Beše davno, verovali ili ne, kad je Dubrovnik bio čuveniji po Ibrici nego po “Igri prestola”, a belgijski ovčar Vagabondo – drugi najpoznatiji pas sa Balkana, odmah posle Luksa koji je drugu Titu spasao život. Ali, neminovno došlo i doba da mnogi misle kako je Ibrica balearsko ostrvo.
Ibrahim-Ibrica Jusić (r. 1944.) u našem glavnom gradu nije nastupio od 2016. – tada, BELEF i Pančevo – a imao je tek poneko gostovanje drugde po Srbiji. I pre toga smo dugo pauzirali, 2003. je došao prvi put posle raspada Jugoslavije.
Njegova starija publika očito ga se zaželela, a najpoznatije pesme mu dobro podnose protok vremena pa privuku i ponekog mlađeg. I dok u džezu pa i roku neki 80-godišnjaci još uvek ubedljivo nastupaju (mada Rolling Stones odjavili turneju ‘26.), setite se da oni to rade u grupama – neretko uz pratioce upola svojih godina – a mnogo je teži zadatak npr. kantautoru/šansonjeru da sam samcit održi koncert. Srećom je Ibrica još uvek u dobroj izvođačkoj formi te hrabro nastupa solo, s akustičnom gitarom i uz mirnog (kaže, već petog) psa koji je odavno njegov zaštitni znak.
„Pjevat ću dok budem mogao“
Simba je ležeći nasred pozornice dočekao posetioce, ničim ne pokazujući da ih primećuje; jednako ravnodušno proveo je resital, ustao tek u završnoj numeri.
Već dugo niko na beogradskim koncertnim pozornicama nije dočekan tako toplim i ispraćen tako dugim aplauzima kao Ibrica Jusić poslednje subote u 2025, u punoj dvorani Doma omladine Beograda (oko 500 sedišta). Ulaznice za taj koncert (2000-2500d.) brzo su rasprodate pa je dodat i drugi, naredne večeri na istom mestu.
Pod naslovom “Pjevat ću dok budem mogao” vodio je ‘Od Šekspira do sevdaha…i nazad’ (varijacija naslova njegove prethodne jubilarne turneje).
Krenula je “Dubrovačka jesen”, svojevrsna skalinada po Stradunu i okolnim ulicama, s toponimima koji su oživeli naše prepoznavanje južnodalmatinskog narečja. Iako ne hronološkim redom, u repertoaru su se našle i “Spomeni se, Barbara” s početka karijere (uz pričicu kako nije postao tapetar-gastarbajter nego trubadur) i “Jubi san vašu ćer” iz 1980.
Već 60 godina
U godini kada se napunilo 60 od njegovog prvog nastupa na skalinama od sudbine – posle je postao uzdanica Dubrovačkih ljetnih igara – Ibrica možda nije dobio prilike da to obeleži na veliko, ali bez patetike gura malu regionalnu turneju.
U Domu omladine gde je onomad držao i ponoćne nastupe na “Beogradskom letu”, žilav i uspravan, naočiti gospar-lutalica bez suvišnih reči (poneka kozerija, i posvete ženama), bez ijednog doštimavanja ili promene gitara duhovito vodi koncert duži od dva sata, prvu trećinu stojeći!
Izbor pesama pokazao je širinu njegovog interpretatorskog zahvata kroz sevdah i šansone, kancone i sonete: uglazbljen Šekspirov 66. (“Sit svega toga”), Dedićev klasik “Moderato Cantabile”, prepev Koenove “So Long Marianne” (“Zbogom malena”, sa albuma “Hazarder – A Tribute To Leonard Cohen”, 1999, Dancing Bear), dvojezična verzija Brelovog klasika “Ne me quitte pas/Nemoj poći sad”, pa “Caruso” L. Dale na italijanskom.
„Mačka“ za bis
Čuveno tumačenje Šantićeve “Emine” (“…s Ibricom u ruci…”) bilo je najava buketa za rodni grad njegovih roditelja, Mostar: Aleksino zlato “Što Te nema”, Hajneova “Azra” (“Kraj tanana šadrvana”, Šantićev prepev) iz koje su povukli i Štulić i Crvena jabuka, pa forte u “Snijeg pade na behar, na voće” – uostalom, među važnijim izdanjima u Ibricinoj novijoj diskografiji su sevdah-albumi “Amanet” i “Amanet 2” (2003. odnosno 2007, Dancing Bear).
Od ranih dana poznat po klasičarskoj tehnici sviranja, Jusić je zadržao dinamiku arpeđa i ‘otvorene šake’ kao i flažolete, glas jednako prepoznatljiv, prodorno ‘r’ i pevanje često dramatično; poneko sitno zaobljavanje nekadašnjih oštrica sasvim je razumljivo, i mnogo mlađima se dešava iz raznih razloga.
Program je obuhvatio i vremenom posvojene “Bila je tako ljepa” (“Elle Etait Si Jollie” A. Bariera s “Pesme Evrovizije” ‘63, ovde je proslavio D. Stojnić) i “Stari Pjer” (Đ. Novkovića, `68. proslavio Ivica Percl), ali i mediteranske bisere “Lula starog kapetana”, “Kad bi Vi znali, moja gospođa” te “U svakom slučaju Te volim” (ovu je za njega komponovao stariji brat, hit-mejker i osnivač Dubrovačkih trubadura Đevalhudin-Đelo Jusić, 1939. – 2019.).
Bis trijumfalno završava 55 godina stara, gipka i zlokobno halucinantna “Mačka” Zvonimira Goloba i Pere Gotovca. Pas ostao da se proteže i posle bisa.
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.