
Kultura sećanja
Kome smetaju spomenici Pekiću i Narodnim herojima
Ovog vikenda u Beogradu oskrnavljena su dva spomenika: Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu i Narodnim herojima na Kalemegdanu. Obesna mladež, desničari, ili vlast – ko je kriv
Prošlog vikenda u Americi je prikazana poslednja epizoda pete sezone serije „Breaking Bad“. Iako se kod nas odnedavno emituje na Pinku, u čudnim terminima, većina naših gledalaca je seriju praktično „hm, skidala“ putem Torenta. Time je čudnija napetost koju sam osetio uoči kraja serije, jer se o ovom TV fenomenu govorilo sa žarom i adikcijom koju mogu da uporedim sa „Twin Peaksom“ iz osamdesetih. Nakon neobjašnjivog pretovarivanja serijskog programa epskom fantastikom, ili još gore neobjašnjivom fascinacijom vampirima i zombijima, na početku emitovanja serije „Breaking Bad“ postalo je jasno da je priča o propadanju hemičara iz Albukerkija, u Novom Meksiku, kanceroznog Voltera Vajta (Brajan Kranston) – nešto drugo. Već u pokušaju prevoda (Čista hemija) gubi se nekoliko aspekata, jer tvorac serije Vins Giligan tvrdi da ovaj izraz u njegovom kraju znači „To Raise Hell“. Transformacija dobrog oca porodice u misterioznog i beskrupuloznog narko-barona i proizvođača „92% čistog plavog kristal-meta“ za mene od početka ima dramatiku Zločina i kazne, jer pokušava da odgovori na univerzalno pitanje: kako nastaje zločinac? Nakon toga sledi pitanje, nama toliko poznato: kada je dosta?
Apsolutno ne želim da vam pišem o detaljima serije, produkcije ili o nagradama koje je dobila, sve ćete to otkriti kada posle prve odgledane epizode grozničavo po internetu budete tražili marku Hajzenbergovih kola, ili slušali narko-korida muziku iz serije. U ovakvim remek-delima, sve je tu sa svrhom, odeća, pesme, hrana, hemijske supstance, a mitomanija je otišla do te mere da u poslednjoj epizodi zaluđenici „vide“ hemijski znak za element kojim se leči rak pluća.
Glavna etička dilema glavnog junaka, perspektivnog hemičara istraživača koji želi da ekonomski obezbedi porodicu, jer će izvesno umreti od raka, dobija epske razmere jer uništava brak sa Skajler (Ana Gun) i gubi poverenje sina – čiji je heroj bio. Tu je i asistent, bivši učenik i sitni diler Džesi Pinkmen (Aron Pol) na kojem se kao na portretu Dorijana Greja tokom serije vidi propadanje Voltera Vajta.
Gluma u kojoj se tokom najtežih scena gotovo ne govori, međuljudski i porodični odnosi koje vidimo u svim nijansama dobra i zla, simbolika američkog juga, mistika Meksika koji je uvek tu, ispod granične crte i tik ispod linije svesti.
Glavnog glumca je autor serije upoznao kao scenarista „Dosijea X“, u epizodi kada je glumio rasistu i ultradesničara koji Moldera drži kao taoca. Tada je primetio neverovatnu moć transformacije ovog glumca, da u trenu izvede taj trik i od apsolutnog antiheroja postane simpatičan. Ta jungovska crta između svesnog i nesvesnog, svetla i senke, dobra i zla u svima nama – osnovna je tema koja pokreće priču.
Tek na samom kraju, u oproštaju od supruge, Volter priznaje zašto je u stvari prešao na tamnu stranu. Tada otkrivamo ono što je najstrašnija poruka: radio je to jer mu se dopalo, jer je bio najbolji u tome, „jer se osećao živim!“.
Zavodljivost zla je biblijska tema, taj osećaj svemoći koji ubica ima nad žrtvom, naučnog znanja u službi zla, bilo da se hemijom stvara atomska bomba ili „kuva“ savršen kristal-met. Gotovo sve reference na hemiju su autentične, a osim kristalizacije, misteriozna materija je i otrov ricin, koji je čekao do poslednje epizode da bi dobio pun smisao. Još su alhemičari govorili o procesu purifikacije, kojim se stvara kamen mudrosti; ovde je to, paradoksalno, kristal, plava droga. Tokom alhemijske transmutacije alhemičar se takođe menja, bilo da se traga za kamenom mudrosti ili večitim životom. Ovde je glavnom glumcu smrt neprestano za vratom – u njemu otkucava kancer pluća, nevidljivi ubica.
Epski kraj ipak donosi iskupljenje, neću vam detaljima kvariti užitak gledanja, ali stvari laboratorijski precizno dolaze na svoje mesto. Ovo je sa stanovišta produkcije hrabro i iskreno jer nastavka, izvesno, neće biti. Što se etičkih i socijalnih posledica tiče, nije slučajno da se u doba Obamine reforme zdravstvenog sistema i krize budžeta postavlja dilema da li će se nastavnici okrenuti kriminalu jer nemaju novca za lečenje.
Zatvorena su vrata pokušajima, poput slučaja „Sopranovih“, da se dosnimavaju epizode pod pritiskom ooogromnog novca. Savršenog kraja ipak nema. Nikada nećemo saznati zašto je Volt uopšte napustio perspektivnu karijeru i partnerstvo u kompaniji „Gray“ sa Eliotom i Grečen Švarc. Kako rekoše u „Njujork tajmsu“, ovo je tajna koju je Volter sa sobom odneo u grob! Ah, da, još jedna važna paralela sa životom. Jedini lik koji uspešno izbegne kaznu je konselijere, čuvar novca i ljigavac koji vam mora postati simpatičan – advokat Sol Gudman. Možda ćemo samo imati priliku da jednom vidimo – njegovu priču. On je trenutno nestao negde na severu, ali kako reklama kaže – Call Saul!

Ovog vikenda u Beogradu oskrnavljena su dva spomenika: Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu i Narodnim herojima na Kalemegdanu. Obesna mladež, desničari, ili vlast – ko je kriv

Filmski centar Srbije pozvao je reditelje i producente na panel koji na Zlatiboru organizuje sa NAFFIT-om, Nacionalnim festivalom filma i televizije za "lojalne i podobne", koji je, kao i cela filmska branša, prošlog septembra bojkotovao

Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite

Bivši članovi Odbora Festa o smeni su saznali iz medijskog istupa sekretarke za kulturu, i sumnjaju da će bez profesionalne strategije i analize dosadašnjih grešaka biti moguć dalji razvoj te manifestacije

Herojstvo i ranjivost, pobunjenički poklič i onirička askeza, sećanja na slavne dane, ali i aktuelno osećanje sputanosti, samopouzdanje i frustracija, danas se u Irskoj kao goruće teme prelivaju sa rock pozornice na scenu inficiranu folkom. Živopisni sastavi “Madra Salach” i “The Scratch”, ili čudo od mladića Dav Elis, otvaraju teme bola i izdržljivosti, demantujući potpuno onu Džojsovu napomenu o naprslom ogledalu sluškinje kao simbolu irske umetnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve