Lisica i ždral

Početak i kraj

Kako smo onolika leta Gospodnja proveli daleko od našeg rođ. morskog dobra, od naše obale koja je usled svoje prirodne, a ipak i enormne razuđenosti izazivala zavist mnogog talijanskog rodoljuba?

Lisica i ždral

Probrana prošlost

Kao što sam nenaučno ustanovio da nema za Srbiju ničeg boljeg od feudalizma i da, štaviše, ni feudalizam nema boljeg domaćina od Srbije, tako isto tvrdim da je i prošlost ovde večito na ceni, stalno u modi i uvek na lageru, ali kao stari sladokusci i kao osvešćeni potrošači danas biramo prošlost koja nam prija

Zoom

Vučić uči ruski – Premijer je ostavio utisak političara koji s ponosom nosi na svojim leđima činjenicu da smo tek »tužan sirak među vihorima« i nigde nas nije obrukao

Trenutno, spoljnopolitičke aktivnosti srpskog premijera jedini su svetli trenutak svekolike srpske politike. To su ozbiljne stvari i Vučiću najmanje treba da ga pojedini mediji, sateliti svake vlasti, ovekovečuju naslovima čas na nemačkom, čas na ruskom jeziku. Šta će biti kad Vučić krene u Kinu?

Lisica i ždral

Pristojna ponuda

Bih li ja, kao amater i samouk, mogao pomoći urbanistima i ruralistima da se u divljinu naših naselja i naše kakve god putne mreže unese nešto malo reda?

Lisica i ždral

Zakleti protivnik

Kao protivnik rata protivim se, mada ne daje na to niko ni pet para, i pomami povodom stogodišnjice prvog svetskog krvoprolića nazvanog elegantno Veliki rat

Lisica i ždral

Pismonošin kod

Bude, istinabog, u tim tvojima uspomenama pokoja anegdota, zalomi se pasaž koji nije rđavo napisan i koji kao da nešto govori, ali daj nam nešto od čega se živi, ili makar nešto što nam zagorčava život

Lisica i ždral

Novi Sad (vege)

U svakoj se lepoj varošici zapitam kakva je bila pre nego što će potpasti pod turizam, odnedavno se upinjem da zamislim događaje iz istorije mojih bližnjih, ali i iz života meni nepoznatih ljudi sa kojima me je povezala muzika

Lisica i ždral

Novi Sad II

Zaista, zaista vam kažem, bio bih srećan kao član Srpskog zanatlijskog pevačkog društva "Neven" kome je Marko Nešić početkom XX veka (ah, kakav vek! premda i kraj devetnaestog ne beše za bacanje) posvetio istoimeno kolo