img
Loader
Beograd, 36°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Holivud

And the winner is…

26. februar 2020, 18:58 Andrijana Ružić
Copied

Poslednjih deset godina Američka akademija dodeljuje Oskara isključivo dugometražnim animiranim ostvarenjima iz Diznijeve ili Piksarove fabrike snova

Američka filmska akademija je ove godine napravila prijatan presedan dodelivši četiri Oskara južnokorejskoj opakoj društvenoj satiri Parazit, koja će ostati zabeležena u analima te institucije kao prvi strani film koji je ikada odneo nagradu za najbolji film godine. Ali takva prijatna iznenađenja nikako da se dogode u kategoriji animiranog filma.

Ove godine je za prestižnu holivudsku nagradu konkurisao rekordan broj od 32 dugometražna crtana filma, proizvedena u SAD i Evropi, poneki u Kini i Japanu, a mnogi su nezavisne produkcije, višestruko nagrađivani na međunarodnim festivalima. Neki od najzanimljivijih su japanski Weathering With You, belgijski This Magnificent Cake!, francuski I Lost My Body, španski Klaus. Na konačnu listu pet nominovanih dugometražnih filmova dospeli su samo francuski i španski film, dok su Toy Story IV, How to Train Your Dragon: The Hidden World i The Missing Link iz američkih studija Pixar / Disney, DreamWorks i Laika.

Toy Story IV


RUKA TRAŽI VLASNIKA

Naime, poslednjih deset godina Američka akademija dodeljivala je nagrade samo dugometražnim animiranim ostvarenjima izašlim iz Diznijeve ili Piksarove fabrike snova. Na taj način je supremacija kompjuterski generisanih 3D junaka iz nastavaka Priče o igračkama (Toy Story), Frozen, Coco ili Brave nametnula stereotip narativnog i vizuelnog klišea koji, čini se, veoma odgovara konzervativnom ukusu članova Akademije. Jedan njen anonimni član iz branše producenata (kome, kako sam kaže, u poslednjoj godini ništa ne ide dobro ni na privatnom ni na profesionalnom planu) podelio je post festum sa čitaocima revije „Hollywood reporter“ svoja brutalno iskrena opažanja u vezi s nominovanim filmovima: „Čoveče, kakva dosada! Umoran sam od franšize filmova tipa industrijske supe kao što je Toy Story IV. I Lost My Body bio bi bolji u formi igranog filma – u tom smislu bi mogao da ima više specijalnih efekata i bio bi dinamičniji. Glasao sam za The Missing Link jer mi je barem ulivao neku nadu.“

I lost my body

Ove godine su mnogi evropski ljubitelji animacije polagali nadu da će smeli film o odsečenoj ruci u potrazi za vlasnikom I lost my body, izvrsno francusko ostvarenje Žeremija Klapena rađeno u kombinovanoj CG tehnici, možda ipak dobiti statuetu, ali eto, to se nije dogodilo. Oskar je ponovo (nakon devet godina od trijumfa Toy Story 3), završio u vitrini Piksara, te tako najnoviji konvencionalni Toy Story 4 potvrđuje po ko zna koji put da se dugometražni animirani film, barem u Holivudu, nikada neće osloboditi etikete proizvoda namenjenih isključivo dečjoj zabavi.

Kada je 2017. godine vanvremenska lepota crtanog filma Crvena kornjača holandskog reditelja Mihaela Dudoka de Vita ostala bez nagrade (koja je otišla u ruke Diznijeve Zootopije), pisala sam Tomu Situ, članu Upravnog odbora Američke filmske akademije sa početka teksta. Na moju ironičnu konstataciju u smislu „Čoveče, kakva dosada!“, te kako po ko zna koji put još jedan proizvod Diznijeve fabrike u kojem životinje pričaju trijumfuje nad vizuelnim i dramaturškim dahom svežine jednog evropskog dugometražnog filma bez dijaloga kakav je Crvena kornjača, dobronamerni Sito mi je odgovorio: „Vaša opaska mi liči na elitizam, u najmanju ruku mi zvuči zlonamerno“, otpisao mi je, „pa se ja, kao član Akademije, osećam uvređeno. Ali setite se da smo mi, ti isti članovi Akademije, Crvenoj kornjači iste godine dodelili nagradu Eni.“

Sudbinu Kornjače Dudoka de Vita doživeli su svi inostrani dugometražni animirani filmovi nominovani za Oskara u poslednjih dvadeset godina, da nabrojim samo neke izuzetno dobre: Loving Vincent Kobiela i Welchman, The Breadwinner Nora Twomey, My Life as Zucchini Claude Barras, Boy and the World Alê Abreu, When Marnie Was There Hiromasa Yonebayashi, The Tale of Princess Kaguya Isao Takahate i Song of the Sea Tom Moore-a, ili Isle of Dogs Wes Andersona, dok su kući nagradu odnela samo dva filmska ostvarenja: Mijazakijev Spirited Away (2002) i Parksov Wallace and Gromit (2005). Američki Oskar, barem u kategoriji dugometražnog animiranog filma, na kraju ipak ostaje nagrada na lokalnom nivou, koja uvek iznova slavi estetska i narativna rešenja mejnstrima proizvedena kod kuće.


