img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bečki pozorišni festival

Sociološka laboratorija

29. jun 2011, 21:14 Katarina Rohringer Vešović
„Lopovi“ / foto: arno declair
Copied

Bečki pozorišni festival je pokazao da je pozorište više nego ikada zaokupljeno preispitivanjem socioloških i političkih fenomena današnjice

Za „Vreme“ iz Beča

Na plakatu upravo završenog Bečkog pozorišnog festivala (Wiener Festwochen) vidi se sto, na njemu stolnjak, pribor za jelo, tanjir crvene boje i ogledalo, a okolo stolice. Instalacija koja ne bi delovala začudno da nije prekrivena debelim slojem leda, kao da je snimljena u zamrzivaču. Ovaj zaleđeni prizor dočarava idejni lajtmotiv koji se provlači kroz gotovo celokupni festivalski program: problem „socijalne hladnoće“, koji jedan deo čovečanstva oseća kao borbu za preživljavanje, a drugi kao strah od gubitka socijalne države i privilegovanog društvenog statusa. Interesovanje za ljudsku sudbinu u različitim krajevima sveta nije podrazumevalo samo gostovanje udaljenih zemalja kao što su Japan ili Kolumbija, već i koprodukciju predstava koje su delom nastale u Grenlandu i Kazahstanu. Celina programa pružila je sliku međusobne zavisnosti globalno premreženog sveta, u kome interesi krupnog kapitala i liberalne privrede utiču ne samo na promenu klime već i identiteta čitavih država i njihovih stanovnika. Umetnici su se bavili temama kao što su politička stanovišta građana Latinske Amerike, strategije preživljavanja uličnih prodavaca u Indiji ili ratno razaranje arhitektonske baštine u Libanu.

Bečki festival, kao i neki drugi prestižni, visokodotirani svetski festivali, odavno više nemaju težište na klasičnom dramskom pozorištu, već nude veliku žanrovsku raznolikost. Muzički deo uključuje, pored poznatih opera i koncerata klasične muzike, takođe i razne forme muzičkog pozorišta, recimo predstavu Dezdemona u režiji Pitera Selersa. Ovaj režiser podstakao je dobitnicu Nobelove nagrade Toni Morison da napiše tekst koji reflektuje Dezdemonin odnos prema Otelu, dok je muziku za predstavu napisala i uživo izvela Rokia Traore, nova zvezda afričke muzičke scene. Srž dramskog programa činile su predstave u režiji renomiranih umetnika poput Robera Lepaža, Alvisa Hermanisa, Patrisa Šeroa, Franka Kastorfa, Luka Bondija i Kristofa Marthalera. Još jedan segment festivala činile su plesne predstave malog formata, a deo programa pod nazivom Into the City, koji ima za cilj oživljavanje i preispitivanje grada Beča, sadržao je hepeninge, instalacije i izložbe.

NOVI ŽIVOT: Segment festivala pod nazivom Forum imao je tematski naziv Strategije preživljavanja, a težište njegove koncepcije nije više na savremenoj alternativnoj drami, već na performativnom elementu. U ovome se ogleda kako sklonost Štefani Karp, direktorke drame Bečkog festivala, ka formama koje povezuju dramsku sa vizuelnim umetnostima, tako i uticaj interdisciplinarne paradigme, karakteristične za naučna istraživanja, na moderno pozorište. Hibridne pozorišne forme nosile su naziv doku-performans, video-pozorište ili video-performans. Često je reč o malim formatima, u kojima veliku ulogu igra improvizacija i aktivno učešće gledalaca u predstavi. Performans pod nazivom Olimpijska norma podrazumevao je da gledaoci preuzmu novi identitet, i sa scenarijom u ruci – koji im daju umetnici islandske trupe Kvis bum bang – odu u jedan od bečkih stanova, pripremljenih za ovu priliku, gde nekoliko sati glume svoj novi život.

Jedna od nekoliko predstava koja je postavila pitanje o granicama između fikcije i realnosti, bio je dokumentarni performans Praznik nevine dece u izvođenju trupe Mapa Teatro iz Bogote. Jezgro predstave čini video snimljen u ribarskoj varošici na obodu prašume, u kojoj pretežno žive stanovnici afričkog porekla, čiji su preci kao robovi dovedeni u Kolumbiju. Filmski materijal prikazuje proslavu jednog katoličkog praznika, koji se u decembru slavi u nekim delovima Latinske Amerike. U kolumbijskoj varošici muškarci se za tu priliku oblače u ženske haljine, stavljaju karnevalske horor-maske i uzimaju bičeve. Ovako preobraženi, oni jure stanovništvo koje zateknu na ulicama i udaraju ih kratkim udarcima biča; većina „saigrača“ brani se skokovima, i tako izbegava udarce – ali ih i prima. Posmatrajući ovaj bizarni karneval u kome se zabava sastoji u nanošenju i primanju bola, prosečni bečki gledalac mora se zapitati da li je moguće da je tako nešto istina, ili je reč o vešto izrežiranom filmu. Tokom predstave jedna žena je iznesena iz sale – da li je kolabirala od vrućine ili prikazane brutalnosti? Video-materijal sa karnevala presecan je snimcima ispovesti jednog od komandanata paramilitarnih snaga u Kolumbiji, gde on nabraja ubistva koja je počinio. Polako postaje jasna veza između bizarnog rituala nasilja i svakodnevnog života u ovoj varošici, koji je u znaku dvadesetogodišnjeg krvavog sukoba između kokainskog kartela, Fark gerile i paramilitarnih snaga. Međuigra dokumentarnog materijala i dramskog dela koji se odigrava na sceni, ne produbljuje, međutim, povezanost sugerisanu u filmu, te ostaje samo ilustrativna. Najsnažniji momenat ove predstave ostaje uvid u zastrašujuće posledice dugogodišnje izloženosti nasilju, koja prouzrokuje potrebu da se strah i nemoć prevaziđu aktivnim preuzimanjem uloge krvnika, odnosno nevinih.

MOJA DOMOVINA: Najuspelije umetničko uobličavanje dokumentarnog materijala u priču viđeno je u predstavi Uzorak zemlje Kazahstana Štefana Kaegija, jednog od članova nemačke trupe Rimini protokol. Na sceni upoznajemo ljude rođene i odrasle u Kazahstanu, koji su na osnovu svog nemačkog porekla, a u potrazi za boljim životom, emigrirali u Nemačku neposredno nakon raspada Sovjetskog saveza. Jedan od aktera predstave bio je bušilac na naftnom polju, drugi vozač cisterni s naftom, treći preprodavac nafte; jedna od žena bila je službenica sa neostvarenim snom da postane astronaut, druga je plesačica. Kaegi polazi od kontrasta između sadašnjeg ekonomskog prosperiteta Kazahstana, koji se bazira na eksploataciji nafte i bakra, i skromnog života kazahstanskih emigranata u Nemačkoj, čija težnja za boljim životom nije ostvarena. Postupnim slaganjem delova njihovih biografija i prikazivanjem uslova rada na naftnim poljima u Kazahstanu, otvara se pitanje smisla čovekove trke za profitom, kao i čovekovog odnosa prema energiji, čija proizvodnja podrazumeva mukotrpni rad (na temperaturi od -40° zimi i +40° leti), a pored toga i razaranje prirode. Na drugoj ravni predstave otvara se pitanje o odnosu individualne potrage za srećom i istorijskih okolnosti. Svi akteri predstave još uvek imaju jaku emotivnu vezu sa Kazahstanom – što podvlači pevanje pesama iz domovine i upotreba ruskog jezika – ali niti su njihovi koreni u Nemačkoj jaki, niti njihova želja da se vrate u Kazahstan. Ambivalentni identitet ovih ljudi uklješten je između novostečenog nemačkog identiteta i poljuljanog identiteta bivše domovine, čiju neautentičnost najbolje ilustruje moderna prestonica Astana, sa pretenciozno ispraznom arhitekturom koja podseća na Dubai.

SUDBINA SVETA: Umetnički najupečatljivija predstava ovogodišnjeg klasičnog dela festivala bili su Lopovi renomiranog Dojčes teater Berlin. Komad je napisala Dea Loer, jedna od najznačajnijih savremenih autorki na nemačkom govornom području, a Andreas Krigenburg je režirao. Krigenburg je i autor impresivne scenografije, koja je praktično konstitutivni deo značenja drame. Iako je ovaj režiser i scenograf do sada postavio čak petnaest drama autorke Loer, Lopovi su mu prouzrokovali „neprospavane noći“. Budući da se komad sastoji od tridesetak kratkih scena i ima dvanaest likova, Krigenburg se dugo mučio – kako je izjavio u jednom intervjuu – kako da elegantno reši veliki broj ulazaka i izlazaka na scenu. Rešenje je našao u pokretnoj bini, a efekat iznenađenja je u tome što se ne pokreće pod, nego pozadinski zid bine. Taj zid se okreće poput točka, koji podseća na krila vetrenjače ili lopate parobroda. Scena ima dva sloja – nivo bine, i drugi, iznad njega postavljeni nivo poput ravnog krova, koji je zapravo jedna od džinovskih „lopata“ parobrodskog točka. Od scene do scene, sa svakim novim okretanjem, jedni likovi nestaju u pozadini bine, a drugi se pojavljuju kao da padaju sa plafona – kao da ih sila točka ubacuje i izbacuje. Scenografija stupa u dijalog s tekstom: ona deluje kao egzistencijalni točak koji melje nade i planove protagonista, običnih ljudi suočenih s gubitkom posla, pritiskom konkurencije, usamljenošću, ili raspadom braka. Zadivljujuće je s koliko umešnosti se glumci kreću po „lopatama“, kada se one nalaze u kosom položaju. Krigenburg ovo koristi za humoristične efekte, kojih ima i u samom tekstu, tako da celinom, uprkos turobnosti prikazanih egzistencija, preovlađuje atmosfera melanholičnog humora.

Bečki festival vidi kao svoj zadatak da podstakne na refleksiju o različitim aspektima života na našoj planeti. U doba komercijalizacije na svim nivoima, od obrazovanja do političkog života, pozorište je jedno od retkih ostrva gde čovek putem umetničkog izraza još uvek može da doživi egzistencijalni potres i dovede u pitanje samorazumljivost stvari, a tako i sopstvenu ulogu konzumenta u preovlađujućoj kulturi razonode. Razmišljanje o sudbini sveta, uostalom, ne pada teško u inspirativnom ambijentu Muzejskog kvartira, u kome se odvija glavni deo Bečkog festivala.

»Uzorak zemlje Kazahstana« foto: dorothea tuch
»Uzorak zemlje Kazahstana« foto: dorothea tuch
ČEŽNJA ZA ŽIVOTOM: Iz predstave »Praznik nevine dece« foto: mauricio esguerra
ČEŽNJA ZA ŽIVOTOM: Iz predstave »Praznik nevine dece« foto: mauricio esguerra
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Letnji festival

03.avgust 2026. Robert Čoban

Hvar: Josipa, ljubav i sloboda

Između zvezda i mora, na Letnjoj pozornici pevala je Josipa. I bilo je čarobno. Biće toga još na Hvar Summer Fest-u

Nagrade

03.avgust 2026. S. Ć.

Četiri nove nagrade za srpske filmove na festivalima van zemlje

Na dva festivala u BiH, prošle nedelje srpski dugometražni filmovi „Izlet“, „Karmadona“ i dokumentarni „Iza osmeha“ osvojili su četiri nagrade

Fest

03.avgust 2026. Sonja Ćirić

Dragan Jeličić: Insistiram da politika ne uđe na FEST

Selektor ovogodišnjeg Festa Dragan Jeličić kaže da je Odbor festivala usvojio program koji im je predložio, i nada se dobrom. Kako bi se to ostvarilo, insistira da se i jedni i drugi ostave politizacije FESTA

59. Bitef

02.avgust 2026. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Sa Bitefa je povučena i peta predstava

I argentinska redfiteljka Marina Otero je odlučila da sa predstavom predstava "Ubij me" ne dođe u septembru na Bitef. Da li će Bitef moći da se održi sa samo dve preostale predstave

Festivali u avgustu

02.avgust 2026. S. Ć.

Šta se događa sa Beer festom i Zaječarskom gitarijadom

Još uvek nema najava kompletnog programa i ostalih neophodnih detalja o Beer festu i Zaječarskoj gitarijadi – na primer, da li će ih uopšte biti i u kom obliku

Komentar
Kričak, Milić

Pregled nedelje

Veselin Milić uzvraća udarac

Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?

Filip Švarm
Vučić

komentar

Zašto Vučić uporno ponavlja da će „priznati poraz“?

Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku

Nemanja Rujević
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1856-1857
Poslednje izdanje

Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače

Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati se
Istraživanje NSPM: Srbija – jul 2026.

Umereni optimizam u priči bez unapred poznatog kraja

Intervju: Željko Hubač – pisac, dramaturg i scenarista

Grogirani Vučić

Sećanja i budućnost

Dogodine, ili one tamo, ponovo u svom Novom Sadu

Intervju: Kruno Lokotar, urednik

U vrtu knjiga

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure