Nacistička Nemačka bila je zločinačka država, ali da bi vladao Hitler je uspostavio nekakav pravni poredak. Užasan, nakaradan poredak koji je građane jevrejskog porekla nirnberškim zakonima isključio iz zajednice (te su po sili zakona postali ne-građani), ali zahvalni Nemci funkcinisali su unutar nekakvog poretka. I Sovjetski Savez je bio zločinačka tvorevina, ali pravni poredak je postojao. Ukoliko je građanin bio dovoljno pronicljiv da shvati protivrečnosti dijalektičkog materijalizma, ili je verovao u ono u šta se, bez izvesne doze gluposti, ne može verovati, mogao je da se osloni na poredak.
Režim Aleksandra Vučića, međutim, porušio je pravni i politički poredak koji je zatekao, ali nije stvorio novi, a bez (nekakvog) poretka ne može se vladati.
U nacističkom i komunističkom poretku kultura je bila izuzetno važan činilac. I nacisti i komunisti izdvajali su značajan novac za ono što su oni smatrali kulturom. Bilo je tu najraznovrsnijih idiotskih projekata. Recimo, skupa arheološka istraživanja koja su imala dokazati vezu između Nemaca i starih Grka i starih Rimljana (pošto se Hitleru nije dopalo da mu preci budu čupavi, prljavi i primitivni Germani), Šperove monumentalne palate koje bi i kao ruševine imale biti veličanstvene, vajarstvo, šta sve ne… Sovjetski komunist su, pak, negovali socijalistički realizam, uzgajali režimske pisce, pesnike, slikare, vajare, muzičare, posvećivali se nauci i pokušavali da pre Amerikanaca slete na mesec. Bile su to uglavnom gluposti, ali i jedni i drugi znali su da bez toga, bez nekakve kulture i bez nekakvog reda – ne mogu da vladaju.
Poligon besmisla
Srbija je, tome nasuprot, trinaest godina već poligon za uništavanje poretka, kulture i smisla. Na tom poligonu bezakonja, nasilja i besmisla nije više ostalo ništa od civilizacijskih vrednosti, ali režim nove vrednosti nije ponudio. Nacistički čisti Arijevac i natčovek je sumanuta konstrukcija, ali jeste bila vrednost. Novi sovjetski čovek, moralno superiroran i ideološki čist kao suza opaka je glupost, ali jeste bila vrednost. Primitvna Vučićeva ekipa, međutim, nije u stanju da artikuliše novu vrednost, jer ne razume da vrednosti proističu iz kulture. Iza njih ne ostaje ništa (osim pista smrdljivih izlučevina i povampireni Baja mali Knindža).
Čak su i po neki nacista i po neki komunista umeli završiti iza rešetaka ukoliko bi napravili baš epsku glupost. Obični kriminalci su se, kad ih uhvate, držali u zatvorima, dočim je ovde članstvo u SNS-u jemstvo da zakon ne važi za vas, te ni ne možete završiti na tako neprijatnom mestu. Kako bi, inače, bilo moguće da osuđeni zločinac slomi kameru novinarskoj ekipi koja mu se ne dopada – u prisustvu policije.
A tako se ne može vladati. Jer, ako nemate šta da ponudite – a Vučić i kamarila nemaju više šta da ponude građanima, osim sumanutosti s tabloidnih trovačnica – onda se očajnički lepite za sumasišavše projekte poput Generalštaba i, poput nacista u terminalnoj fazi režima, odajete se neprirodnom bludu nalik onome što se događa u nehigijenskom naselju znanom kao Ćacilend.
BLACK WEEK: Dvadeset odsto popusta na sve pretplate do kraja novembra! Pretplatite se na digitalno izdanje, štampano „Vreme“, bolji njuzleter Međuvreme plus ili podržite naš podkast bilo kojom sumom