
Izložba
Ornament naš savremenik
Postavka izložbe Osvežavanje memorije zainteresovala je javnost za srednjovekovni ornament, nedovoljno poznatu i primećenu temu
Postavka izložbe Osvežavanje memorije zainteresovala je javnost za srednjovekovni ornament, nedovoljno poznatu i primećenu temu
Andraš Urban ne kalkuliše i ne podilazi "turističkim" stereotipima, nego priču o životu na granici (i preko granice) postavlja ozbiljno, promišljeno, duhovito i nesmiljeno
"Disciplina kičme i danas poučava i služi onome čemu je od početka i služila – drugačijem poimanju rok izraza, samim tim i okruženja oko slušaoca, sveta koji je danas poprilično izmenjen... Toliko, da sad i Smoke On The Water zvuči kao alternativna pesma, a bila je nešto od čega je pank pobegao. U situaciji kad su i mejnstrim i alternativa jako loši, ovakva grupa kao da je previše apstraktna, pogotovo u zemlji u kojoj muzičke industrije realno nema. Međutim, za utehu je da je ona uvek i bila na takvoj poziciji. Onom koji ume i može ovo da čuje, Disciplina kičme je i dalje relevantna pojava, dok za sve ostale i dalje važi naslov prvog albuma ili pak Ako ti je glasno, hit sa albuma Uf!... Uskoro snimamo i nove hit pesme, tako da se izvinjavam, ali ova grupa planira još da bitiše"
U jednom mestu u Kolumbiji, na lokalnim izborima, bio je samo jedan kandidat, ali je izgubio izbore, jer su svi glasači ubacili prazne listiće... Ali važno mi je da napomenem da Saramago nije mislio da je recept iz romana Ogled o lucidnosti pogodan za stvarni svet. On nije bio za bele listiće, za povlačenje građana iz izbornog procesa, nego je želeo da građani preuzmu inicijativu. To je parabola koja poručuje da ako partije brinu samo o sebi, a ne o običnim ljudima, onda ih treba prodrmati i tražiti pomene. Saramago je poštovao institucije političkih stranaka, ali samo onda ako one ne ignorišu interese građana
Pre dve godine meksički pisac Pako Inasio Taibo mi je rekao: "Vidiš, onaj ko kao mali čita Salgarija, taj nema šanse da kao odrastao glasa za Berluskonija." I dodao: "Ja sam postao levičar ne zbog Lenjina, nego zbog Sandokana." Shvatio sam da je u pravu. Ono čemu je Sandokan naučio mene – i mnoge Italijane – jeste da uvek budeš protiv svakog Džejmsa Bruka
"Junak mog filma Živan donekle liči na junake 'Alana Forda', ali pošto je on ipak stvaran lik, sve što radi njemu dodaje neke mračne nijanse, u kojima ima težine, bola i tuge"
Saša Novačić, naš kolega i veliki poznavalac Rusije, opet je napisao knjigu koja opako miriše na istinu, onu višu istinu
Pre tačno 130 godina, u jednoj priči Emilija Salgarija prvi put se pojavljuje Sandokanovo ime. U veku iza nas generacije čitalaca su uz Salgarija, Karla Maja i druge "plemenite lažove" formirali sliku sveta čija je osnova jednostavna – borba protiv nepravde i ugnjetavanja, za poštenje, čast, slobodu, opšte ljudske vrednosti koje su svuda iste, od Sandokanove Malezije do Vinetuove Amerike. Sto trideseti Sandokanov rođendan, kao i činjenica da je nedavno posthumno objavljen strip Sandokan Huga Prata, razlog su podsećanja na jednog od junaka naših detinjstava
Rasterećen slobodom odmetnika koji je brutalno rano osetio da više nema šta da izgubi, šunjao se kroz život kao greškom zaboravljeni junak iz nekog noir romana – sasvim svoj i okrenut duboko u sebe čak i onda kad se nalazio pod jarkom svetlošću reflektora: mrak koji je izbijao iz njega bio je jači od svakog svetla. Zbog toga je u svakom trenutku svog sedamdeset jednu godinu dugog života mogao da bude ono što bi mu se tog časa prohtelo: pogani cinik ili ranjivi romantik, unajmljeni hitmejker ili beskompromisni istraživač novih puteva umetničkog izraza; umeo je, crn kao Poov gavran, da gnevno ćuti godinama, a umeo je i da u Centru "Sava" na bis zajedno s razdraganom clap-your-hands publikom peva "Walk on the Wild Side" – da učini ljudima
Čavoški, Dodik Istina, Ćosić Kosovo, još jedan štand sa kandila, marmeladu i bundeve, pa "Ostani Srbin, piši ćirilicu", a iza ćoška "Nova poetika", promocija neke jebade "Sam ispod šljive"...
