Zemlja nepravde i kvantne politike

Pored kvantne mehanike, postoji i kvantna politika. Ona kaže da je lomljenje vilice studentici bejzbol palicom u februaru 2025. u julu 2026. postalo povreda brade poslije pada u tuči. To je otkrio veliki mislilac i istraživač, Vučević Novosadski. Pojedine sitne detalje ovog svog bisera još dorađuje. Recimo – ako je studentica pala i povrijedila bradu, zašto je onda Vučić morao pomilovati trojicu siledžija optuženih da su joj polomili vilicu?

Ipak, najveći autoritet u kvantnoj politici jeste šef države i cijelog Ćacilenda. Kao dopisni akademik FSB-a, on je zaključio da 15. marta 2025. ni MUP niti neka srodna služba nisu upotrijebili nikakvo akustično oružje – onaj tko ga je osjetio na svojoj koži prosto je simulirao uz medicinsku podršku. Otkud mu to? Otud što Vučić po članu 46 Ustava ima slobodu mišljenja i izražavanja, dok sve ostale građane koji drugačije misle o “zvučnom topu” čeka susret sa tužiocima Visokog javnog tužilaštva u Beogradu.

Tako se u kvantnoj politici stiglo i do Veselina Milića. On je 6. jula izišao iz pritvora. Dakle, neće pobjeći, ponoviti ili izvršiti drugo krivično djelo, niti uticati na prikupljanje dokaza.

Kad je ovo posljednje u pitanju, narod može biti miran. Milića dokazi mnogo ne zanimaju. U suprotnom, valjda Beogradski VJT ne bi nastavio postupak protiv njega zbog sumnje da nije prijavio krivično djelo i učinioca. Jer što se to prije uradi – zna svaki pozornik – bolje će biti prikupljeni dokazi. Međutim, bivši šef beogradske policije je nakon teškog ubojstva u restoranu “27” kanda poručio sledeće: “Pa što ako je Boske ubio Baju dok sam prethodno sjedio s njima za istim stolom, neka ga prijavi pomoćni kuhar ako mu nije mrsko…”

RUČAK ZA PREMIJERA

Svaki student prve godine kvantne politike u Beogradu zna od početka da slučaj Veselina Milića neće daleko odmaći u rasvjetljavanju veza policije i mafije. To su im govorila referentna mjerenja vidljiva u javnosti.

Prvo – da je 12. maja Aleksandar Nešović Baja ubijen u restoranu “27”, javnost je dan kasnije na društvenim mrežama prvi obavijestio bjegunac od zakona, Miloš Medenica.

Drugo – dan kasnije, 13. maja – obznanila je Marinika Tepić – u istom restoranu su ručali premijer Đuro Macut i nominalni predsjednik SNS-a Miloš Vučević. Time je ionako očišćeno mjesto zločina dodatno kontaminirano. Vučević i, posebno premijer, nisu osjetili potrebu da javnosti objasne zašto su baš tada utolili glad za stolom u “27”.

Treće – Vučić je promptno naglasio da je odbio “pritisak svakoga u našoj zemlji ko mrzi Milića”, te da on “nije učestvovao u izvršenju najtežeg krivičnog dijela, nego u njegovom prikrivanju”. Nije trebalo mnogo razumijevanja u kvantnu politiku da se shvati kuda vode ove riječi.

Četvrto – 20. i 21. maja napadnut je niz fensi lokala povezanih sa SNS-om. Navodno, bila je to reakcija Dejana Stankovića Keke, čijoj je kriminalnoj grupi, kako se tvrdi, pripadao i ubijeni Baja. Razlog za paljevine po Beogradu – navode izvjesni izvori – bio je pritisak na policiju da pronađe Nešovićevo tijelo radi normalne sahrane. To se i desilo, a zatim je Vučić na RTS-u izigravao forenzičara – valjda da bi pokazao kako je “država” u potrazi za Bajinim lešom učinila sve što je u ljudskoj moći.