FORMA KOJA SE NE ISPLATI

Neznatno drugačija situacija je u kategoriji kratkometražnih animiranih filmova gde je u poslednjih dvadeset godina osam Oskara otišlo van granica Sjedinjenih Država. Jedan od razloga je finansijske prirode i leži u tome što se autorski kratki animirani film ne neguje u tolikoj meri, kao što je to slučaj u Evropi, Kanadi, Kini ili Japanu. Jednostavno, ta umetnička forma se ne isplati, te ih tako u američkim bioskopima dodeljuju kao diskretnu pratnju pred projekciju dugometražnog filma.

Sa druge strane, autori kratkometražnih animiranih filmova, nesputani stegama producenata i tržišnim zahtevima, slobodni su da kroz svoja dela pokažu ono što ih najviše interesuje i dotiče, bilo da se radi o eksperimentisanju u novim tehnikama, tretiranju gorućih socijalnih problema, elaboraciji sopstvene prošlosti, odnosu prema bolesnima i marginalizovanima, pretakanju literarnih dela u filmsku formu. Na ovogodišnju najužu listu od deset filmova ušlo je nekoliko izuzetnih ostvarenja, koja, nažalost, ipak nisu uspela da se nominuju. Zaslužuju da ih makar ovde pomenemo: Fizika tuge bugarsko-kanadskog reditelja Teodora Uševa, melanholični, vizuelno magistralan film, rađen u tehnici enkausta i baziran na istoimenom volšebnom romanu Georgija Gospodinova, kao i osebujan portugalski Ujak Thomas, rediteljke Regine Pessoa, koji kroz mešavinu stop motion i 2D animacije ispreda dirljivo sećanje o neobičnom odnosu autorke i njenog tajanstvenog ujaka.

Hair Love

Američki Kitbull Rosane Sullivan, francuski Memorable Bruna Colleta, češki Daughter Darie Kaščeve, američki Hair Love Matthew A. Cherry-ja i američko-kineski Sister Siqi Song su ove godine nominovani za Oskara, od kojih su tri režirale žene. Tri filma su rađena u sve popularnijoj stop-motion tehnici (lutke od lateks pene u Memorable, od filcovane vune u Sister ili od kaširanog papira u Daughter), dok su ostala dva u klasičnoj, kompjuterski generisanoj 2D tehnici. I kao da su bili u nekoj vrsti međusobnog dijaloga, obrađujući teme usamljenosti, empatije, memorije, porodičnih odnosa, odnosa sa bolešću, sa naglaskom na ljubavi za bližnjeg, razumevanju, prihvatanju drugog i drugačijeg. Oskara je odneo politički korektan američki film Hair Love u režiji Matthew A. Cherry, bivšeg afroameričkog ragbiste. Rađen u jednostavnoj 2D tehnici, film priča o ocu koji, u odsustvu bolesne supruge, preuzima brigu oko nege neukrotive kose njihove kćerke. Kroz hvatanje u koštac sa problemom oko obuzdavanja kćerkine kose, film zapravo pretresa problematike vezane za nikad prevaziđene rasističke probleme u savremenom američkom društvu, odnose u savremenoj crnačkoj porodici, te prihvatanja sopstvenog ideala lepote u odnosu na hegemoniju belačke, sa finalnim akcentom na ljubavi i poštovanju.

Memorable

Eksperimentalni, apstraktni i nenarativni kratki animirani filmovi teško da će ikada moći da se nađu na spisku nominovanih za Oskara jer konzervativna i pragmatična Američka akademija nikada nije marila za larpurlartizme bilo koje vrste. Sa druge strane, nagradiće one autore koji kroz svoje filmove uspeju da razviju univerzalnu priču sa efektnom poentom, bez obzira na korišćenu tehniku. Pre par godina ironični francuski istoričar animacije Olivier Cotte je sintetizovao: „Dobar je onaj film u kome mačka juri miša. Ili onaj koji raspreda o porodičnim odnosima i u kome se lica vide u prvom planu. Ili poneki estetizovan, ali narativan.“ Dobar je, kao kandidat za Holivud. Nema u svemu tome ničeg lošeg, naprotiv, i moja osmogodišnja kćerka je odlepila na Kitbull, jedino što program iz godine u godinu postaje sve predvidljiviji i dosadniji.

Ljubitelji animacije, međutim, odavno znaju da sadržajno i vizuelno smele, inovativne filmove mogu otkriti najpre na evropskim platformama, prateći nagrade koje, na primer, dodeljuje Bafta u Engleskoj, César u Francuskoj, ili međunarodni festivali animiranih filmova u Anesiju ili Otavi. U našem regionu selektivni timovi Animafesta u Zagrebu i Animateke u Ljubljani, Animanime u Čačku ili Balkanime u Beogradu svake godine prikazuju antiteze američkog klišea, prave dragulje najnovijih dostignuća iz umetnosti animacije, i koji svakako ne biraju svoje laureate na način na koji to radi anonimni američki producent koji je ovako rezimirao ovogodišnje nominovane filmove u kategoriji kratkog metra: „Hair Love je plitak – nisam ga ukapirao. Sister je bio dobar. Ali Kitbull mi je omiljen – ta slatka priča o psu autsajderu koji se zaljubljuje u mačku, koliko to može da bude loše? Ove godine sam bio u potrazi za srećom, pa sam glasao za Kitbull.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Ilustracija

Srbija

24.jul 2025. N. M.

Velike vrućine prazne Gružansko jezero

Veliki broj toplotnih talasa i velikih vrućina ovog leta doveo je do zabrinjavajuće niskog nivoa vode u Gružanskom jezeru u centralnoj Srbiji

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure