

Festival
Nišvil opstaje zahvaljujući mazohizmu
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu




Za 52. „Ex Teatar“ Fest“ u Pančevu besplatne ulaznice planule su za tren oka, što po ko zna koji put ukazuje da je Pančevcima potrebno pozorište
U Pančevu u petak počinje 52. Ex Teatar Fest. Održava se u dvorani „Apolo“ Doma omladine. Ulaz na sve programe je besplatan, a karte su podeljene još početkom nedelje što govori o najmanje dve stvari: o kvalitetu ovogodišnje selekcije, i o potrebi Pančevaca za pozorištem.
Simona Stanković, selektorka festivala, kaže za „Vreme“ da „Pančevci imaju naviku da idu u pozorište, to im je deo kulture življenja. Pokazatelj je činjenica da su sve karte za Ex Teatar Fest podeljene za četiri dana. Mislim da je sada pravo vreme da Pančevo dobije svoj ansambl – svoje pozorište“.
Naglašava da uslova imaju, da je dvorana „Apolo“ skoro rekonstruisana i u svakom pogledu opremljena za pozorišne predstave, dok u samom Domu omladine ima još jedna sala koju takođe koriste za pozorišna i muzička događanja.
„A da Pančevcima treba pozorište, najbolji dokaz su gostujuće predstave – sala je uvek krcata. I zato, kao što je krilatica ovogodišnjeg festivala ’Na krilima reči’ –mislim da na krilima Doma omladine možemo da napravimo pravi profesionalni repertoar“.
Dokaz da je Pančevcima potrebno pozorište je i činjenica da Ex Teatar postoji evo već 52 godine, a da im osmišljavanje i realizacija repertoara ne bi bio problem, dokazuje ovogodišnja festivalska selekcija.
Festival ima sedam predstava, a otvara ga poetsko-muzička predstava Čeznem da vam kažem Mikija Damjanovića glumca Beogradskog dramskog pozorišta. Dolazi i Srpsko pozorište u Budimpešti sa predstavom Duh je naša domovina o Danilu Kišu kroz kolaž njegovih tekstova. Nikola Rakočević, glumac Jugoslovenskog dramskog pozorišta, u monodrami Recite mi nešto o sebi odgovara na to pitanje koje poslodavci postavljaju svakom ko konkiriše za posao.


Poslednjeg dana festivala, u nedelju, na programu je plesna predstava Na koncu Mine Ćirić o četiri marionete koje postaju svesne niti koje kontrolišu njihove živote. Na programu su i predstave Veliki inkvizitor koja je nastala po motivima romana Braća Karamazovi Dostojevskog, i monodrama Nina Nikoline Vujović, priča o strahu i nesigurnosti, o samopouzdanju, o krhkim emocijama.
Dakle, svi uslovi za pozorišnu scenu u Pančevu su tu, potrebno je samo da je odobre oni koji o tome odlučuju.


Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu


S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije


Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen


Džejms Li Berk, Neonska kiša; s engleskog preveo Milo Pitaki; Veseli četvrtak, Beograd, 2026.


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve