
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Uvek sam želeo da me udruženja potrošača angažuju kao „skrivenog kupca“. Znate ono, pravim se da šopingujem, a u stvari pratim kakva je usluga, da l’ izdaju fiskalni, jesu li ljubazni i vraćaju li tačan kusur. Avaj, njuška mi poznata, zbogom blažena anonimnosti, nema više komentara ni zezanja telefonom, sad se svi nešto prave fini kad me vide.
Međutim, ima tačaka na ovom svetu gde, čak i kada ste globalna zvezda možete doživeti autentičnu šikanu. Čak i rasizam! Primer je frka koja se podigla oko naizgled obične kupovine torbice – a akter je Opra Vinfri. Pošla Opra na svadbu Tine Tarner u Švajcarsku (uvod već liči na scenario domaće serije) i motala se po Cirihu, da kupi nešto, šta ćeš, žensko – ne može da odoli izazovu. Dopala joj se jedna tašnica, baš za nju, baš na najvišoj polici, (obratite pažnju na deminutive u ženskom šopingu), cena – 38.000 dolara ili tako nešto. Ne znam da li je zakačila sniženje ili je nova kolekcija, ali sad to nije ni bitno. I zamislite, molim vas, prodavačica joj u duhu aparthejda sve nudi neke jeftinije, sa porukom – ma nije to za vas, to je preskupo!
Tu je napravila dve osnovne greške u koracima. Žene najviše mrze kada ih potcenjuju, bilo finansijski, a bogami naročito na rasnoj osnovi. Ništa tu nije rečeno, samo je Opra osetila da je prodavačica ne tretira sa dovoljnom pažnjom i verovatno (ovo je sad moja pretpostavka) – nije je čak ni prepoznala! Batalila je kupovinu, ispričala priču na konferenciji za novinare i dobila zvanično izvinjenje od vlasnice butika – čiji butik bi, verovatno u kompletu sa celom ulicom butika Opra mogla da kupi jednim čekom, jer je „teška“ tri milijarde dolara. Vlasnica butika je, gle slučaja, bila takođe u svatovima kod Tine, pa je stvar „legla“, a Opra u znak izvinjenja dobila željenu tašnicu – kao poklon!
Svetski mediji su dobili divnu temu za nekoliko dana, prodavačica je, navodno, premeštena na drugo radno mesto, a istraživalo se da li u Švajcarskoj zaista ima rasizma. Navodno ima, baš kao i mržnje prema muslimanima. Nije, dakle, ni Švica imuna na ljudske slabosti, samo Opra je uspela da dobije, kako bi Štulić rekao – zadovoljštinu. Nije realan san svetskih milionera da neopaženo, poput Bila Gejtsa u Dubrovniku, šetaju bez tereta slave. Ipak je slava privilegija, koja čoveka izdvaja od svakodnevnih problema.
Drugi slučaj misterioznog identiteta vezan je za Srbiju. Nakon ideje da stranci postanu ministri u rekonstruisanoj vladi, javila se tendencija da dovedemo nazad uspešne našince iz belog sveta. Tako se pojavio fotorobot ministra finansija – mlad, našeg porekla, najbolji student, vunderkind, radiće za malu platu – iz čistog patriotizma. Uskoro je skica dobila detalje i videli smo golobradog (ili sa brkovima i bradom) mladog Nišliju Lazara Krstića. Pojavila se i biografija sa Jejla, familija i komšije, plan potencijalnih koraka, plata, bivša razredna, Koštunica koji mu je „ukinuo“ stipendiju, bivša vlada koja mu nije odgovarala na mejlove gde je nudio usluge svojoj zemlji.
Preko noći, javnost je dobila novu zvezdu, spasitelja posrnule ekonomije, a naročito su zanimljiva pisma čitalaca dnevnih novina. Naša poslovična senzacionalnost ide to te tačke da su ljudi davali podršku, ili ocenjivali rad nepoznatog eksperta, pre njegovog eventualnog postavljenja i bilo kakvog povučenog poteza. Demon zavisti se takođe probudio – pa su drugi emotivno polemisali podsećajući na sve bivše „eksperte“ koji su omanuli. Ovakva diskusija je deo šireg mentalnog sklopa koji slikovito mogu opisati kupovinom kola – bez para. Recimo da nemam pare, ali sa prijateljima raspravljam koji auto na tržištu je najbolja investicija za imaginarnih 20.000 evra. Sigurno ćemo uleteti u žustru polemiku, jer će mi neko sugerisati da na nepostojećih 20.000 dodam još nepostojećih 5000 i kupim pristojan model. Da se razumemo – od kupovine u startu nema ništa, al mnogo volimo (i mediji i čitaoci) tu društvenu igru koja se zove: šta bi bilo kad bi bilo!
Eto, moj skromni doprinos bi bio spajanje ove dve priče u jednu. Moj predlog za ministarku finansija je Opra Vinfri, žena se sama obogatila, ume sa parama, a ume i da vrati kad je neko uvredi. Ujedno bih voleo da brani ljudska i manjinska prava, kao i prava žena. Njoj plata sigurno nije motiv, žena je prebogata, a ako baš duboko zagrebemo, možda nađemo i srpsko poreklo. Našinci li ste?
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve