

Preporuka
Srđan Valjarević ima novi/stari roman
U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Je l’ vam miriše paprika? Celom Srbijom širi se miris pečenih paprika, komšiluk mi je izneo roštilj ispred zgrade i ležerno, uz obavezne protivpožarne mere (kanta vode za ne daj bože), priprema materijal za ajvar. Na TV B92 Mile sa Čubure u borbi protiv tranzicije reklamira strancima domaću neprskanu papriku – jer ajvar i kajmak su poslednji bastioni domaćeg otpora. To mi imamo – a oni nemaju!
Paprika je tako postala reklamni simbol – očigledno sa velikim potencijalom. Čak je i „Superštediša“, na Devedesetdvojci, jedno izdanje posvetio crvenoj rogi, feferonima i baburama. Kvalitet i cena su ove godine povoljni, ali svaka domaćica zna da najjefinije ne znači i najbolje. Simbolična je činjenica da materijal za zimnicu Beograđani najjeftinije mogu nabaviti na kvantaškoj pijaci. Setite se, adresa ove institucije je Autoput za Zagreb bb. Nekada su tu stajali grafiti o Mekdonaldsu, koji je Beograd imao a Zagreb nije. Tuda su tutnjali tenkovi – ispraćani u ratne pohode. Danas se tamo ide po paprike. Što se „Superštediše“ tiče, saznali smo i gde je najjeftinije obaviti estetske intervencije putem plastične hirurgije. Naprćiš usta silikonom, liposukcijom ti isteraju mast, a ako si devojka – nabudže ti grudi. Nije ni skupo, a anketirane sugrađanke su uglavnom ko iz topa odgovarale šta bi na sebi doterale. Vidi se, razmišljale su o temi, samo čekaju povoljan kredit – kao što muškarci u pola noći znaju koji bi automobil kupili da imaju para.
Pare se u Srbiji troše i drugačije. TV Politika je emitovala reportažu iz Istočne Srbije, gde svadbarskom scenom suvereno vlada izvesni Majstor Dobrnjac sa svojim orkestrom. Sin mu svira klasiku, a ćale obilazi svadbe i kuburi sa hiperprodukcijom, jer mora stalno da dopunjuje repertoar. Tu se greške ne opraštaju, naročito ako pesmu poželi kum ili starojko. Sve manje je zahteva da se orkestar penje na šljivu ili čuči pod stolom, a Dobrnjac se proslavio po sposobnosti da svira u ležećem položaju. Nameste majstoru ambasador ćebence i jastuče za pod glavu, a on se pruži i svira koliko treba. Profesionalac – odmah se vidi.
Što se našeg puta u Evropu tiče – veliki korak se desio u Skupštini zajednice SCG, gde je gostovao predsednik evropskog parlamenta Pat Koks. Reporter iz Skupštine nas je tužno obavestio u Dnevniku RTS-a da je sistem za prevođenje „pukao„, pa su poslanici slušali izlaganje na engleskom. Ko je razumeo – razumeo, a ko je u školi učio ruski, samo je pametno klimao glavom. Istini za volju, Crnogorci nisu bili kompletni jer nisu propisno obavešteni. Što se jezika reportera tiče – posle „kašikare“ ili „audi jajeta“, stigli smo do „pucanja“.
U Dnevniku je bio zanimljiv i snimak nesrećnog Mileta Novakovića, koji u stvari nije The Mile Novaković. Dovela ga je naša ambasadorka iz Makedonije, vidi se – čoveku laknulo, pa se svečano obavezao da više nikada neće preko granice, ma ni u Crnu Goru.
Postadoše ljudi ko kradeni automobili u kojima se ovdašnji vlasnici mogu vozikati samo po Srbijici.
Eto, pogrešili Hrvati, nije im prvi put. Uverio sam se u to tokom gostovanja Massima Savića u emisiji „Bla Bla Baby“ na Art televiziji. Baby Dol ga je dovela u goste, reč po reč, stiglo se i do ratnih dana. Zamislite, na početku rata su paranoični domoljubi razlupali Massimu automobil jer su posumnjali da je špijun KOS–a. Teorije zavere očigledno nisu samo naš specijalitet jer – rekli bi čuveni Istrijani KUD Idijoti – „Glupost je neuništiva„.
Na kraju, opet malo o reklamama. Pitam se da li je ikako moguće prilagoditi spotove domaćim potrošačima. Onomad se belilo za košulje reklamiralo uz kolce, jer je dragi bio malko musav na svadbi. Kumova košulja bila belja, pa se domaćica rastužila. Isto tako – nesrećni roditelji iz Viljabaha ne opraše posuđe posle fešte na vreme – spremala se paelja za celo selo. Koliko poznajem španski, to bi mu došlo kao Gornji i Donji Vakuf ili Gornje i Donje Selo. Ovakvih toponima (i gornjih i donjih) u Srbiji ima koliko hoćeš, pa bi i potrošači više zavoleli proizvod. Možda deterdžent funkcioniše sa paeljom, ali da li uspešno pere kotliće posle gulaša, pasulja ili riblje čorbe? Pitam se samo da li skida garež od pečenih paprika, pa da javim komšijama iz Viljabaha.


U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve