatori padaju u nesvest od brojki koje prevazilaze očekivanja i ne štrecaju se mnogo na prozivke zbog diskriminacije reprezentacije i delegacije Irana, maltretiranja igrača Uzbekistana, rigidnosti američkih i kanadskih vlasti, koja umnogome prevazilazi katarsku i rusku kontrolu bezbednosti sa prethodnih prvenstava…
Šou je sve pokrio, a najzaslužniji su igrači, odnosno ekipe, jer svedočimo najefikasnijem Mundijalu u poslednjih 70 godina, a i najposećenijem, bez obzira na bezobrazno skupe karte i prateće stadionske artikle. U 44 odigrane utakmice postignuta su 134 gola, nešto preko tri po utakmici – prosek u Kataru 2022. godine bio je 2,69, u Rusiji četiri godine ranije 2,64, a u Brazilu 2014. godine 2,67. Na svakoj od te 44 utakmice bilo je u proseku 65 hiljada gledalaca!
Zablistali su mnogi od kojih se to i očekivalo, pre svih Argentinac Lionel Mesi, koji je sa pet postignutih golova izbio na prvo mesto najboljih mundijalskih strelaca (vidi antrfile), zatim Francuz Kilijan Mbape, Englez Hari Kejn, Norvežanin Erling Haland i Holanđanin Kodi Gakpo, ali su zablistali i neki daleko manje poznati igrači, uglavnom iz autsajderskih ekipa, poput golmana Kurosaa Iloja Ruma, a kolektivni junaci su igrači Irana, koji su u neravnopravnim uslovima (jer nakon utakmice moraju da u najkraćem roku napuste teritoriju SAD i odu u Meksiko) izborili dva remija i imaju šansu za plasman u šesnaestinu finala.
ČETIRI EKIPE VEĆ U ZAVRŠNICI
U drugi krug već su se kao prvoplasirani plasirali domaćini Sjedinjene Američke Države i Meksiko, branilac titule Argentina i četvorostruki osvajač Nemačka. Oni su ostvarili pobede u prva dva kola, a ni eventualni poraz u trećem neće ih pomaknuti sa čelnih pozicija. Dalje zasigurno idu i Francuska i Norveška, takođe sa po dve pobede, a u međusobnom duelu ove dve moćne ekipe rešiće se ko će u eleminacionu fazu sa prve, a ko sa druge pozicije u grupi.
U dalje takmičenje ići će i Španija (nakon što ju je iznenadila ekipa Zelenortskih Ostrva, deklasirala je Saudijsku Arabiju sa 4:0), a dalje idu i Brazil, Maroko, Kanada, Švajcarska, Egipat, Holandija i Japan, takođe sa po jednom pobedom i po jednim nerešenim rezultatom, ali će u zadnjem kolu biti rešeno sa koje pozicije. Dobre šanse da se plasiraju među 32 ekipe imaju ekipe Južne Koreje, Obale Slonovače, Austrije, Škotske i Švedske. Bez plasmana u eliminacionu fazu ostale su, nakon dva poraza, reprezentacije Turske, Tunisa i Haitija, i njima predstoje utakmice trećeg kola bez takmičarskog značaja.
Dok ovaj tekst odlazi u štampu (utorak popodne), drugo kolo nije odigrano u grupama K i L: u prvoj je DR Kongo iznenadio favorizovanu i zaista moćnu Portugaliju (1:1), a Kolumbija savladala Uzbekistan, dok je u drugoj odigrana najbolja utakmica prvog kola između Engleske i Hrvatske (4:2), a Gana je u nadoknadi vremena došla do jedinog gola i minimalne pobede nad Panamom.
FAVORITI POČELI DA “GAZE”
Favoriti su uglavnom silovito krenuli – Argentina, Nemačka, Francuska i Norveška, pa i Engleska, ili su poput Španije i Brazila brzo nadoknadili neočekivani remi u prvom kolu, a kada budete čitali ovaj tekst, biće vam poznato da li su i Portugalci uspeli da kapitalizuju dominaciju u posedu lopte. U krugu reprezentacija kojima se nakon prva dva kola predviđa završnica nalaze se domaćini SAD i Meksiko, te Holandija, Japan, Švajcarska, Maroko i Egipat.
Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili su da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe.
Najveće razočaranje je svakako turska reprezentacija, koja je poražena od Australije (2:0) i Paragvaja (1:0), i ni pobeda u poslednjem kolu u duelu sa Amerikom ne može joj pomoći – moraće da se vrati kući nakon te utakmice. Vaš hroničar je protekle nedelje bio nekoliko dana u Turskoj i svedočio golemom razočaranju brojnih navijača nakon drugog poraza. Baš ih je pogodio baksuzluk, jer su imali dobru ekipu, predvođenu Hakanom Čalhanogluom i Ardom Gulerom, i inicijativu u obe utakmice – dve trećine vremena imali su posed protiv Australije i četiri petine protiv Paragvaja, šutirali su ka golu 28 puta u prvoj utakmici i 33 u drugoj, a rivali osam, odnosno šest. I pored velikog razočaranja nacije, Fudbalski savez Turske pružio je podršku selektoru Vinčencu Monteli, koji je podigao ekipu nakon lošeg starta u kvalifikacijama i dobiće priliku da i dalje vodi A selekciju.
KAO GERD MILER
I reprezentacija Belgije je dominirala u prva dva susreta, ali iz oba je izvukla samo bod – sa Egiptom 1:1, a sa Iranom bez golova. I Švajcarska, Španija i Portugalija su se u prvim utakmicama “udavile” u dodavanjima i nisu golovima krunisale prevlast u posedu. Mnogi bi da se “ušetaju” u gol, a pravi golgeteri koriste svaku priliku u šesnaestarcu da “opale” po golu, poput aktuelnog Harija Kejna ili Nemca Gerda Milera iz davnih sedamdesetih godina.
Milera pominjemo zbog njegovog zemljaka Deniza Undava (29), koji je, u stilu svog velikog prethodnika, sa dva gola doneo pobedu Nemačkoj u meču sa Obalom Slonovače. Ovaj novi heroj nemačkih navijača kurdskog je porekla, a zanimljiv je zbog uspona koji je napravio tek u zrelim fudbalskim godinama. Do pre neku godinu nastupao je u trećoj nemačkoj ligi i radio na fabričkoj traci, da bi bljesnuo pre pet godina u belgijskom Rojal Unionu i 2022. godine prešao u engleski Brajton, a zvezdane trenutke doživeo je u poslednje dve sezone u dresu Štutgarta i zaslužio poziv selektora Julijana Negelsmana.
A pomenuti Hari Kejn takođe je stekao status junaka uvodnih utakmica, nakon što je sa dva gola i neviđenom borbenošću najviše doprineo pobedi Engleske nad i dalje moćnom Hrvatskom. On u 32. godini blista u klupskim i reprezentativnim takmičenjima i čini se da će ovo biti njegov Mundijal.
PORAZI KOMŠIJA
Hrvatska reprezentacija potvrdila je status vrhunske ekipe koja i dalje dobro funkcioniše, te poraz od jednog od najvećih favorita ne treba shvatiti nimalo tragično, naprotiv, ta zahtevna utakmica pokazala je da Modrić i ekipa mogu opet da doguraju daleko. Navijače ohrabruje i dobra forma golmana Dominika Livakovića, koji je sjajnim odbranama pre četiri godine proveo Hrvatsku kroz penal-rulete do polufinala Mundijala, kao i dobre igre Martina Baturine, Petra Muse i veterana Ivana Perišića na premijeri.
Bosansko-hercegovački tim je poklekao u poslednjoj četvrtini utakmice sa Švajcarskom i doživeo ubedljiv poraz – 4:1. Mnogi koji su do juče veličali selektora Sergeja Barbareza, sada ga omalovažavaju, zaboravljajući da je Švajcarska među najboljim ekipama na prvenstvu, kao i da trener nije mogao da zaustavi raspad ekipe u finišu utakmice. I boljim ekipama od BiH dogodi se slom koncepcije u finišu, nakon naporne odbrane od prekaljene i veoma kvalitetne švajcarske ekipe.
Pred Hrvatskom su dve utakmice protiv objektivno slabijih ekipa – Paname i Gane, i trebalo bi da je vidimo i u nastavku takmičenja. Bosna i Hercegovina igra odlučujuću utakmicu sa Katarom, i slučaju pobede najverovatnije će se plasirati u prvu eliminacionu rundu, a šanse će povećati ukoliko pobedi sa većom razlikom i u tom smislu anulira ubedljiv poraz od Švajcarske.
GDE JE TU SRBIJA
Reprezentacija Srbije propala je u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo i nije se domogla ni baraža, a kolika je razlika u kvalitetu govore i skromni učinci ekipa iz Evrope koje su kroz baraž došle na Mundijal – Turske, Češke, Bosne i Hercegovine i Švedske. Samo su Šveđani zabeležili pobedu (Tunis 5:1), ali ih je potom deklasirala Hilandija (5:1), dok su BiH i Češka ubeležile po poraz i remi, a Turci su nakon dva poraza otpisani za eliminacionu fazu.
