Nuspojave
Gde ste bili kad mi poginusmoSvaka spoljna politika je zapravo unutrašnja politika, a ova je još i istraga "unutrašnjeg neprijatelja"
Svaka spoljna politika je zapravo unutrašnja politika, a ova je još i istraga "unutrašnjeg neprijatelja"
Dok jurimo Kosmajca, slušamo "utuke na utuk" Tadića i Dačića, na širom otvorena medijska vrata vraćaju se stari partneri u vođenju nejavne politike – Čume, Legija i Vladimir Beba Popović – i ispod radara javne pažnje prolaze nam beli slonovi
Bude, istinabog, u tim tvojima uspomenama pokoja anegdota, zalomi se pasaž koji nije rđavo napisan i koji kao da nešto govori, ali daj nam nešto od čega se živi, ili makar nešto što nam zagorčava život
Šešelj se, još jednom, kandidovao za novokomponovanog Starinu Novaka; nema tih klinaca pod noktima zbog kojih bi on izdao ideju obračuna sa svetom koji je, po njemu, naneo štetu dobrim srpskim interesima
Najnovija otkrića vode nas revolucionarnoj spoznaji: dr Jovanović Mića je pionir postjugoslovenske kulturne saradnje
U svakoj se lepoj varošici zapitam kakva je bila pre nego što će potpasti pod turizam, odnedavno se upinjem da zamislim događaje iz istorije mojih bližnjih, ali i iz života meni nepoznatih ljudi sa kojima me je povezala muzika
Zaista, zaista vam kažem, bio bih srećan kao član Srpskog zanatlijskog pevačkog društva "Neven" kome je Marko Nešić početkom XX veka (ah, kakav vek! premda i kraj devetnaestog ne beše za bacanje) posvetio istoimeno kolo
Kad je Vučić jednom viknuo "Tišina tamo!", sve je, kad je o vladi reč, zamrlo osim montipajtonovskih epizoda, kostimiranja i dodvorištva u naporima da se što bolje instalira ministarstvo za "glupi hod"
Nije li nekoć bilo lepše biti čovekom nego danas? Time počinje jedan autobiografski pasus Knut Hamsun. Majstor se dakako šali, ali je i ozbiljan: ja bih bio srećan da sam bio član Srpskog zanatlijskog pevačkog društva NEVEN u Novome Sadu
Sloboda javne reči mora se braniti, ali neodgovorno lupetaranje o ozbiljnim stvarima nije deo tog "paketa"
Mitski general Papaja odjednom se pojavio kao HARP nad srpskim političkim prostorom i samo kad njega uhapsimo, privedemo ili, barem, smenimo, posvetićemo se i ozbiljnim stvarima: Zakonu o radu, privatizaciji i drugim tegobnim rešenjima srpskih tranzicionih muka
Nadaj se da nepogoda neće biti još stotinu leta, a školuj poslenike medija kao da će već na jesen biti kakva omanja apokalipsa
Način na koji se kod nas određuju, shvataju i sprovode "Dani žalosti" nije se ni pomerio od odavno mrtve "kulture narikača"
Bizarna inicijativa predsednika Bošnjačkog nacionalnog veća potvrđuje da "identitetski inženjering" ovde ne izlazi iz mode
Ne verujem da smo Mlađan Rajić iz Malog Crnića i ja nabasali na istog carinika, moja je uspomena stara dvadeset godina, ali smo imali posla sa istim besmrtnim duhom mađarske carine
Naša privreda je u agoniji, preduzeća su u komi, očekuju nas bolni rezovi i ništa manje bolno ušivanje rana bez anestezije, daleko smo mi od skidanja konaca koje će isto tako boleti, a neke rane ponovo će se rašiti i prokrvariti
Nama nije dovoljno da nam predsednik bude nestranački: on bi morao da bude i nepolitički, pošto napravi neki belaj svaki put kad se izjasni o politici
Naša poslovna elita je kao i sve druge srpske elite: nemoćna, nema i uplašena, samo što je ova prva više kompromitovana u procesu Vučićevog osvajanja vlasti. Od ideje da su to sve lopovi stiglo se do okupljanja svih tih ljudi na istom sastanku i tako se krug zatvorio
Koja bi ustanova dobrim dušama održala jednostavan i kratak kurs lepog ophođenja: ako već/još primećujete others, ako zastanete da biste dvadeseticu dali prosjaku – zašto škrtarite sa neophodnim?