Knjige
Uvod u Imrea K.
Nobelovac i jedan od najboljih posmatrača epohe u ovom romanu-intervjuu "prolazi" kroz svoj opus, ali i kroz burne istorijske i intimne prilike u kojima je nastajao
Nobelovac i jedan od najboljih posmatrača epohe u ovom romanu-intervjuu "prolazi" kroz svoj opus, ali i kroz burne istorijske i intimne prilike u kojima je nastajao
"Praxisa" danas nema niti ga može biti. Drugačija su vremena i kontekst je različit. Čini se, ipak, da strahovanja dežurnih ideologa (zapravo njihovih nalogodavaca) od toga "zmajeva sjemena" s protokom vremena nisu umanjena. Možda to nešto govori o potencijalu koji se u neka minula vremena razvio u jednoj svojedobno marginaliziranoj i onemogućenoj zajednici. A možda je u pitanju tek preventivna paranoja. Ili paranoja naprosto. Kako bilo, knjiga Božidara Jakšića ostaje nezaobilazna literatura za sve koji bi bez predrasuda htjeli vrednovati misaone dosege filozofije i društvene teorije u Drugoj Jugoslaviji
Najočiglednija besmislica je Midžićeva teza o sahrani jedne (monarhističko tradicionalističke) Jugoslavije, čiji je simbol u pozitivnom i negativnom smislu bio Crnjanski, i rođenju druge, ristićevske socijalističko-internacionalističke, da bi potom tvrdio da Jugoslavija nije ni rođena?! To je svakako zbog toga što je ristićevska generacija svojom ideološkom opijenošću u temelje te "nerođene" (nadrealističke?) Jugoslavije ukopala i uređaje njenog samouništenja
U reagovanju na moj tekst Midžić izjednačava Mladu Bosnu i Sarajevski atentat sa VMRO-ustaškom zavjerom i atentatom u Marseju. Iste su to stvari, kaže Midžić, samo što Vladu Černozemskog Crnjanski i Bazdulj ne bi glorifikovali. (To za glorifikaciju je tačno.) Iz ovog izjednačavanja proizilazi sve ostalo: Midžićevo pristajanje uz maksimu da je svaka (realno postojeća) Jugoslavija zapravo Srboslavija odnosno izjednačavanje jugoslovenstva kojeg simbolizuje, recimo, Miloš Crnjanski (ili Andrić ili čak Njegoš) sa velikosrpstvom i sa četničkom kamom. Uvođenje kame je najtelalskiji momenat u Midžićevom reagovanju; on koji ne vidi kontinuitet između dviju Jugoslavija, htio bi maltene da poveže Crnjanskog sa Srebrenicom
"Ključni nesporazum među narodima u regionu detektuje se u dijagnozi prirode sukoba devedesetih. Da li je to bio građanski rat ili je bila agresija? Teza da je bio građanski rat ne samo da je istinita, već garantuje pomirenje bez kojeg nema napretka na ovim prostorima. Teorija da je bila agresija garantuje nove sukobe. ‘Međunarodnoj zajednici’, sili koja mešetari posljednjih 300 godina na ovom prostoru, direktno je u interesu da se na Balkanu nikad ne zakopaju ratne sjekire. Otuda njihovo insistiranje na tome da je bila agresija biva logično i razumljivo. To je osnovno ishodište posljednjih presuda Haškog tribunala. Da nikad ne dođe do pomirenja"
U Beogradu je 24. novembra umro Sava Babić, osnivač Katedre za hungarologiju na beogradskom Filološkom fakultetu, na kojoj je radio do penzionisanja. Rođen na Paliću, 1934. godine, Babić je pre toga radio u Subotici kao urednik u Izdavačkom preduzeću Minerva i kao direktor Gradskog muzeja, te u Novom Sadu, u Pokrajinskoj zajednici kulture, zatim na Televiziji Novi Sad i naposletku na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Kao sjajan i plodan prevodilac ovdašnjim je čitaocima približio ceo arhipelag mađarske književnosti. Ovo je tek skica za čitalačku zahvalnicu jednog od njih
Povodom smrti Save Babića, velikog prevodioca i sjajnog čoveka, objavljujemo jedan od eseja iz njegove prevodilačke zaostavštine
Kakvo može biti jugoslovenstvo o kome govori Muharem Bazdulj koje kao svoj barjak uzima Crnjanskog, do upravo onakvo kakvo je i bilo? Srboslovensko, monarhističko, zagledano u slike moći (od Franka do Staljina), centralističko i ORJUN-aško. Na kraju krajeva, ono jugoslovenstvo kome su Makedonci, kada već Bazdulj ne može da se seti, direktno obratili svoje zamerke hicima koje ni on ni Crnjanski ne bi glorifikovali, ali koji su poput onih sarajevskih iz obzira plemenske sreće usmrtili jednog krunisanog tiranina. To je Jugoslavija čubrilovićevskih (ta mračna strana srbohrvatskog mladobosanskog pakta) rasnih fantazija i planova za iseljenje Albanaca s Kosova. Jugoslavija u kojoj je jedan novi nacionalizam trebalo da zameni sve druge i Jugoslavija koja je trebalo da pojede Bosnu, Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru a da zube očisti četničkom kamom. Eto, to je Jugoslavija koju zaziva Bazdulj
O Beogradu koji ne bismo poznavali da nije bilo gravira govori izložba Muzeja grada Beograda pod nazivom "Breg za razmišljanje", na kojoj je izloženo 80 drvoreza, bakroreza i litografija sa prizorima i događajima od 16. do kraja 19. veka
Sinoć je u Parizu ceremonija otvaranja Olimpijskih igara bila uzbudljiva veličanstvena emocija zbog nikad, ali nikad, viđene predstave o zajedništvu, slobodi, ljubavi, lepoti, radosti. Šteta što neki ovdašnji mediji to nisu umeli i hteli da vide
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Status vile na Dedinju od 750 metara kvadratnih, poznate kao "Jovankina vila", dva puta je menjan - jednom da bi se Ana Brnabić uselila u nju, a sada da ne bi morala da se iseli. Na isti način je Tomislav Nikolić ostao u Užičkoj 23
Međugradski autobusi koji u Beograd dolaze sa juga neće više smeti da koriste Gazelu, ni saobraćajnu petlju Bubanj potok. Polovinom septembra bi trebalo da počne prebacivanje međugradskih polazaka sa Beogradske autobuske stanice (BAS) na novu, nedovršenu autobusku stanicu na Novom Beogradu. Šta je tu problematično
Rizik se isplatio: spektakl otvaranja 33. letnjih Olimpijskih igara u Parizu je uprkos kiši pred oko 300.000 posmatrača na ulicama zasenio sva otvaranja svih velikih sportskih takmičenja ikada. Francuska je iz rukava izvukla svoju grandioznu kulturu i spojila istoriju sa modernim dobom
Na Olimpiske igre u Parizu pozvan je samo mali broj ruskih sportista, a još manje njih se odazvalo pozivu da nastupaju kao „neutralni“ individualci – „athlete individuele neuter“. Za njih nema himne, zastave i boja nacionalne reprezentacije
Potpisnici peticije za očuvanje parka "Beograd bašta" u Bregalničkoj ulici, u kome se nekad nalazio letnji bioskop, zahtevaju da ostane zelena površina. Investitor Himmel gradnja doo na toj lokaciji planira da gradi solitere