Peto – od samog početka Milićevog slučaja, VJT se ponašao kao nenavođeni projektil. Štancajući saopćenja, em su uhvaćeni u debelim lažima, em je bivši načelnik beogradske policije, od pomagača poslije počinjenog krivičnog djela i nekog tko je “namamio” ubijenog u restoran, postao opušteni policajac koji nije prijavio zločin. Možda je bio premoren zbog sjedenja u restoranu od 17 sati do – po tužilaštvu – skoro do 23 sata, a možda je prosto zaboravio.

Ima toga još, ali je i navedeno dovoljno za shvaćanje kvantnog značaja ovog slučaja. A pogotovo što je Boske priznao ubojstvo Baje, tvrdeći da je u pitanju samoobrana. Time će – sva je prilika – otpasti “suvišna” pitanja o njihovim relacijama sa Milićem, a posebno o policijskim i režimskim vezama sa podzemljem.

Ionako je bivši načelnik već završio karijeru u Mupu i vjerojatno ga čeka dobro plaćeni radni odnos u privatnom sektoru. Bar taj zna svašta, svakog i o svakome.

SRBIJA ILI MAFIJA

Zbog čega je naprednjačkom režimu potrebna kvantna politika, u kojoj je crno – bijelo, noć – dan, istina – laž, a laž – istina? Zašto Vučević Novosadski bez srama i blama javno iznosi ogavne neistine? Čemu služi Vučićevo satiranje ono malo pretekle vladavine prava staljinističkom aferom “simuliranje zvučnog topa”? Kako se od smijenjenog šefa beogradske policije pravi žrtva lošeg kafanskog društva? Hoće li i pad nadstrešnice 1. novembra 2024, za koji još nije ni podignuta pravosnažna otužnica, postati teroristički akt, kako je onomad rekla Ana Brnabić?

Odgovor je u približavanju izbora. Koliko god da je čvrsta režimska kontrola nad većinom medija i podržana aktualnim Vučićevim “davanjima”, vlast neće moći izbjeći ključno pitanje narodnog izjašnjavanja. A ono glasi – Srbija ili mafija?

ZDRAV RAZUM

Na ovo pitanje Vučić nema odgovor, niti ga može imati a da ne ugrozi sebe i partijske ortake u sistemskoj korupciji koju su stvarali četrnaest godina (vidi tekst na strani 13). Zbog toga pokušava da lako provjerljive činjenice koje su podigle zemlju na noge obesmisli i zatre teorijama zavjera pravo iz Informera.

Lomljenje vilice studentici u Novom Sadu jedan je od ključnih simbola naprednjačkog nasilja nad studentima. Uostalom, Vučevića je koštalo premijerskog položaja. Sada je on ubogo, nesuvislo i besramno bez presedana ponovo napao mladu žrtvu u pokušaju da na kvantno-politički način baci sjenku na sva ona gaženja kolima i teška premlaćivanja studenata.

Vučić je uzeo veći zalogaj. Eho akustičnog oružja na protestu 15. marta 2025. čuo se i u Evropskoj uniji. A kako predsjednik Srbije ne može otkloniti sumnju da je, isprepadan, koristio “zvučni top” ili nešto slično protiv vlastitih građana, započeo je sa utjerivanjem svoje kvantno-političke “istine” zastrašivanjem i represijom. Veli i da će afera koju je pokrenuo dobiti “sudski epilog”, tako mu FSB-a i KGB-a.

Konačno, već je mnogo puta napisano da bi zbog slučaja Milić pala vlada u svakoj uređenoj zemlji. Ovdje se to ne može dogoditi. Milić je za vlast opasan svjedok. Zbog toga je de facto i isključen iz procesa. Bez njega, to je tek još jedno ubojstvo u podzemlju zbog “neraščišćenih računa”, ništa posebno…

Zdrav razum kaže da je Vučić daleko od konsolidacije, čim je potegao ovakvu kvantnu politiku. Uz nju idu pokušaji izazivanja trvenja u pobunjenom društvu kako bi se fokus sa promjene režima pomakao na uzajamne razlike i neslaganja. Da do toga ne bi došlo, potrebno je da studenti, aktivisti, novinari, zborovi i politički faktori rade svoje poslove vodeći se istinom, argumentom, otvorenim dijalogom i poštovanjem drugog. Nije teško, zar ne?

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!