

Komentar
Tuga i radost: Kome je umro GorbačovSvet kojem su demokratija i normalan život dostojan slobodnog i civilizovanog čoveka nešto važno i neophodno, misliće da je tužan dan u kojem umire jedan takav čovek




Svet kojem su demokratija i normalan život dostojan slobodnog i civilizovanog čoveka nešto važno i neophodno, misliće da je tužan dan u kojem umire jedan takav čovek


Dostavljač hrane dobio je otkaz jer je ženi kojoj je dostavio hranu sutradan poslao poruku sa pitanjem kako joj se ta hrana dopala, ali tako da zvuči kao da bi želeo da produži komunikaciju. Nama je u ovom slučaju zanimljivo na koji je način digitalizacija doprinela uvećanju ovakvih prekršaja, pisalo je „Vreme“ u broju 1650


Jačanje ultradesnog srpskog korpusa čije jasne poruke padaju na tlo plodno od silnog naprednjačkog zalivanja i prskanja sa Pinka Aleksandra Vučića gura daleko desnije od srbiziranog demohrišćanskog kursa kojim se bio uputio ne bi li ugnjezdio SNS među evropske konzervativne partije


Do sada se povodom zabrane Prajda uvek oglašavalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, što je sasvim smisleno jer ono odobrava javne skupove ili procenjuje da su visokorizični. Sada se oglasila cela Vlada, i to tehnička


Srbiju čeka teška zima i ko zna šta još u naredne godinu-dve. Da li je Brnabić zato isturena „da primi metak“ umesto Vučića? Ili je njen treći premijerski mandat odkupnina za mirno i veselo izjahivanje u zalazak sunca


Srbija, osim globalnog poskupljenja, mora da plaća i cenu sopstvene gluposti i izbora (sve)vladajuće stranke da u EPS dovede "ekipu" koja će temeljno urušiti sposobnost države da proizvodi energiju. Za ovo (zlo)delo još niko nije odgovarao, a već je dovoljno puta "isprobana" situacija u kojoj država zbog svojih loših odluka mora da se skupo zadužuje
Sve su te babaroga-priče u funkciji sistematskog prikazivanja “Evrope” i “Zapada” kao žarišta dekadencije, razvrata i sveopšte moralne propasti, a da spas od toga valja potražiti u sigurnosti našeg malog, od razornih “tuđinskih uticaja” preventivno pelcovanog svračijeg zakutka


Batali Kosovo, sad malo o pederima i letovanju. Tome danas služi televizija – u oblasti informativne propagande


Pola godine od početka rata u Ukrajini bilans je porazan, a budućnost deluje mnogo gora, i to ne samo za direktne učesnike, već za čitav svet


Vučić želi da ostavi utisak da je svojom odlučnošću sprečio paljevine i pogrome. Tek kad je on zapretio i podviknuo, NATO se uzeo u pamet. Dakle, nova parola glasi: „Što me pitate za tablice, kad sam spasao mir i naš narod na Kosovu“


Vredi li se još jednom zapitati u šta su to Vučić, Vulin, Gašić, Brnabić, Vučević i ekipa pretvorili Srbiju? Vredi li po ko zna koji put meriti dubinu moralnog ponora naprednjačkog režima? Pokušaj sprečavanja građanina Srbije da uđe u zemlju kao sumnjiv i nepoželjan, svedočanstvo je beščašća bez presedana


Kako da građani znaju za proteste “nezadovoljnih poljoprivrednika” kada se samo nekoliko medija bavilo ovom temom? Vesti o protestima poljoprivrednika su marginalizovane, na 15. strani novina, blokiran je put do Pančeva, a nevidljivi su traktori u Novom Sadu, Zrenjaninu, Kragujevcu, Požarevcu
Ako hoćeš da u tvojoj zemlji nešto bude “kao u normalnoj zemlji”, jedini pouzdan način da to ostvariš jeste da učiniš sve što je u tvojoj moći da tvoja zemlja postane baš to: normalna zemlja


Hrvatski mediji barataju brojem od oko 7000 građanki i građana Srbije koji u ovom trenutku rade u hrvatskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Ako ste se skorije osolili na Jadranu, naročito severnom, teško da ste mogli da ne primetite taj fenomen: prestali smo da se iznenađujemo ako svog omiljenog konobara iz beogradskog ili novosadskog kafića zateknemo na istom – samo bolje plaćenom – poslu u Lošinju ili Poreču


Činjenica da opozicione, navodno građanski orijentisane partije, mnogo žešće i jače podržavaju poljoprivrednike u protestu, nego LGBT aktiviste koji organizuju Europrajd, govori mnogo o kalkulantskoj prirodi političkog života


Ako Ana Brnabić „nije od naše krvi“ onda nije ni sveti kralj Milutin jer majka njegova Jelena Anžujska nije bila Srpkinja. Fašizam koji se u našem društvu širi je, dakle, nesrpski jer od nas traži da se odreknemo kralja Milutina. A što se Parade ponosa tiče, i talibani su svoje obračune počeli sa homoseksualcima


Činjenica da opozicione, navodno građanski orijentisane partije, mnogo žešće i jače podržavaju poljoprivrednike u protestu, nego LGBT aktiviste koji organizuju Europrajd, govori mnogo o kalkulantskoj prirodi političkog života


Džihad predsednika Srbije protiv letovanja partijskih ortaka u Hrvatskoj ima istu svrhu kao i stalno plašenje građana „Olujama“ na Kosovu. A to je uporno držanje u neizvesnosti i napetosti, kako bi on vazda bio centru pažnje. Neće njemu cvrčci iz borove šume kvariti rejting
U društvu je ukorenjen stav da “vlasti bolje znaju, mi smo sitni, mali ljudi, a mali čovek nije baš upućen u aktuelnu politiku i ne želi to da radi”


Kompanija Clearview AI razvila je izuzetan softver za prepoznavanje lica uz pomoć veštačke inteligencije i za samo nekoliko godina narasla od startapa do najpoželjnijeg softvera za policiju i svakog drugog kome je važno da prepozna nepoznate osobe u nekoj situaciji. Poslovanje kompanije osporili su sudovi u Velikoj Britaniji i SAD


Svaki put kad mi iz banke stigne poruka o uplati penzije od 30.964,11 dinara, zapitam se da li je stvar u meni ili u penziji. Jer, kako to da je moja mama uvek imala para a ja nikad. Ako bih se požalila da nemam za telefon ili za šta god, ona bi rekla evo ti. Kao i moja svekrva i svekar, i roditelji mojih prijatelja. Uostalom, i svi penzioneri koje sam poznavala pre nego što je došlo moje vreme za penziju


Slušajući sinoć Vučića u Novom Sadu, čovek stiče utisak da je u Srbiju došao na traktoru obeznanjen od brige za porodicu. Ispada i da nije 1995. u Glini rekao da Krajina nikada neće biti Hrvatska, seo sa Šešeljem u kola i „zapalio“ za Beograd, a njegovim slušaocima kako bude
Nekako je ispalo da se Druga Srbija i dalje ne miri sa zločinom, ali za svoj ćeif, dok se ona mnogo veća Srbija miri jedino s porazom... Mada ni u to nije baš sigurna: koliko puta ste čuli ono – hajde da mi lepo sačekamo “dok se svetske okolnosti promene”... I mnogi misle da su to upravo i dočekali