img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Kultura sećanja

Šetnja po ruševinama

11. avgust 2021, 20:36 Robert Čoban
fotografije: robert čoban
Copied

Priča o porodici Ertl, u čijim se brojnim fabrikama širom Vojvodine između dva rata uspostavljala berzanska cena kudelje u Evropi, jednoj od mnogih porodica čije smo dobročinstvo uništili samo zato što su se naselile iz Nemačke

„Da li znaš da se u Odžacima između dva svetska rata određivala berzanska cena kudelje za celu Evropu?“, upitao me je Vladimir Stojanović, autor knjige o industrijskom nasleđu ovog nekada bogatog i razvijenog grada u zapadnoj Bačkoj i probudio interesovanje za slučaj Ertl.

Johan Ertl (Odžaci, 1882–1922) bio je nemački trgovac, veleposednik, industrijalac, osnivač Fabrike užarije i kanapa u Odžacima i poslanik u Skupštini Kraljevine SHS, poznat i kao Veliki sin Odžaka, potomak porodice podunavskih Švaba koji su se doselili u Bačku za vreme nemačke kolonizacije 1755. godine.

foto: robert čoban
…nekadašnja Ertlova kudeljara;…

Na putu 1900. godine, Johan Ertl je u Segedinu video fabriku koja se bavi preradom kudelje. Po povratku, pokušao je da napravi ogranak u Odžacima, međutim to mu nije pošlo za rukom. Nemački uporan, 1907. Johan sa svojim ocem pokušava ponovo i ovog puta uspeva da otvori Fabriku užarije i kanapa. Od početnih 200 radnika, fabrika se brzo razvija tako da je 1929, kada je posle Johanove smrti firmu preuzeo njegov sin Franc, imala 880 zaposlenih. Širi se i proizvodnja, pa se osim užadi proizvode i jutani tepisi, a od 1933. i vunena i svilena tkanina. Fabrika je postala najveća te vrste u regionu, a u Odžacima se između dva svetska rata određivala berzanska cena kudelje za Evropu. U krugu kudeljare nalazila su se dva otvorena bazena i sportski tereni koji su bili na raspolaganju radnicima fabrike. Snežana Lučar, direktorka Tehničke škole koja se danas nalazi u Ertlovoj vili, seća se da su se meštani Odžaka sve do pre dvadesetak godina kupali u tim bazenima. Ti bazeni i sportski tereni, kao i sama fabrika sa desne strane puta na izlazu ka Bačkom Gračacu, danas su u ruševinama.

„U Odžacima živi Katarina Ertl, baka moje žene, poslednji izdanak ove porodice koji je ostao da živi ovde. Ima 85 godina i seća se puno toga, možda bi želela da govori za novine“, poruka je Miloša Pejčića na Tviteru koja me je ponovo dovela u Odžake.

Stojim ispred kuće na čijoj fasadi piše „Jakob Ertl 1880“, kroz veliku ajnfurt kapiju ulazim u prostrano dvorište popločano ciglama: „Gazde!“, oglasim se na uobičajen način za ove krajeve. Na ganku, tremu ukrašenom brojnim saksijama sa cvećem, dočekuju me Katarina i njen suprug Karolj Turkal. Sedamo u dnevnu sobu, rakija je već u čašici ispred mene i razgovor može da počne.

Katarina potiče iz porodice Ertl koja je nekada bila veoma brojna u Odžacima. Njen otac se bavio vinogradarstvom i poljoprivredom za razliku od bogatijeg rođaka Johana. Katarinina majka je iz porodice Štajn iz Karavukova, još jednog velikog, u to vreme većinski nemačkog sela u okolini Odžaka. Provodili su bezbrižno detinjstvo u Kraljevini Jugoslaviji iako je već tada, pod uticajem nacista iz matične države, došlo do podele odžačkih Nemaca na one koji su bili u Kulturbundu (u početku kulturnoj, a kako su tridesete odmicale, sve više političkoj organizaciji Podunavskih Švaba) i one druge koje su zvali Mađaroni. Katarinini roditelji su bili u ovoj drugoj grupi, i kada je krajem septembra i početkom oktobra 1944. deo nemačkog stanovništva počeo da se povlači sa vojskom pred nadiranjem partizana i Crvene armije, oni su ostali u Odžacima verujući da im se ništa neće dogoditi.

Upravo tu zabludu skupo su platile na desetine hiljada nemačkih civila u Vojvodini koji su bili internirani u koncentracione logore Gakovo, Bački Jarak, Knićanin i druge, a bilo je i onih koji su po kratkom postupku streljani. Na izlazu iz Odžaka prema Bačkom Gračacu sa leve strane puta, 2011. otkriven je spomen-krst za 212 ubijenih podunavskih Švaba. Streljali su ih 25. novembra 1944. pripadnici partizanske vojske. Streljani su muškarci civili iz Filipova, današnjeg Bačkog Gračaca, a među njima je bilo i maloletnika. Ispod krsta su uklesana imena svih žrtava koje se nalaze u tri odvojene masovne grobnice. Partizani su uhapšene Nemce podelili u tri grupe. Najpre je prva grupa iskopala raku u kojoj su ih streljali, a potom ih je zemljom prekrila druga grupa. To se ponovilo i sa drugom i sa trećom grupom. Postoji šest takvih masovnih grobnica u okolini Odžaka.

