Bila je urednik fotografije u nedeljniku „Vreme“, dajući mu vizuelni identitet gotovo herojskim podvigom. Goranka, draga ličnost vedrog duha
Umrla je Goranka Matić, istoričarka umetnosti koja je svoj život posvetila fotografiji, ostavila upečatljivu sliku jednog smutnog i turbulentnog doba u njegovih junaka, a kao urednik fotografije, autor i dobri duh redakcije u teškim vremenima dala nemerljv doprinos nedeljniku „Vreme”, koji ostaje njen zahvalni dužnik.
Poreklom iz Gorskih Kotara, rođena u Mariboru 13. avgusta 1949, rasla je u Sloveniji i Makedoniji (Kumanovo), i u Beogradu, gde se njena porodica preselila 1961. Završila je Desetu gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirala u oblasti istorije umetnosti.
Fotografijom je počela da se profesionalno bavi 1980. Njeni portreti pisaca, rok i pop muzičara obeležavali su savremene tokove i duh muzičkog Novog talasa i umetničkog kruga koji se 1980-ih okupljao oko Studentskog kulturnog centra u kome je od 1971. bila asistent likovnog programa a zatim kao stručni saradnik i kustos galerije Srećna nova umetnost.
Od 1978. do 1980. godine vodila je Galeriju 45 na Novom Beogradu, u kojoj je organizovala više od dvadeset izložbi. Pre dolaska u „Vreme”u trenutku osnivanja našeg lista objavljivala je fotografije za „Džuboks”, „Start”, „Svijet”, „Omladinske novine”, „Duga”, „Delo”, „Polet”, „Moment”, „Beorama”, „Ritam”, „New Moment” i druge.
Od 1990. do 2006. bila je urednik fotografije u nedeljniku „Vreme“, dajući mu vizuelni identitet gotovo herojskim podvigom. Moramo se u trenutku, kada nas je pred zaključenje januarskog štampanog izdanja pogodila vest o njenoj smrti, setiti kako je na početku priprema prvog broja u novinskom desku na raspolaganju bilo samo nekoliko fotografija i kako je ona svojim ugledom i kreativnom energijom omogućila da fotografija bude markantni deo vizuelnog identiteta našeg lista i da ostane upečatljivo svedočanstvo kulture uličnih protesta 1990-ih i duha tog vremena.
Od 2006. do 2010. radila je kao urednik fotografije u „Politici“, a od 2010. do 2015. na Radio televiziji Srbije. Predavala je fotožurnalizam na Fakultetu političkih nauka i bila docent na Fakultetu za medije i komunikacije, na predmetima fotožurnalizam i dokumentarna fotografija.
O njenom opusu upečatljivo je govorila retrospektivna izložba u Muzeju savremene umetnosti 2020. godine.
Objavila je i nekoliko knjiga, među kojima se izdvajaju: Dani bola i ponosa, i Deset godina protiv.
Dobitnica je mnogih nagrada među kojima su Nagrada Oktobarskog salona (1989) Nagrada „Osvajanje slobode” (2002), Politikina nagrada (2004), Godišnja nagrada ULUPUDS-a (2005); Nagrada UNS-a za životno delom Nagrade Fondacije „Tanja Petrović” (2021).
Vest o smrti je u redakciju „Vremena“ stigla pred samo zaključenje štampanog broja i redakcija s tugom obećava da će u narednom štampanom izdanju objaviti dostojni omaž našoj Goranki Matić. Na žalost, silom prilika i novinskog cajtnota na ovom mestu sa samo nekoliko biografskih podataka podsećamo na tu dragu ličnost vedrog duha i plodnu autorku.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dušana Jovanovića su 18. oktobra 1997. u centru Beograda nasmrt pretukla dvojica maloletnika. Imao je samo 13 godina. Povodom godišnjice ubistva, Inicijativa A11 organizuje šetnju od Pravnog fakulteta do parka Dušana Jovanovića, koja počinje u 19 časova
Beograd od 1. novembra dobija četiri nove autobuske linije do kompleksa EXPO u Surčinu. Objavljene su trase linija EXPO 2, EXPO 3, EXPO 4 i EXPO 5, kao i imena prevoznika
Srbija i Bosna i Hercegovina odbijale su da izruče pojedine osobe koje traže susedna pravosuđa, pozivajući se, između ostalog, na državljanstvo i zakonska ograničenja
„Srbija je živela bez litijuma i do sada, živeće ova zemlja i dalje bez litijuma“, rekao je dekan Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu Aleksandar Cvjetić
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.