Kako „Vreme" saznaje, odlukom Skupštine grada, Ljubiša Ristić je od danas v.d. direktora „Ateljea 212“ . U ovom beogradskom pozorištu su iznenađeni ovom promenom
Novi čelnik „Ateljea 212“ je reditelj Ljubiša Ristić. Imenovan je za v.d. direktora ovog beogradskog pozorišta na današnjoj (24. jul) sednici Skupštine grada.
Na istoj sednici razrešena je dužnosti Gordana Goncić, koja je do danas bila v.d. direktorka „Ateljea 212“.
Iznenađenje u „Ateljeu“
U „Ateljeu“ nisu znali da se sprema ova promena. Gordana Goncić je nedostupna, ali nezvanično saznajemo da je očekivala smenu. Ona je dramaturg „Ateljea 212“ i ostaje na tom mestu.
Ljubiša Ristić (1947) je srpski i jugoslovenski reditelj, i nekadašnji poznati član JUL-a. Osnovao je KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar) 1977, koje je godinama bilo najavangardnije pozorište u SFRJ. Smatra se da je najbolje predstave ostvario u Subotičkom pozorištu. U Beogradu je 1996. osnovao Međunarodni art centar KPGT u Staroj Šećerani.
Teofil o Ljuši Ristiću
Teofil Pančić je u „Vremenu“ o njemu, pored ostalog, pisao:
„Da je bar bio pošteni nacionalist, čovek bi još i razumeo njegov angažman iz devedesetih – bio bi nakaradan, ali bar dosledan, ne bi vređao našu inteligenciju. Kako, međutim, neko ko je dojadio bogu i narodu pozivanjem na to da je „levičar i Jugosloven“ može da objasni svoju prilično doslednu ćutnju iz ranih devedesetih, a onda angažman u tzv. Julu? Pa, nije valjda da postoji iko ko uistinu misli da jedan vrhunski intelektualac nije bio u stanju da za sve te godine shvati šta je ta Milošević-markovićevska kamarila, u bilo kojoj svojoj inkarnaciji? Pa nismo ga valjda važni Dušan Jovanović ili nevažni ja tukli po ušima da se bruka, i da u bruci istrajava? Pri tome, sudelovanje u takvim suštinski zločinačkim organizacijama nije neka privatna bruka, nego je nešto što direktno povređuje, ponižava i simbolički poništava druge ljude. I sad još valjda svi treba da stanemo u špalir da mu se izvinjavamo ako smo ga popreko pogledali? Hvala, ali – ne, hvala.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zahvaljujući argumentima građana, korigovan je prvobitni projekat za rekonstrukciju Svetosavskog platoa. Umesto ranije predviđenog betona, biće posađeno 130 hrastovih stabala
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu
Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen
Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.