Izjava nedelje
„Trebalo je ovako – jedna treća strana bi tu bila umešana, a mesto bi bilo bilo gde.“
Daut Dauti, portparol kosovske vlade, kao primedbu na predlog za susret premijera srpske i kosovske vlade ("B92")
Daut Dauti, portparol kosovske vlade, kao primedbu na predlog za susret premijera srpske i kosovske vlade ("B92")
Jedni su španskom borcu oduzeli ulicu s njegovim imenom, drugi su mu je vratili; i jedni i drugi svojim ponašanjem samo reflektuju moralnu bedu, lažnost i kukavičluk svoje pozicije
Iz nove "desno-leve" odborničke većine lansiran je stav da se 1. februar "poslednji put" slavi kao dan grada, te da se za novu gradsku slavu predlaže 9. novembar, kada je Novi Sad, 1918. godine, "postao srpski grad"
Spremam se da idem na konstitutivnu sednicu savezne skupštine, kad me sretne Žarko Korać i kaže da sam u pravu, Đinđić je dao mandat Esadu Džudževiću iz Ugljaninove stranke. Kaže, Đinđić je rekao da je to njima obećao, ali da su svi bili za to da, kao kompenzaciju, kad se bude formirala vlada, ja imam mogućnost da biram. To je šamar neviđen – šta sad svima da kažem, kad se vratim dole, učestvovao sam u protestima, rizikovao sve, a neko drugi dobije mandat? Svilanović, Labus i Korać su se bunili protiv toga, izričito zahtevali da se na bilo koji način kompenzujem. I tako sam postao ministar – mislim čak da je to mesto izmišljeno
"U novim ustavnim rešenjima autonomna Vojvodina mora imati povećane nadležnosti i više izvornih prihoda, da nas ne bi opterećivale dnevno-političke svađe i da pitanje svakog dinara za Vojvodinu ne bi izazivalo dramatične političke bitke – što sada vidimo da se dešava"
Od kada je obnovljeno višestranačje u Srbiji, problem oko vraćanja imovine koja je posle Drugog svetskog rata oduzimana po raznim osnovama: konfiskacijom, eksproprijacijom, nacionalizacijom i sekvestracijom, prebacivan je kao vruć krompir iz ruke u ruku. Ali, otkako se o tome javno govori, sem velikih reči o pravu, pravdi i obećanjima da je ispravljanje ove "istorijske nepravde" prioritet prioriteta, nije učinjeno gotovo ništa. U svom ekspozeu Skupštini, predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da će nova vlada, između ostalog, raditi na ispravljanju nepravde koja je učinjena velikom broju ljudi: da će biti vraćena nepravedno oduzeta imovina
Kada su gorele mnoge kuće, crkve i manastiri (ponekad zajedno i sa onima koji su u njima živeli i nisu uspeli da pobegnu), kada je broj poginulih stigao do 28, a u bolnice osim 850 povređenih građana počeli da pristižu i povređeni vojnici KFOR-a, razni međunarodni zvaničnici, vojnici i diplomate počeli su polako da sriču sintagmu koju svih ovih godina nikako nisu uspevali da prevale preko usana – počeli su da pominju "etničko čišćenje" nealbanskog življa i da za to optužuju albanske političke vođe. Uz napomenu da je očigledno reč o dobro organizovanoj i orkestriranoj akciji
Vodeće reformske partije, koje predvodi Muhamed Hatami, bojkotovale su izbore
Vuk Drašković, predsednik SPO ("Blic")
U društvu u kojem su mogući Srebrenica, Vukovar ili Hrtkovci, najmanje je važne stvar na svetu to što se nekakve devojčice, mož' misliti belaja, čupaju za ruse kose uz ritualno spominjanje majke ili čega već
Zida se na brzinu i u poslednji čas, u nadi da će svi objekti za koje je podnet zahtev za legalizaciju automatski biti uvaženi
Afere izbijaju, ispumpavaju se, isplivavaju, ponovo eksplodiraju, isti likovi se sele iz skandala u skandal i sve se pretvara u neki opasni karusel, tačnije, u razarajući rondo. Nema autoritativne institucije koja bi nepristrasno utvrdila činjenice, a nejasne činjenice doprinose rasplamsavanju afera
Razdvajanje "TV Bastilje" od vlasti pokazalo se riskantnijim i komplikovanijim od razdvajanja sijamskih blizanaca
Moto ovogodišnjeg festivala "Let's Play Identity" provokativno poziva na igru s kulturnim i kulturološkim identitetima, ali može da se čita i kao potraga za identitetom samog Pozorja. Ovog puta domaći teatar smešten je u kontekst savremene evropske drame u pokušaju da pronađe svoje realno mesto u njoj
Zahvaljujući poslednjim akcijama policije, na istom mestu našle su se folk diva kojoj je donedavno aplaudiralo pola Srbije, javnosti nepoznata sponzoruša, snaha bivšeg predsednika države, misteriozna i preduzimljiva supruga i skromna mama Ibojka. Da holivudski poslenici trenutno nisu okupirani borbom za svetski mir, imali bi pravu poslasticu od scenarija
Reč koja je na međunarodnoj sceni obeležila odlazeću godinu svakako je terorizam, s prefiksom "anti" ili jednostavno bez njega. Poput produženog efekta terorističkog napada 11. septembra na Njujork i Vašington i prošlogodišnjeg rata u Avganistanu, najznačajniji protagonisti – a "Vreme" je odlučilo da kroz njihove portrete krokije podseti čitaoce na događaje koji su u svetu obeležili 2002. godinu – stajali su na jednoj ili drugoj strani ove zamišljene barikade. Naravno, bilo je i izbora, silazaka sa scene ili uspona na nju, jubileja... Ali, sve to uvek u velikoj senci dveju ključnih figura koje su gotovo cele 2002. dominirale naslovnim stranicama i udarnim vestima svetskih medija – Sadama Huseina i Džordža Buša, pa im i u ovoj svojevrsnoj hronologiji zbivanja, po izboru naše redakcije pripada uvodno mesto
Šta su vesti godine u našoj Srbiji, zemlji čuda; u kojoj postoji Skupština, ali se ne zna ko su poslanici; ima izbora, ali se ne može izabrati predsednik; ne može se izabrati predsednik, ali njegovu dužnost može preuzeti svaki poslanik većine; u zemlji u kojoj ima transparentnosti, ali se ne zna ko su podizvođači javnih radova; u kojoj se govori o svetskim ekonomskim standardima, a kriminalce javno nazivaju "biznismenima" (ili "kontroverznim biznismenima"); u kojoj ima kapitalizma, ali nema kapitala; gde se hvali ekonomski deo reformi, a pravi se 3,6 milijardi dolara spoljnog deficita; u zemlji u kojoj hvataju špijune, pa im se izvinjavaju; u kojoj se još ne zna da li će biti federacije s Crnom Gorom, ali se već zna ko će biti federalni ministri...