Sve ove reprezentacije trenutno su nesporno jače od srpske, a ne mora se mnogo dumati i zamišljati koliko su reprezentacije iz prve i druge kategorije iznad naše – dovoljno je da se prisetite nemoći protiv Engleske na beogradskoj “Marakani” (5:0) septembra prošle godine. Sa igračima koje imamo ipak ne bi trebalo toliko da zaostajemo za Švajcarskom, Austrijom, Turskom ili Češkom, ali ambijent je toliko zatrovan – politizovan, kriminaliovan i banalizovan – da je nakon plasmana na prethodno Svetsko i prošlo Evropsko prvenstvo usledio strmoglavi pad.
Odlazak Dragana Stojkovića i dolazak Veljka Paunovića na mesto selektora nije mnogo promenio, naprotiv, rezultati su još poprazniji, ali i ta smena je jasno pokazala da nije problem samo u selektoru već je neophodno protresti ceo fudbalski sistem i početi iz početka.
Mesi ispisao istoriju
Pred 23. Svetsko prvenstvo na listi najboljih strelaca vodio je nemački reprezentativac Miroslav Klose, koji je na 24 utakmice od 2002. do 2014. godine postigao 16 golova. Pratili su ga Brazilac Ronaldo sa 15, Nemac Gerd Miler sa 14, te Francuz Žist Fonten i prvi na spisku od aktivnih fudbalera – Argentinac Lionel Mesi, sa po 13 golova. Od igrača koji igraju na Mundijalu, Kilijan Mbape je ubeležio je 12 golova, Kristijan Ronaldo (Porugalija), Hari Kejn (Engleska) i Nejmar (Brazil) po osam, Hames Rodrigez (Kolumbija) i Ivan Perišić (Hrvatska) po šest, te Romeru Lukaku (Belgija) sa pet pogodaka.
U prva dva kola Mesi je postigao pet golova (tri Alžircima i dva Austriji) i zaseo na prvo mesto liste sa 18 pogodaka u 28 odigranih utakmica na šest prvenstava, a Mbape se sa četiri gola u prve dve utakmice (po dva gola u duelima sa Senegalom i Irakom) izjednačio sa Kloseom i ozbiljno preti Mesiju. Francuski reprezentativac dao je 16 golova na 16 odigranih utakmica na tri prvenstva. Napredovao je i Kejn, koji sada broji 10 golova, kao I Kodi Gakpo (Holandija), koji sada ima pet golova na mundijalskom kontu.
Svoj prvi mundijalski gol Mesi je postigao 2006. godine u duelu sa Srbijom i Crnom Gorom i doprineo pobedi od 6:0 (teško je prisećati te katastrofe koju su nam priredili Argentinci). Na sledećem prvenstvu u Južnoj Africi nije postigao gol, da bi se četiri godine kasnije u Brazilu, u pohodu do finala, četiri puta upisao u strelce. U Rusiji 2018. godine ponovo je bio ispod svojih mogućnosti i postigao samo jedan gol, da bi pre četiri godine zablistao u Kataru i sa sedam pogodaka predvodio “gaučose” do Zlatnog globusa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prošlog utorka, 7. jula 2026, sudsko veće apelacionog suda u Parizu izreklo je drugostepenu presudu u postupku protiv Marin le Pen i još 11 kooptuženih iz njene ekstremnodesne stranke Nacionalno okupljanje (RN) zbog “lažnih asistenata”, evroposlanika RN. Reč je o dobro razrađenom sistemu pronevere javnih sredstava EU u korist sitnosopstveničkih partijskih interesa najužeg kruga oko same Le Penove. Nisu se uplašili politički analitičari, ali i specijalisti prava i javnog prava, da presudu nazovu “istorijskom”
Srpski fudbal je, uprkos svemu lošem što ga okružuje, duboko utemeljen, pa i dalje niču brojni talenti i formiraju se perspektivne generacije. Razvaljen sistem, međutim, nije u stanju da ih pravilno usmerava, okuplja i štiti, tako da smo postali svojevrsni šampioni u rasipanju i bagatelisanju nadarene omladine
Predsednik SAD Donald Tramp isplatio je spisateljici E. Džin Kerol pet miliona dolara odštete, tri godine pošto je proglašen krivim za seksualno zlostavljanje i klevetu
Američki predsednik Donald Tramp zapretio je da će napasti iranske mostove i elektrane ako se Teheran ne vrati pregovorima. U međuvremenu, SAD ponovo blokiraju iranske luke i nastavljaju sa ciljanim vazdušnim udarima
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.