"Kultura u Srbiji danas ima status romskog deteta u nezainteresovanoj hraniteljskoj porodici"
Svirepa uspomena iz doba okupacije Dvadeset šestog oktobra navršilo se 120 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, a 13. novembra navršava se dvesta godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Ovim povodom objavljujemo tekst Miloša Crnjanskog napisan povodom prenosa Njegoševih kostiju u obnovljenu kapelu na Lovćenu 1925. godine, o tome kako su i zašto austrougarske vlasti raskopale Njegošev grob na Lovćenu za vreme okupacije 1916. godine
Tri dana po kapitulaciji Jugoslavije, 20. aprila 1941. godine Adolf Hitler je proslavio svoj 52. rođendan. Ceremonija je održana u specijalnom vozu u kome se nalazio "Firerov glavni štab Jugoistok" ("Führerhauptquartier Südost") iz koga je pratio napad na Jugoslaviju i Grčku, a koji je bio stacioniran na izlazu iz železničkog tunela kod mesta Menihkirhen u Štajerskoj, pedesetak kilometara od jugoslovenske granice. Među rođendanskim gostima, pored vojnog i partijskog vrha Nemačkog Rajha, bili su i grof Ćano, admiral Horti i bugarski kralj Boris "kao lešinari okupljeni oko trupla Jugoslavije", a proslava je počela koncertom održanim ispred voza. Tada je Hitleru uručen i prigodni rođendanski poklon, jedini ratni trofej iz raskomadane Jugoslavije – spomen-ploča Gavrilu Principu doneta iz okupiranog Sarajeva. Fotografiju uručenja ovog poklona načinio je njegov službeni fotograf, Hajnrih Hofman. Bez uzimanja u obzir ove fotografije, koju "Vreme" premijerno objavljuje, sve polemike i analize o početku Prvog svetskog rata, o istorijskoj težini Sarajevskog atentata, Mlade Bosne i Gavrila Principa, o karakteru jugoslovenske ideje, o Drugom svetskom ratu kao nastavku nezavršenog Prvog, više se ne mogu smatrati potpunim. Fotografija sama po sebi ima čudesnu i sugestivnu magiju, ali takva je i priča koja se oko nje ispreplela, a u kojoj se dotiču sudbine Ive Andrića i Kurta Valdhajma, Eve Braun i Rodoljuba Čolakovića, španskog kralja Alfonsa XIII i Murata Kusturice, Gavrila Principa i Adolfa Hitlera... Fotografija je po sebi rečita: Firer je bio srećan što mu je njegova vojska iz dela sveta koji nije vredan kostiju ni jednog jedinog pomeranijskog grenadira uspela da mu na dar donese jedinu stvar iz te ubijene zemlje koja mu nešto znači: ploču kojom su u Sarajevu odali počast Gavrilu Principu. Mrtvace treba pokopati, misli Hitler, a ova ploča koju su u Sarajevu podigli da slave svoju slobodu i nemačko poniženje sada je nadgrobna ploča njihovoj zemlji i njihovim snovima
U nedelju veče počela je najveća izdavačka manifestacija u zemlji, 58. po redu Međunarodni beogradski sajam knjiga. Kao i svake godine, i ovaj Sajam knjiga je povod da se sumira prethodna sezona. Nekolicina izdavača za "Vreme" svodi svoj izdavački bilans i govori o tome u kakvom stanju je ovdašnje tržište knjiga
U knjizi Balkan Comics Connections: Comics from the ex-YU Countries našlo se na okupu dvadeset tri crtača i pet scenarista sa prostora bivše Jugoslavije, koji strip scenu ovog prostora reprezentativno predstavljaju u svoj njenoj stilskoj i žanrovskoj šarolikosti
Biće zanimljivo videti i čuti kako će muzika Mazzy Stara, koji su upravo objavili svoj povratnički album, da funkcioniše u ovo naše vreme u kojem se svi kurče, galame, prete, obećavaju i saopštavaju konačne istine. Pospani bluz ovog dueta kao bezoblična Roršahova mrlja pokazuje gde smo, šta nam se desilo i šta će biti
Slobodan Divjak: Teror uma ili teror nad umom. Karl Šmit ikona postmodernizma, Službeni glasnik 2012.