„Kada su došli Rusi i partizani, bila nam je puna kuća vojske, svi su tu spavali po dvorištu i hodnicima, partizanke su uzimale iz ormara naše stvari, kao danas da ih vidim!“, priča Katarina i dodaje da je u to vreme živela u kući sa majkom i bratom pošto je njihov otac uspeo da pobegne u Mađarsku. „Za Božić 25. decembra stiglo je obaveštenje da je moja mama na spisku nemačkih civila koji moraju da idu u Rusiju na rad. Dan kasnije došli su po nju, brat i ja smo je pratili na zbirno mesto gde su ih skupljali i odatle su peške išli do Apatina gde su ih stavljali u stočne vagone i slali za Rusiju. To je bilo poslednji put da sam je videla!“, priča Katarina. „Kasnije smo čuli da je umrla 1946, jedna žena iz Apatina je bila s njom pa nam je i ona to potvrdila. Brat je otišao sa tatom u Mađarsku, a mene su, pošto sam ostala sama u ovolikoj kući, poslali u Bač kod strica koji se izjašnjavao kao Mađar a bio je i veterinar pa ga nisu dirali.“

Katarina je živela sa stricem u Baču narednih deset godina, krijući se pod mađarskim imenom Katica i izbegavajući da govori nemački. „Deca na ulici su mi često prkosila i govorila: ‘Švabica, Švabica…’, a ja nisam ni znala šta to znači. Često je dolazila milicija, i danas se bojim kada vidim nekog u uniformi, tražili su da li ima nekoga iz logora, nakon što su 1948. logori za Nemce raspušteni. Mene bi tada sakrivali ispod kreveta!“, priča Katarina. Njen stric je dobio premeštaj u Doroslovo i ona kao 18-godišnja devojka odlazi s njim: „Oca nisam videla od svoje osme do dvadeset treće godine, kada je prvi put došao u Doroslovo, par godina nakon što smo se Karolj i ja venčali. Susret je bio čudan, on kao da nije bio moj otac, kao da je stric bio moj otac!“

Katarina i Karolj predlažu da obiđemo ono što je ostalo od Ertlove kudeljare. Pričaju mi kako je 1944. jedan od dvojice sinova Franca Ertla, a unuk Johana, osnivača kudeljare, Matijas, ubijen u fabrici u Pančevu. Kada je njegov brat Johan čuo šta se dogodilo, odmah se spakovao sa decom i preko svojih poslovnih veza i sa puno novca uspeo da pobegne u London. Njihovog oca Franca, iako nije podržavao naciste i ostao je u Odžacima, partizani su ubili 1944. po ulasku u mesto.

Dok šetamo po ruševinama jedne civilizacije, Katarina i Karolj mi u dvorištu zatvorene odžačke kudeljare pokazuju gde su se nalazili bazeni, teniski tereni, gde su bili stanovi za radnike. Scena kakva nažalost nije retka na zgarištima srpske tranzicije ovde dobija posebnu težinu jer se baš na tom mestu, koje sada podseća na kadrove iz filma Hostel, pre 80 godina određivala berzanska cena kudelje za Evropu.

Prošle godine, prvi put od 1944, posetila ih je Francova unuka Marija, Katarinina vršnjakinja. „Vodili smo je da vidi dedinu fabriku, plakala je kao kiša!“, ubacuje se u razgovor Karolj. U Ertlovoj vili, u kojoj se sada nalazi Tehnička škola, Francova unuka je pokazala mesto gde se najčešće igrala. Nije pokrenula nikakve postupke za restituciju ni vile ni fabrika. Ništa joj, kaže, ne treba.

foto: promo
…spiskovi ubijenih Nemaca

Dok idemo ka groblju, Katarina i Karolj mi pokazuju na desetine nekadašnjih nemačkih kuća koje su danas prazne i zapuštene. Stižemo na groblje, većina spomenika potpuno je obrasla u korov i rastinje, samo oni u prva dva reda do glavne staze uredno su održavani. Katarina mi pokazuje nadgrobni spomenik njene porodice gde je upisano i ime njene majke sa podatkom da je umrla u Harkovu u Rusiji 1946. Karolj otključava malu kapelu u kojoj se nalaze dva velika drvena krsta prislonjena na zid. Kada se krstovi otvore, na unutrašnjim stranama „krila“, kao u nekom filmu, nalaze se detaljni spiskovi odžačkih Nemaca ubijenih od 1944. do 1948. sa tačnim lokacijama gde se to dogodilo: masovne grobnice na ulasku u mesto, logor Gakovo, logor Filipovo, Rusija, poginuli u ratu… Katarina mi na rastanku kaže da za sudbinu ovdašnjih Nemaca podjednako krivi one svoje sunarodnike koji su ih tridesetih gurali u ruke nacističkog pokreta kao i Tita koji je, za razliku od komunista u Mađarskoj i Rumuniji odakle nemački civili nisu proterani, odlučio da im u Jugoslaviji zatre svaki trag.

Pre odlaska iz Odžaka navratio sam na čuveni sladoled braće Miniri sa porodičnom tradicijom dugom vek i po. Od svih ovdašnjih brendova, samo je „odžački sladoled“ braće Miniri preživeo tranziciju. Svi ostali nestali su u vihorima ratova i promena društvenih prilika tokom 20. i 21. veka, i nama danas ostaje samo da šetamo po njihovim ruševinama.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Zemljotres

30.jul 2025. M. L. J.

Jak zemljotres i cunami u Rusiji, evakuacija u Japanu i na Havajima

Snažan zemljotres jačine 8,8 stepeni, koji je pogodio Daleki istok Rusije, izazvao je cunami. Japan i Havaji naredili su evakuaciju.

Branje kupina

Sezonski posao

29.jul 2025. Marijana Maksimović

Ispovest jednog berača: Koža od kupina

Zvuči kao preporuka travara za lečenje reume, ali prekrivenost sokom od kupine jednostavno je posledica berbe ovog voća i utrke da gazda što više nabranih kilograma upiše pored vašeg imena

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Komentar

Komentar

Vučić na Informeru: “Brlog – to sam ja!”

Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure