Visoki savjet sudstva saopćio je, nakon Državnog vijeća tužilaca, da su usuglasili sve kriterije za rješavanje agonije reizabranih i nereizabranih sudaca i tužilaca, sve u suradnji s Evropljanima.
U potpunom kaosu kojem svjedoče građani Srbije koji s bilo kojim sudom imaju posla, vijest bi bila sjajna, da je istinita: niti su se oni usuglasili, niti je pravosuđe počelo funkcionirati kako treba, niti su sudije ili tužioci samostalni u vršenju funkcije i nezavisni od politike.
Činjenice su ove: krajem 2009. godine vrhovni sudski i tužilački organi ustanovili su da će provesti reformu pravosuđa. Odnosilo se to u najvećoj mjeri na konkretne sudije i tužioce, da li će ostati na funkcijama ili neće. Potom su proveli svoj postupak u kojem su izbacili neke časne tužioce i sudije, a neke nečasne ponovo izabrali (ma što nam prigovorili glede termina reizbora!), uz cijelu listu izabranih novopečenih, u kojoj su prošli neki s minimalnim univerzitetskim prolaznim ocjenama, dok su „vukovci“ otjerani od profesije.
Uslijedile su silne tužbe neizabranih: nešto manje od hiljadu neizabranih sudija i upola toliko tužilaca. Ustavni sud Srbije tek je jednu sudijsku žalbu riješio, ovi svi ljudi su na čekanju i trebali bi dobijati neku naknadu, zahvaljujući nesposobnosti države, dok ju čekaju. Onda se ponovo izmijenio zakon: sad će neka nova tijela, sudijska i tužilačka, odlučivati – umjesto Ustavnog suda – o njihovim pravima i sad ponovo imamo vrijeme čekanja, da vrhovni sudijski i tužilački organi odluče o kriterijima i vremenu odluke.
U vremenu aktualnom, vlasti tvrde da su sve dogovorile sa Evropom, njenom komisijom i ostalima. Izvjesno u svemu tome jest da Visoki savjet sudstva laže da su postigli sporazum u skladu sa smjernicama EU (netočno!) i ono što danas znamo je sljedeće: ne znamo kako će se riješiti status nereizabranih sudija, niti u kojem roku, niti još znamo po kojim – a to je najvažnije – kriterijima.
I ono što je još gore: spominje se, što u raznim zapisnicima, što u raznim neimenovanim i „bliskim“ izvorima, da će i ovi reizabrani sudije i tužioci, usprkos navodnoj stalnosti funkcije, imati još neki filter kroz koji će proći ili ne; tek to govori da su i reizabrani nestalni, da služe vlasti i čekaju iduću koja će ih ponovo filtrirati, ako joj se bude htjelo.
Ako ovako nastavimo, niti Evropa nam ne može pomoći. Počeli smo 2009. godine – tad je bio prvi reizbor – danas je 2011. i niti jedan problem reforme nije riješen. Ako nam, Srbiji, i daju neku prolaznu ocjenu za pridruživanje evropskom svijetu, čučat ćemo u ovom svom sudskom reizboru i neizboru još desetljećima, kao Turska.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odao se vojnim temama, a to obično znači da mu trebaju popularne reči i još popularnija obećanja
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