"Imam nekoliko gradova koji su mi na sudbinski način važni, a jedan od njih je, razumljivo, Beograd, glavni grad države u kojoj sam rođen. Beograd je meni toliko zakomplikovao život da ja ništa drugo svih ovih opsadnih i emigrantskih godina ne radim, već pokušavam tu komplikovanost razmontirati i krenuti živjeti iz neke nulte tačke. Po intenzitetu, prisutan je u ovome životu, skoro kao i Sarajevo. Ili Zagreb. Ili Vašington. To su, rekao bih, moji gradovi... Objavljivanje moje knjige u Beogradu meni je važno kao znak harmoniziranja moga odnosa s gradom, ili s mojom idejom tog grada"
U Beogradu je u toku reprezentativna izložba savremene kineske umetnosti na kojoj je zastupljeno šezdesetak dela nastalih u Kini tokom poslednje tri decenije u ključu političkog pop-arta i pravca koji se naziva "cinični realizam"
Problemi u izdavaštvu su se poslednjih godina samo nagomilavali, prepuštali stihiji te samim tim doveli do izuzetno teške, loše i ružne situacije
"Jezik muzike se uvek širi, uvek samog sebe preformuliše. Ali u njemu postoje skriveni prastari kodovi. U slučaju naše muzike, oni dolaze iz bluza"
Ključ uspeha celog serijala Jua Nesbea o inspektoru Hariju Huleu krije se u ličnosti glavnog junaka. Po mnogo čemu Hari je klasični romantičarski (anti)junak, autodestruktivac sa sopstvenim osebujnim sistemom vrednosti. Već od prvog romana, čim ga upoznamo, on je alkoholičar što je namerio da prestane da pije. Što se pušenja tiče, Hari puši ko Turčin, što se kaže, samo što od pušenja i ne planira da odustane
Režimska odmazda biće strašna ako otpor posustane. Sada hoće da utamniče ljude koji su čavrljali o rušenju vlasti jer su time tobože rušili državu. Ali, državu je oteo i srušio režim, odavno
Ministarstvo za javna ulaganja podnelo je zahtev za građevinsku dozvolu za gradnju nove zgrade Beogradske filharmonije. S obzirom da se zna da je projekat preskup i da za njega nema para, deluje da je i ovo samo nova šarena laža
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Ministarstvo za javna ulaganja podnelo je zahtev za građevinsku dozvolu za gradnju nove zgrade Beogradske filharmonije. S obzirom da se zna da je projekat preskup i da za njega nema para, deluje da je i ovo samo nova šarena laža
Da li će, ako se dokaže da je v.d. direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Goran Vasić kriv, Vlada Srbije povući svoju odluku kojom je Generalštabu oduzela status kulturnog dobra
Vasić je u pritvoru skoro dva meseca, kao i studenti i aktivisti Lazar Dinić, Davor Stefanović, Srđan Đurić, Mladen Cvijetić i Lado Jovović, a okrivljeni su za pokušaj rušenja ustavnog poretka, na osnovu njihovog prisluškivanog razgovora, koji je emitovan na režimskim televizijama
Prijave za utvrđivanje nekademskog ponašanja protiv ministra prosvete Dejana Vuka Stankovića upućene su Etičkoj komisiji Fakulteta za obrazovanje učitelja i vaspitača
Režimska odmazda biće strašna ako otpor posustane. Sada hoće da utamniče ljude koji su čavrljali o rušenju vlasti jer su time tobože rušili državu. Ali, državu je oteo i srušio režim, odavno